Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko analizirao je za nacional.hr trenutnu situaciju u Ukrajini i povezao je s međunarodnim političkim odnosima, stavljajući naglasak na Kinu i Brazil kao “saveznike Moskve”.
“Ukrajina je opet bila pod žestokim ruskim raketnim udarcem. Bilo je ispaljeno 74 balističkih i krstarećih raketa od kojih je 61 bila je oborena. RF posjeduje neke vrste raketa koji Ukrajinci ne mogu srušiti, makar nakon što Kijev dobije nove proturaketne sustave „Patriot“ i „SAMP-2“ bit će snažno povećana sigurnost ukrajinskih gradova od ruskih raketiranja, koji opet ciljaju strateške energetske objekte, da bi mirno stanovništvo Ukrajine ostalo bez struje, grijanja i vode. To su ratni zločini za što vojno i političko rukovodstvo RF, a također vojni pilote će snositi međunarodno pravnu odgovornost kada bude proradio u Haagu međunarodni sud za Zločine rata u Ukrajini. Također ruska strana ispalila je nekoliko desetina ubojitih dronova iranske proizvodnje Shahed-136, većina kojih bila je srušena ukrajinskom protuzračnom obranom.
Brazilski predsjednik da Silva u toku pregovora s američkim predsjednikom Bidenom u tijeku svog službenog posjeta SAD-u dao je prijedlog za svoje posredovanje zajedno s Kinom, Indijom i Turskom o završetku rata u Ukrajini. Na prvi pogled vrlo plemeniti potez ali službeni Washington odbio ga je, smatrajući da ovo pitanje prije svega treba staviti u razgovorima s Kijevom jer je nemoguće pregovarati o Ukrajini bez Ukrajine. Izgleda da je Brazil odlučio malo priskočiti u pomoć Putinu. Umjesto stavljanja jednostavnog pitanja o neophodnosti povlačenja ruske agresorske vojske iz Ukrajine ide zamjena teze o pregovorima da bi Moskva mogla za sebe ostaviti dio okupiranih ukrajinskih teritorija i zauzvrat završiti rat. To nije tajna i da Silva morao bi o tome morao znati. Narušavanje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine je snažno kršenje postojećeg sustava međunarodnog prava i djelovanja Ustava UN. Ukrajina je zemlja osnivač UN-a i platila je 14 milijuna života svojih sunarodnjaka da ubuduće ne bi buknuo novi veliki rat. Ali počela je neisprovocirana ruska invazija, a Brazil zajedno s Kinom produžava svoje kompletne odnose s Moskvom ne smatrajući da ruska vojska ubija na desetine tisuća mirnih ukrajinskih građana. Brazil može pregovarati o ustupcima samo svojih teritorija, recimo u Argentini ili Kolumbiji, ali nikako ne može trgovati s Kremljem ukrajinskim prostorom. To se tiče i Kine koja se nije obratila Moskvi da zaustavi neisprovocirani rat protiv Ukrajine i vratiti svoju vojsku kući. Peking je samo izjavio je da on protiv da u ovom ratu Rusija izgubi. Zanimljivo da gubitak rata od strane RF označava samo to da ruska vojska izlazi iz ukrajinskih privremeno okupiranih teritorija. Naravno, uz kažnjavanje ratnih Zločinaca i odšteta za nanijete Ukrajini ogromne gospodarske gubitke, što u stvari i traži postojeće međunarodno pravo.
