Prošloga tjedna u Europskom parlamentu dodijeljena je Nagrada Saharov Europskog parlamenta za slobodu mišljenja, a ovogodišnji dobitnik je „hrabri ukrajinski narod“. Nominacija je obuhvaćala istaknutog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, zbog hrabrosti, izdržljivosti i odanosti svom narodu, zatim ulogu pojedinaca, predstavnika organizacija civilnog društva, te ulogu državnih i javnih institucija. U ime ukrajinskog naroda nagradu su primili Julija Pajevska, osnivačica evakuacijske medicinske grupe Tairini anđeli i dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za mir, Oleksandr Čekrihin i Stanislav Kulikivskji – predstavnici Državnih hitnih službi, Jaroslav Božko iz Civilnog pokreta otpora Žuta vrpca i Ivan Fedorov, bivši gradonačelnik Melitopolja.

Obraćajući se Europskom parlamentu putem videoveze, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij zatražio je minutu šutnje za sve ukrajinske muškarce, žene, djecu, vojnike i civile ubijene u ratu te je podsjetio na to da u ovim trenucima Ukrajinci ginu u Kijevu, Hersonu i ostalim gradovima i selima koja su pogođena okrutnom ruskom agresijom. Na kraju svog izlaganja Zelenskij je pozvao na potporu uspostavi međunarodnog suda za procesuiranje zločina počinjenih od strane Rusije te poručio:

 „Moramo djelovati sada, ne čekajući da rat završi, kako bismo priveli pravdi sve one koji su ga pokrenuli. Moramo spriječiti bilo kakvo ponavljanje agresije. To će biti najučinkovitija zaštita slobode, ljudskih prava, vladavine prava i drugih zajedničkih vrijednosti koje posebno utjelovljuje ova nagrada Europskog parlamenta.”

Tom prigodom tjedniku Nacional ekskluzivni intervju dala je jedna od dobitnica ovogodišnje Nobelove nagrade za mir, aktivistica za ljudska prava i predsjednica Centra za građanske slobode Oleksandra Matvičuk. Inače, od početka ruske invazije na Ukrajinu, Centar za ljudska prava s 24 organizacije za ljudska prava inicijator je osnivanja međunarodnog tribunala za Putina.

NACIONAL: Bavite se ljudskim pravima više od 20 godina, a od početka ruske agresije na Ukrajinu svjedočili ste nezamislivim zločinima nad civilima. Rekli ste kako ne sumnjate da će Putin ipak na kraju biti priveden pred lice pravde. Zašto ste tako uvjereni u to?

To je logični slijed povijesti. Desetljećima su ruske trupe činile ratne zločine – u Moldaviji, Gruziji, Čečeniji, Siriji, Libiji – i prošle su nekažnjeno. Počeli su misliti da mogu raditi što im god padne na pamet i to je postala kultura, kultura fašizma. Sada je to konačno postalo vidljivo u ovoj ruskoj agresiji na Ukrajinu, tijekom koje su već dosad počinjeni deseci tisuća ratnih zločina, stotine zločina svakoga dana. Došao je trenutak kada svijet mora reći: sad je dosta! Jer mi živimo u vrlo digitaliziranom svijetu i sada imamo mogućnosti dokumentirati te zločine, prikupiti solidne dokaze i na temelju tih dokaza i kazniti počinitelje. O tome nismo mogli ni sanjati prije dvadesetak godina, kada sam ja počela raditi ovaj posao. Sada obični ljudi koji imaju smartphone mogu snimiti fotografije i videozapise koji mogu biti ključni za istragu zločina. Ono što trebamo su politička volja i određeni osjećaj povijesne i političke odgovornosti vođa zemalja svijeta. Ova agresija mora biti zaustavljena – ne samo zbog Ukrajinaca, već i zbog drugih naroda i zemalja. U suprotnom, slični autokratski vođe mogu biti inspirirani ovime što Putin radi i njegovim primjerom. Zašto sam tako uvjerena da će Putin biti priveden pred lice pravde? Zato što vjerujem u razvoj vladavine prava. Ako tvrdimo da je svaki ljudski život važan, onda to moramo i dokazati. Ako živimo u digitalnom dobu, zašto ne preuzmemo obvezu da razvijemo međunarodni sustav koji će kažnjavati sve ratne zločince i osigurati pravdu za sve žrtve međunarodnih zločina, ne samo u Ukrajini već i u cijelom svijetu. Što su međunarodni zločini? Zločini protiv ljudske vrste u cjelini i zato moraju biti u fokusu cijele međunarodne zajednice.

