Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 2010. do 2017., govori kako Vladimir Putin želi zadržati vojno osvojeni ukrajinski teritorij te da trenutačni stav Kine o ‘pravednom miru’ nije u skladu s međunarodnim pravnim standardima.

SOleksandrom Levčenkom, bivšim ukrajinskim veleposlanikom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Nacional je razgovarao neposredno nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin ponudio primirje Ukrajini pod uvjetom da vojno osvojeni teritoriji u Donbasu i poluotok Krim ostanu pod ruskom kontrolom. U isto vrijeme pojavila se informacija da Putin namjerava mijenjati i morsku granicu na Baltiku, ali službena Moskva ubrzo je povukla tu objavu. Međutim, kako je rekao Levčenko tijekom kratkog privatnog posjeta Zagrebu, nije u tom slučaju bila riječ ni o kakvoj ambiciji Moskve za korekcijom morske granice na Baltiku, nego o nečemu puno većem: o Putinovoj namjeri da pod okrilje Ruske Federacije vrati cijeli Baltik te prigrabi i dijelove Finske i Poljske. Levčenko je u razgovoru za Nacional naglasio da ne prenosi stavove službenog Kijeva, nego svoja i razmišljanja svojih kolega koji se profesionalno i analitički bave tom temom. Danas Levčenko kao ekspert piše za pet ukrajinskih portala i komentira situaciju u regiji za osam televizijskih kanala.

Oleksandr Levčenko bio je ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 2010. do 2017. godine. Prije toga je od 2002. do 2006. bio zamjenik veleposlanika u tim državama. Od 1993. do 1997. godine također je bio u hrvatskom susjedstvu kao konzul u Beogradu. Diplomirao je povijest na Sveučilištu u Kijevu, ali je završio i studije na dvjema akademijama: Diplomatskoj akademiji i Akademiji za vanjsku trgovinu. Prisjećajući se svog boravka u Zagrebu dok je bio veleposlanik, Levčenko je ponovio što je rekao kada je krenula ruska invazija na Krim: “Na dan kada su 2014. prve ruske postrojbe ušle na Krim, u 12 sati bio sam direktno u televizijskom eteru i rekao građanima Hrvatske da sve ono što su znali o Ruskoj Federaciji trebaju zaboraviti. Da je to sasvim drugačija zemlja nego što su do tada mislili. Da se Europa treba hitno ujediniti da se zaustavi agresija na Krim. Tada je bio samo Krim. Nitko u Europi nije to ozbiljno shvatio, da je riječ o širokoj agresiji na jednu državu bez razloga, konkretno, na Ukrajinu”.

NACIONAL: Vladimir Putin ponudio je primirje Ukrajini, ali uz uvjet da osvojeni teritoriji u Donbasu i poluotok Krim ostanu pod ruskom kontrolom. Koji je izlaz iz ratnog stanja u Ukrajini? Je li ova Putinova ponuda uspostavljanje novog međunarodnog poretka ratom i nasiljem? Kakav će biti odgovor SAD-a i EU-a?

Putin želi zadržati vojno osvojeni ukrajinski teritorij. Govori o tome kao da je to realnost. S druge strane, Kina govori o “pravednom miru”, koji nije u skladu s međunarodnim pravnim standardima. Zato ostaje jedino rješenje otjerati Putinovu vojsku natrag u moskovske močvare, a to može ukrajinska vojska učiniti uz snažnu vojnu i financijsku podršku demokratskih zemalja. Nažalost, vidimo visoku razinu ravnodušnosti kakva je postojala u Europi od 1938. godine. Kad je trebala reagirati, vodila je popustljivu politiku i prema Hitleru. Zato je Hitler zauzeo dio Češke, anektirao Austriju i krenuo u rat protiv svih koji nisu željeli biti njegovi saveznici. Europa napokon treba odlučiti je li spremna izdvojiti 0,25 posto svog BDP-a za podršku Ukrajini. To su odavno učinile baltičke zemlje i Poljska. Europa i SAD štede na svojoj sigurnosti. Svaki glas i potez europskih zemalja prihvaća se u Kijevu sa zahvalnošću. Ako Ukrajina padne, onda se neće realizirati samo projekt velike Rusije. I na zapadnom Balkanu ima previše snaga koje žele stvoriti veliku državu. I tu nije opasnosti samo za BiH i Crnu Goru, nego i za dijelove još nekoliko zemalja. Vidimo da bi mogla biti ugrožena i sigurnost Hrvatske. Zemlja koja je preživjela težak rat mogla bi se aktivnije angažirati u podršci Ukrajini. Molili bismo da se humanitarna pomoć za Ukrajinu oslobodi PDV-a. Jasno, za to treba posebna odluka, ali zar Ukrajina i njezin narod koji svakodnevno pati to ne zaslužuju?