Poraz Ukrajine u ratu označava nestanak neovisne države članice UN-a ili potpuno pokoravanje Moskvi kao zemlje satelita, a također širenje ruske agresije na još 15 zemalja. Tako su Brasilia i Peking odlučili pregovarati o nekom srednjom rješenju između nestanka Ukrajine i jednostavnog povlačenja ruske vojske iz tuđih teritorija. Ova kremaljska ishitrenost ozvučena brazilskim predsjednikom samo svjedoči da su saveznici Moskve krenuli u diplomatsku ofanzivu rušenja postojećeg međunarodnog poretka. Pritom je, suglasno Budimpeštanskom memorandumu od 1994. godine, Kina jamac teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, kada se Kijev odrekao nuklearnog potencijala koji dvadeset puta bio je veći od kineskog. Moskva je jednostavno napljuvala svoje obaveze štićenja ukrajinske cjelovitosti prema Budimpeštanskom dokumentu i još 200 bilateralnih sporazuma kad je preuzela ukrajinski nuklearni potencijal ravan svojem i ukrajinske strateške bombardere sa kojih sada raketira ukrajinske mirne građane i ucjenjiva Kijev prijetnjom nuklearnog udarca. Umjesto da osudi rusku agresiju, Peking govori samo o nekom mirnom rješenju. Kijev je isto za mirno rješenje, ali suglasno normama i principima međunarodnog prava, a to znači završetak rata uz uvjet teritorijalne cjelovitosti Ukrajine. Ako su Peking i Brasilia za takvo rješenje onda vidjet ćemo kako će glasovati na zasjedanju Generalne skupštine UN 23. veljače ove godine. Kijev i države partneri pripremili su nacrt Rezolucije GS UN o neophodnosti postizanja mira i osiguranja za Ukrajinu garancija teritorijalne cjelovitosti i neovisnosti. To je sve sukladno normama Ustava UN-a i vidjet ćemo iskrenost poteza Brazila i Kine, i koje mirno rješenje oni u stvari zagovaraju. I slučajno možda ono ne prkosi Ustavu UN-a i principima UN o nepovrjedivosti granica zemalja članica Organizacije.
Peking je izgleda zaboravio da je za Sovjetski Savez, nasljednicom kojeg sebe smatra Ruska Federacija, on bio neprijatelj broj dva – poslije SAD-a. Dobro se sjećam kada je u sovjetsko doba moskovska televizija raspaljivala mržnju prema Pekingu. Svakodnevno u televizijskom dnevniku bili su negativne informacije o događajima u toj zemlji. Sovjetska ideologija smišljala je priče o Kini da bi sijala između građana SSSR-a mržnju i neprihvatljivost kineskog načina života. Smišljali se anegdote koje su ismijavale kinesku vojsku. Dobro se sjećam jedne od takvih, koje su bile popularne negdje u 1976.-1977. godinama. Tada se govorilo. „Ide zasjedanja kineskog General štaba koji smišlja tajni napad na SSSR. Načelnik štaba govori svojim podređenima da trebaju tajno prelaziti sovjetsku granicu u malim grupicama od pet milijuna vojnika. Jedan od generala pitao je hoće li imati podršku tenkova i dobio je pozitivan odgovor da će svi tenkovi biti u akciji. Jedan ispred, a drugi će čuvati pozadinu. Na pitanje drugog generala hoće li biti avijacije, uslijedio je negativan odgovor da je pilot bolestan, a na treće pitanje hoće li biti podrške ratne mornarice, odgovor bio je isto negativan, uz obrazloženje da nema usputnog vjetra.“
Svi sovjetski ljudi jako su se smijali na ovu smišljenu provokaciju. A godinu dana kasnije, dakle, 1978. godine, Kina je krenula u velike promjene koje su onda rezultirale drugim u svijetu utjecajem poslije SAD-a. U stvari mnoge sovjetske anegdote smišljao je sam KGB. A 1976. godine Vladimir Putin i Nikolaj Patrušev već su bili časnici ove Zloglasne organizacije, tako da nije isključeno da si oni i smišljale takve nebuloze koje propagiraju i do danas. Recimo, Putin je prije par dana izjavio da Rusija nije počela rat protiv Ukrajine, a on ga samo namjerava završiti. Sada vidimo da to ne isključuje pomoć Brazila i Kine. Samo, Kina se mora sjetiti s kime ima posla u Kremlju. Moskovska propaganda je bez promjena do sada, jednako kao i 1976. godine. A to je bilo samo 47 godina ranije, što je po kineskim mjerilima vremena kao jedan trenutak”, napisao je Levčenko.
Komentari