NACIONAL: Kako prikupljate podatke o zločinima i kako bi vam međunarodna zajednica mogla pomoći?

Mi smo izgradili ukrajinsku mrežu koja se zove „Inicijativa za Tribunal protiv Putina“. Pokrivamo cijelu Ukrajinu, uključujući i okupirane teritorije. Na početku ove agresije velikih razmjera oslanjali smo se na otvorene izvore, uz obaveznu provjeru, kako bismo bili sigurni da se radi o točnim informacijama. No sada, zahvaljujući činjenici da smo osposobili puno ljudi i uključili ih u svoju mrežu, možemo prikupljati informacije direktno s terena, od grupa koje rade na ratom zahvaćenim područjima. Lokalno stanovništvo može doći do njih i napraviti svoje vlastite fotografije i videozapise. Mi tako konstantno dobivamo svjedočanstva žrtava i svjedoka koji su preživjeli različite oblike ratnih zločina. Imamo jako puno dokaza koji će biti vrlo važan temelj za buduće nacionalne i međunarodne istrage. No ja često pitam samu sebe – a za koga mi sakupljamo tu dokumentaciju? Jer međunarodni kazneni sud ograničit će svoju istragu samo na nekolicinu najgorih ratnih zločina, a nacionalno pravosuđe već je ionako preopterećeno. Zato trebamo stvarnu podršku međunarodne zajednice. Kada je počela ruska agresija, poslali su stotine međunarodnih konzultanata. Da, naravno, mi trebamo konzultacije i savjete, ali još više trebamo stvarnu pomoć. Uvijek se pozivam na jedan jednostavan primjer – možete imati najbolji automobil na svijetu, možete iznajmiti i najboljeg vozača, ali ako nema benzina, auto se neće pomaknuti. Mnoge se stvari ne događaju ne zato što Ukrajinci ne znaju kako ih treba napraviti, već zato što nemamo kapaciteta. Pogledajte ta groblja, te sobe za mučenje, stratišta i ostala strašna mjesta na oslobođenim prostorima. Mi trebamo pomoć kvalificiranih ljudi.

‘I baš zato otkad se ova egzistencijalna ugroza pojavila, mogu pouzdano reći da se cijela ukrajinska nacija bori protiv Rusije’, rekla je Oleksandra Matvičuk, jedna od dobitnica Nobelove nagrade za mir. FOTO: Philippe BUISSIN/Europski parlament

NACIONAL: Predložili ste osnivanje međunarodnog tribunala za Putina. Mislite li da ćete u tome imati podršku?

Moram prvo istaknuti da govorimo o najmanje dvama mehanizmima. Prvi je Posebni tribunal za agresiju na Ukrajinu. Ta je agresija zločin koji su počinili vođe i svi oni koji su ih u tome podržavali. To je vrlo vidljivo, vrlo lako prepoznati i nema nikakve potrebe za istragama koje bi trajale godinama. Jedino pitanje je koliko će širok biti krug ljudi koji će odgovarati za rusku agresiju. Jesu li to samo Putin i njegovi suradnici ili i zastupnici u Dumi koji su glasali za kršenje međunarodnog humanitarnog prava? No na takvom tribunalu neće biti riječi o žrtvama. Zato nam treba mehanizam koji će uključivati i međunarodni element – u smislu međunarodne istrage i međunarodnih sudaca, kako bi se osigurala pravda za tisuće ljudi koji su patili uslijed počinjenih ratnih zločina, zločina protiv humanosti, ali i genocida. Jer ovaj rat ima sve elemente genocida s obzirom na to da Rusija otvoreno ne priznaje postojanje ukrajinskog naroda ili jezika i želi ih zatrti. Mi, po njima, nemamo pravo postojati.