‘Europa napokon treba odlučiti je li spremna izdvojiti 0,25 posto svog BDP-a za podršku Ukrajini. To su odavno učinile baltičke zemlje i Poljska. Europa i SAD štede na svojoj sigurnosti’

NACIONAL: A što očekujete od Europske unije nakon europskih izbora u lipnju?

Poslije izbora očekujemo da počnu službeni pregovori o učlanjenju Ukrajine u EU. Nadamo se da će to biti još za belgijskog predsjedavanja, jer od 1. srpnja predsjedanje s EU-a preuzima Mađarska, koja pokušava blokirati europski put Ukrajine. Moskva planira poslije izbora stvoriti proruski lobi među europarlamentarcima. Ako si promoskovski, onda bi to značilo da si antieuropski i nehuman. Tu nije riječ samo o stranci Viktora Orbána, nego postoje i druge radikalne političke snage koje bi rado pokopale europske vrijednosti. Europljani moraju paziti koga biraju.

NACIONAL: Kremlj uporno izbjegava govoriti o ratu u Ukrajini. Ruska Federacija i dalje to naziva ‘specijalnom vojnom operacijom’. Čemu ta mimikrija?

To prikrivanje realnog stanja u Europi i nedvojbene agresije Ruske Federacije na jednu suverenu europsku državu, konkretno, Ukrajinu, nije bez razloga. Kada bi u Moskvi priznali da je to rat, koji se nedvojbeno vodi na teritoriju Ukrajine, morali bi zbog toga višestruko odgovarati. Ne samo zbog počinjenih ratnih zločina, nego bi Ruska Federacija morala platiti i ratnu odštetu. Ruska Federacija trebala bi biti isključena iz Ujedinjenih naroda i Vijeća sigurnosti UN-a iako je Ruska Federacija jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, i to s pravom veta. Postavljam pitanje: kako to nije rat kada je riječ očigledno o najvećem ratu u Europi poslije Drugog svjetskog rata i 1945. godine, inače, najvećeg rata u ljudskoj povijesti?

NACIONAL: U svakom slučaju, riječ je o ozbiljnom sukobu između dviju površinom najvećih država u Europi. Koliko je ljudi dosad poginulo?

Ovo je civilizacijski sukob između snaga dobra i zla, demokracije i diktature. Svatko se mora opredijeliti na kojoj je strani. Zasad nitko ne može precizno reći koliko je poginulih u Ukrajini, makar ima službenih podataka UN-a. Razaranja su ogromna. Samo u Mariupolju procjenjuje se da je dosad moglo biti 100.000 žrtava ovog krvavog rata Vladimira Putina. Jedna zemlja, Ruska Federacija, želi pokoriti i uništiti drugu zemlju, Ukrajinu. Željeli su nam na početku oteti sve, a sada su naoko smanjili apetite i agresiju koncentrirali na proširenje zone okupacije i dalje od Krima i Donbasa.

NACIONAL: Prvi nesporazumi i trzavice između Ukrajine i Ruske Federacije počeli su oko cijene plina koji je Gazprom dostavljao Ukrajini. Međutim, i Ukrajina u regiji Poltave ima jedno od najvećih europskih nalazišta ugljikovodika, nafte i plina. To Ukrajina nije eksploatirala. Zašto?

U međuvremenu su se pojavile nove tehnologije kojima je moguće eksploatirati taj plin pa je Ukrajina, osim u proizvodnji hrane, tako postala i energetski vrlo važna. Ukrajina je izvozila plin u Moskvu i cijelu europsku regiju Ruske Federacije do 1978. godine. Kad su se ta nalazišta iscrpila, onda je Ruska Federacija počela eksploatirati nalazišta u Sibiru. Sada su se pojavile nove tehnologije koje omogućavaju da se plin koji dosad nije bio eksploatiran ponovo počne koristiti. Moglo se s tim i ranije početi, ali je Moskva to blokirala preko svojih agenata utjecaja u Ukrajini. Nesporazumi s Moskvom i pritisci Ruske Federacije na Ukrajinu počeli su još 1992. godine, a plin je bio samo jedan od 20 elemenata te agresivne politike.

‘Zapad ne uvodi apsolutnu ekonomsku blokadu Rusije jer smatra da bi to bilo štetno. U Kremlju kažu da pljuju na zapadne sankcije’, kaže Levčenko | Foto: Saša Zinaja/NFoto

NACIONAL: Koje su još bile važne točke tog pritiska Kremlja na Ukrajinu?

Drugi razlog pritiska Ruske Federacije na Ukrajinu bila je Crnomorska flota u Sevastopolju na Krimu. Ta je flota trebala pripasti Ukrajini jer je bila na njenom teritoriju. Dakle, nakon razgraničenja taj dio vojske trebao je pripasti Ukrajini, ali to se nije dogodilo. Tako je ruska Crnomorska flota odigrala veliku ulogu u okupiranju Krima 2014. godine.

