Nagrađivana znanstvenica, humanistkinja i publicistkinja Olga Carević kao Srpkinja u Hrvatskoj odmah je 1991. slanjem pisama uglednicima reagirala na barikade u Kninu. Prisjeća se kako je odbila ponude za razne pozicije ’90-ih, ali i rada u ‘Ruđeru’ i Plivi na patentu Sumameda
Kada je Olga Carević, višestruko nagrađivana znanstvenica, humanistkinja i publicistkinja kojoj je dodijeljen i počasni naziv laureata Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, svojedobno otišla u mirovinu, mislila je da će se baviti isključivo znanošću. No povijesno-političke okolnosti nisu išle na ruku njezinoj želji da nastavi izučavati stanične tvorbe lizosome koji su bili njezina uža specijalnost. Prije dvadeset i osam godina, točnije 17. kolovoza 1990., čula je na radiju da su u okolici Knina postavljene barikade, što je bio početak oružane pobune Srba u Hrvatskoj. Kao Srpkinja u Hrvatskoj imala je potrebu reagirati:
“Istoga dana sjela sam i napisala svoj prvi tekst, odnosno javni apel za mir. Potom sam se sredila i rekla suprugu “Idem ja ovo predati u Vjesnik”. Tekst sam nekoliko puta studiozno pročitala i otišla u redakciju Vjesnika gdje je radio novinar Ivica Majerić koji je imao popodnevnu smjenu. Rekla sam mu: “Molim vas objavite mi ovaj tekst.” Naslov je bio “Prijateljstvo Hrvata i Srba”, a on je samo rekao da bi dodao još dvije riječi: “I obrnuto.” Pitala sam ga kada će to objaviti. Rekao je da će tekst ujutro biti u novinama. I zaista je bilo tako. Samo dan nakon početka onoga što se kasnije nazivalo Balvan revolucijom, moj tekst bio je u novinama kao prvi protest tog tipa”…
Komentari