NACIONAL: Kako funkcionira Centar za ljudska prava kojem ste na čelu?

Centar za ljudska prava osnovan je 2007. i postali smo poznati po svom velikom angažmanu oko običnih ljudi i radu na njihovim ljudskim pravima. Za vrijeme „Revolucije dostojanstva“ početkom 2014. moj tim i ja organizirali smo pravnu i ostalu pomoć za sve uhićene i osuđene prosvjednike iz cijele zemlje. Svakoga dana stotine ljudi koji su bili pretučeni, mučeni, kidnapirani, zatvoreni i lažno optuženi za kriminalno djelovanje, obraćali su se nama. To je bilo moguće jer smo okupili tisuće volontera i stotine pravnika koji su radili pro bono. Kada je počeo rat, u veljači 2014., mi smo bili prva organizacija koja je slala mobilne timove da dokumentiraju kršenja ljudskih prava i počinjene ratne zločine, osobito na Krimu i lugansko-donjeckoj regiji. Radili smo to punih osam godina, a paralelno smo radili na ukrajinskoj pobjedi na jednom drugom, jednako tako važnom planu, a to je demokratska transformacija zemlje. To je za Ukrajinu jednako važno kao i istjerivanje ruske vojske iz zemlje i pobjeda u ratu.

NACIONAL: Jedan od problema s kojima se Ukrajina suočava – kao i mnoge europske zemlje, pa i sam Europski parlament – jest korupcija. Prošloga tjedna predsjednik Zelenskij potpisao je zakon kojim se raspušta Okružni upravni sud u Kijevu, koji su protukorupcijske vlasti usporedile sa zločinačkom organizacijom, a predsjedniku tog suda SAD je zabranio ulazak u zemlju. Je li moguće paralelno voditi bitke protiv korupcije i graditi demokraciju?

Dobili smo priliku riješiti taj i mnoge druge probleme u razvijanju demokracije 2014., nakon Revolucije dostojanstva. Zato je Putin i započeo ovu agresiju. On se zapravo boji ideje slobode i on nas je želio zaustaviti na tom putu, kao primjer ruskom narodu, da im nešto slično ne padne na pamet. Svi tih osam godina mi, nažalost, nismo imali tu privilegiju da se koncentriramo isključivo na procese provođenja reformi, jer smo se morali istovremeno baviti žrtvama strašnih ratnih zločina. Usprkos tome naša organizacija bila je vrlo aktivno uključena u reformu policije, pravosuđa, Ureda državnog tužitelja. Mi smo nacija u tranziciji, nije lako provesti takve reforme, to zahtijeva energiju i vrijeme, ali bili smo na pravom putu. Postigli smo puno malih uspjeha. Naprimjer, izgradili smo vrlo moćnu infrastrukturu antikorupcijskih tijela koja su počela ozbiljno raditi svoj posao i zahvaljujući tome postali smo jedna od najtransparentnijih zemalja u svijetu. Zato su i svi ti slučajevi korupcije došli u javnost, jer smo postali vrlo transparentni. Stari sistem pokušavao je na sve načine srušiti tu novu antikorupcijsku infrastrukturu. Kao što sam rekla, bili smo na pravom putu i dalje smo na pravom putu, čak i tijekom rata. Što je, dakako, još puno teže. Ali kao država koja je dobila status kandidatkinje za članstvo u EU-u, bez obzira na sve, moramo nastaviti na tome raditi i postići pozitivne rezultate. A u tome nam treba pomoći. Uspjeh demokratske transformacije Ukrajine imat će veliki utjecaj na rusku demokratsku budućnost, ali i na cijelu regiju.