NACIONAL: U Ukrajini je bio i dio nuklearnog potencijala Sovjetskog Saveza, a Kijev ga se morao odreći.

Vodile su se rasprave i oko toga možemo li ili ne možemo zadržati nuklearne potencijale na teritoriju Ukrajine. Na kraju se Ukrajina morala odreći po opsegu trećeg na svijetu nuklearnog oružja i ono je prebačeno u Rusiju. Zauzvrat su nam dali garancije u Budimpeštanskom memorandumu, ali ispalo je da on ne djeluje. Kremlj to koristi. U Ukrajini je problem bio što su stalno postojali i petokolonaši poput Viktora Janukoviča, bivšeg ukrajinskog predsjednika zbog kojeg se dogodila “revolucija dostojanstva” na Majdanu. Ruska Federacija uvijek je u Ukrajini imala svoje ljude i organizacije koje je financirala da bi vodile promoskovsku politiku.

NACIONAL: Američki kongres upravo je odobrio pomoć Ukrajini od 61 milijardu dolara. Koliko će to vama u Ukrajini olakšati situaciju? Očekujete li da ćete dobiti obrambene sustave Patriot? Kada ih očekujete?

Ova američka pomoć je od presudnog značaja zbog svog opsega. Nama je važno novo naoružanje i tu je bitan sustav Patriot. Nova generacija Patriota ne uništava samo obične rakete nego i supersonične projektile. Stara verzija Patriota to nije mogla. Tako bismo mogli sa sedam novih sustava Patriot djelotvorno zaustaviti uništavanje svojih gradova, mostova, infrastrukture kao i gospodarstva u cjelini. Ali pomoć kasni. Na Zapadu se do ovog rata u Ukrajini nije znalo da Patrioti mogu rušiti i supersonične projektile. Nije se znalo za tu vrstu njihove sposobnosti sve do ovog rata u Ukrajini. Do sada smo na svom teritoriju srušili 25 Kindžala, tih supersoničnih projektila. Vjerovalo se da su Kindžali neuništivi. Njima je Ruska Federacija prijetila Washingtonu, ali i cijelom Zapadu. Zbog toga su bili i suzdržaniji prema ratu u Ukrajini. Ne samo Washington nego i London i Pariz. Sada se pokazalo da se te projektile može rušiti novom generacijom Patriota, kao i njihovom europskom, francusko-talijanskom verzijom SAMP-T.

NACIONAL: Jesu li mogući pregovori između Kijeva i Moskve da se sklopi primirje i zaustavi rat?

Cilj Ukrajine ne može biti samo zaustavljanje rata. Moskva mora vratiti i teritorije, koje je ranije prigrabila, kao i kompenzirati odnosno platiti ono što nam je uništila. To nije neka posebna želja Kijeva, nego je to obveza prema međunarodnom pravu. To je zapisano u međunarodnim konvencijama. Ratni zločinci moraju biti kažnjeni uključujući vojno rukovodstvo Ruske Federacije, koje je i pokrenulo agresivni rat u Ukrajini. Cilj nam je da nas u tome podrže sve članice Ujedinjenih naroda, kao i Vijeće sigurnosti UN-a.

‘Stalno su postojali petokolonaši poput Viktora Janukoviča, bivšeg ukrajinskog predsjednika. Ruska Federacija imala je svoje ljude i organizacije koje je financirala da bi vodile promoskovsku politiku’

NACIONAL: Mislite li da je taj cilj realan?

Ako zemlje cijeloga svijeta prihvaćaju pravni poredak pod okriljem Ujedinjenih naroda, onda oko toga ne bi smjelo biti dvojbe. Ako netko to ne prihvaća, onda neka to i otvoreno kaže. Mi zato pitamo Peking. Kina predlaže mir na nekim “pravednim principima”. Ti “pravedni principi”, koje predlaže Kina, nisu u suglasnosti s međunarodnim pravom i zapravo mu prkose. Ako ti “pravedni principi” nisu u skladu s međunarodnim pravom, onda Kina treba izaći iz Ujedinjenih naroda i Vijeća sigurnosti. To ne govori službeni Kijev, nego to govorimo mi kao stručnjaci i eksperti. U tome je kvaka. Kada ti “pravedni principi” nisu u skladu s međunarodnim pravom, ne možemo to prihvatiti. Mora se najprije riješiti to bazično pitanje.

NACIONAL: Ukrajina dobiva pomoć iz inozemstva. Američki kongres odobrio je 61 milijardu dolara za obranu Ukrajine, koja rat vodi vlastitim oružanim snagama. Može li se oduprijeti moćnom ratnom stroju Ruske Federacije, a da to ne bude samo na razini parole? Rusija je već zaposjela gotovo četvrtinu teritorija, a trenutno je pokrenula ofenzivu na Harkov, drugi po veličini grad u Ukrajini.

Ukrajina to može i mora. Ruska Federacija zaposjela je više od 20 posto ukrajinskog teritorija, uključujući Krim koji je preuzela još 2014. godine. Ovu ofenzivu na Harkov pokrenuli su samo zato što nam nije stigla američka pomoć na vrijeme. Trebali smo je dobiti još koncem prošle godine. Odgovor na pitanje može li Ukrajina pobijediti, glasi – DA, može. Ali ne s ovim tipom pomoći kakvu trenutno dobiva od Zapada. Pomoć koju dobivamo omogućava nam samo da se možemo malo obraniti. A da bismo pobijedili, ta pomoć trebala bi biti dva, tri puta veća. To je i pitanje za zapadne zemlje: žele li one da Ukrajina pobijedi ili ne žele? Dosadašnjom vrstom pomoći Ukrajina ne može pobijediti. Ako Zapad smatra da je to previše novca, da je preskupo dati taj novac Ukrajini, ako štedi, onda će Rusija doći do njihovih granica. Uzet će Litvu, Latviju, Estoniju, a nije isključeno i dijelove Finske i Poljske. Past će i Moldavija, Gruzija, Armenija, Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan, a nije isključeno i Azerbajdžan i Turkmenistan. Situacija je vrlo ozbiljna. Rusija će narasti kao što je nekada narastao Treći Reich. Putin želi obnoviti ako ne Rusko Carstvo, onda makar Sovjetski Savez. A SSSR suprotstaviti cijelom zapadnom svijetu. Tako zapadna civilizacija može završiti na marginama, a zemlje diktatura udruženo će vladati većinom našeg planeta.

NACIONAL: Spominjete Treći Reich; da bi ga uspostavio, Adolf Hitler je pokrenuo projekt ‘Drang nach Osten’, njemački prodor prema Istoku. Mislite li da je ruski predsjednik Vladimir Putin spreman krenuti u prodor u suprotnom smjeru, prema Zapadu? Upravo se pojavila informacija da Rusija želi promijeniti i morsku granicu na Baltiku, ali je tu informaciju službena Moskva ipak brzo opovrgla.

Da. Sad je povučena ta informacija. Međutim, mislim da nije u pitanju samo morska granica na Baltiku. Moskva želi zauzeti i cijeli teritoriji Baltika. Ovaj rat koji trenutno Ruska Federacija vodi u Ukrajini, ima nekoliko dimenzija. Sada pripremaju udar na tri spomenute baltičke zemlje – Estoniju, Litvu, Latviju – da bi kasnije krenuli na Finsku da promijene finsku vladu i prisile Finsku da napusti NATO.

‘Dosadašnjim tipom pomoći Ukrajina ne može pobijediti. Ako Zapad smatra da je preskupo dati taj novac Ukrajini, onda će Rusija doći do njihovih granica. Uzet će Litvu, Latviju, Estoniju, a i dijelove Finske i Poljske’

NACIONAL: Trenutno se i u Gruziji događaju studentski prosvjedi, a Ruska Federacija već je anektirala dvije gruzijske pokrajine – Južnu Osetiju i Abhaziju na Kavkazu.

Na Kavkazu Ruska Federacija vodi posebnu igru. Sada navodno nudi Gruziji povratak tih dviju pokrajina pod uvjetom da Tbilisi potpuno odustane od europskog puta. Ali to službeno još nije objavljeno. Vjeruje se među nama analitičarima – da su ponudili takvo nešto, Gruzija bi stvarno odustala od Europe.

NACIONAL: Europska unija uvela je sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, ali rusko gospodarstvo nije osjetilo ozbiljnije posljedice. Izlaz je Moskva pronašla među zemljama BRICS-a, skupine u kojoj su inicijalno bili Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika. Kasnije su se priključili i Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ta grupacija danas ima značajni udio u svjetskom BDP-u i konkurira zapadnim zemljama. Kako to objašnjavate i koliko se ta činjenica odražava na rat u Ukrajini?

Rusija uspijeva preko tih zemalja izbjeći sankcije. Ne samo da trguje s tim zemljama, nego preko trećih država kupuje ono što joj je potrebno i u Europskoj uniji i u SAD-u. Sankcije su tako postale slabašne, na što je Kijev upozoravao od prvog dana agresije na Ukrajinu. S druge strane, Zapad ne uvodi apsolutnu ekonomsku blokadu Rusije jer smatra da bi to bilo štetno. U Kremlju kažu da pljuju na zapadne sankcije, a osjećaju se komotno. Zato trebaju takve sankcije koje bi Moskvu mogle zadugo ušutkati.