‘Ono što Putin nije znao kada je planirao invaziju jest da je prva vrijednost za Ukrajince – sloboda. Velika Putinova greška bila je što je bio uvjeren da će se sukobiti samo s ukrajinskom vojskom, a ne s narodom’

NACIONAL: Rekli ste da Putin koristi ratne zločine kako bi slomio duh i otpor Ukrajinaca. Koliko dugo će to Ukrajinci moći trpjeti, uz glad i zimu koje im prijete?

Koliko god treba. Zašto sam tako uvjerena? Zato što vjerujem u vrlo precizna sociološka istraživanja. Ono što Putin vjerojatno nije znao kada je planirao ovu invaziju na Ukrajinu, upravo su podaci koje je otkrilo spomenuto istraživanje. A to je da je prva vrijednost za Ukrajince – sloboda. Velika Putinova greška bila je što je bio uvjeren da će se sukobiti samo s ukrajinskom vojskom. Ali on se sukobio s cijelim ukrajinskim narodom. Jer u ovom ratu mi se borimo za slobodu u svakom smislu. Za slobodu da budemo neovisna država i za slobodu da imamo pravo na svoj neovisni demokratski izbor. A to je također Putin podcijenio. Ne samo Putin. I veliki dio civiliziranog svijeta podcijenio je potencijal naših institucija, za koje su smatrali da su slabe i da nemamo šanse oduprijeti se agresiji. No ljudi, narod, puno su snažniji od bilo koje vojske na svijetu. A mi Ukrajinci nikada ni nismo imali taj luksuz da živimo u državi s održivim demokratskim institucijama. Baš zato nikada nećemo prebaciti svoju odgovornost na nekoga drugog, ni na političare ni na državne dužnosnike. I baš zato otkad se ova egzistencijalna ugroza pojavila, mogu pouzdano reći da se cijela nacija bori protiv Rusije.

NACIONAL: Dobitnica ste ovogodišnje Nobelove nagrade za mir, sa zabranjenom ruskom grupom za ljudska prava Memorial i zatvorenim bjeloruskim osnivačem grupe za prava Vjasna. Kako ste se osjećali kada ste čuli tu vijest?

Kada su mi to rekli, bila sam šokirana i silno iznenađena. Nikada nismo o tome ni sanjali, to je za nas uvijek bilo nešto nedostižno, nešto što je namijenjeno nekim sasvim posebnim ljudima, a ne ljudima poput nas boraca za ljudska prava. Mi nismo slavni, mi nismo zvijezde. Sada osjećam ogromnu odgovornost jer nam to daje šansu da nas se čuje, da budemo vidljiviji. Bila sam toliko frustrirana svih ovih godina; slali smo bezbrojne dopise o ruskim ratnim zločinima i kršenju ljudskih prava i Europskoj uniji i Vijeću Europe, OESS-u, ali nitko nije reagirao i to nije dopiralo do međunarodne javnosti. Treba biti iskren i priznati da međunarodni sustav mira i stabilnosti više ne funkcionira. Mi trebamo preuzeti povijesnu odgovornost i započeti kompleksnu reformu međunarodnog sustava kako bismo svim narodima mogli garantirati mir i sigurnost. A to se može jedino tako da svijetom upravljaju pravo i pravda, a ne surova sila. Rusija upravo pokušava dokazati suprotno – a to je da je samo sila bitna. Dakle, ako živite u maloj zemlji sa slabom vojskom, nemate šanse opstati. Ljudi diljem svijeta žive u iluziji da su sigurni, a nisu. Na dan kada je glavni tajnik UN-a stigao u Kijev kako bi razgovarao s predsjednikom Zelenskim, ruska raketa pogodila je Kijev i ubila mog kolegu novinara u vlastitom stanu. Živimo u jako opasnom svijetu i moramo otvoriti oči i shvatiti da je međunarodni sustav mira i stabilnosti iluzija. Prva opasna upozorenja na tu strašnu činjenicu vidimo ovdje u Europi.