Kraljevina Danska jedna je od europskih zemalja s visokom procijepljenošću protiv covida-19 i zato je u četvrtom valu pandemije prošla puno bolje od Hrvatske. Prošloga tjedna otkriveni su prvi slučajevi zaraze sojem omikronom, zbog čega se uvode i nove mjere kojih se Danci disciplinirano pridržavaju. O tim i ostalim aktualnim temama tjednik Nacional razgovarao je s novim veleposlanikom Kraljevine Danske u Hrvatskoj Oleom Frijsom-Madsenom, koji je dužnost preuzeo početkom rujna.

U Hrvatsku je stigao nakon mandata u Pragu, u Češkoj Republici, a prije toga bio je veleposlanik u Saudijskoj Arabiji, zadužen za Bahrain, Oman, Kuvajt i Jemen te u Argentini, zadužen za Urugvaj i Paragvaj. Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Danske pridružio se 1987. i otada obnašao različite diplomatske dužnosti u Kopenhagenu, Ženevi i Londonu. Dobar je poznavatelj baltičkih zemalja jer je 2001. do 2007. bio direktor Baltičkog razvojnog foruma.

NACIONAL: U Danskoj su prošloga tjedna zabilježeni slučajevi zaraze sojem omikronom. Kakve mjere uvodi danska vlada?

Točno, zabilježena su četiri slučaja zaraze omikronom. Naravno da pratimo razvoj svih mutacija ovog virusa i svjesni smo da bi ovaj posljednji soj mogao imati nešto ozbiljniji utjecaj na razvoj pandemije, što za sada nitko sa sigurnošću ne može znati. Danska vlada, kao i sve ostale, ima vrlo oprezan pristup, ukinuli smo sve letove za neke od zemalja na jugu Afrike, no ono na što smo se posebno fokusirali jest praćenje kontakata zaraženih. Naime, tih nekoliko osoba zarazilo se na velikom koncertu koji se održao u sjevernom gradu Aalborgu, a na kojem je bilo oko 1600 ljudi. Mi imamo vrlo sofisticiran sustav detektiranja kontakata zaraženih, na čemu radi ministarstvo zdravstva. Što se tiče novog soja, intenzivirali smo traženje ne samo bliskih kontakata, već i kako se to kaže kontakata kontakata, drugih u nizu, što je korak dalje. Test je obvezan za sve koji bi mogli biti zaraženi, i to prvi, četvrti i šesti dan. Ljudi u Danskoj su obično vrlo disciplinirani i mislim da će to funkcionirati.

NACIONAL: Danska ima visoku procijepljenost, od 76%. Koliko je ta činjenica utjecala na manje širenje četvrtog vala pandemije i koliko je sada zaraženih i umrlih?

Naravno da je i nas pogodio četvrti val, broj zaraženih je rastao, ali je zato broj umrlih bio relativno nizak. Danska ima 6 milijuna stanovnika, prošloga tjedna imali smo oko 4000 novih slučajeva dnevno, ali ono što je pozitivno jest činjenica da je većina imala blagi oblik bolesti. Broj hospitaliziranih je neznatno narastao, i to među necijepljenima i među mladima, ali srećom nije ih puno završilo na respiratorima. Od početka pandemije do danas umrlo je oko 4000 ljudi, što je tužno, ali je ipak relativno niska brojka u usporedbi s nekim drugim zemljama.

NACIONAL: I Hrvatska kao i mnoge zemlje jugoistočne Europe imaju prilično nisku procijepljenost, iako cjepiva ima dovoljno. Kako ste vi uvjerili svoje građane u benefite cijepljenja?

Rekao bih da je tu važnu ulogu imalo povjerenje u institucije i sustav. Cijelo vrijeme u Danskoj imamo dvije paralelne staze prezentacije stanja pandemije i izazova s kojima se susrećemo zbog covida. S jedne strane u to su stalno uključeni predstavnici vlade – premijerka, ministar zdravstva i ponekad ministar pravosuđa, zbog dijela koji se odnosi na restrikcije. S druge strane, na istoj press konferenciji uvijek su prisutni predstavnici vodeće nacionalne zdravstvene agencije, kao i Agencije za zaštitu sigurnosti pacijenata, koje su potpuno neovisne u svom djelovanju. Politički smjer onoga što političari smatraju da treba učiniti javnosti predstavlja vlada, dok smjernice o tome kako bi se vlast trebala suočiti sa situacijom, što je objektivnije moguće, predstavljaju vodeći ljudi tih agencija koji su vrhunski profesionalci. Ne mogu reći da oni nisu međusobno koordinirani, jer prijedlozi određenih epidemioloških mjera vrlo često dolaze iz tih agencija prema vladi. No odgovore na sva praktična pitanja o tome koliko je cjepivo riskantno, kakve su nuspojave i slično, automatski se prebacuje na glavnog ravnatelja naše Agencije za zdravstvo. On je dugogodišnji liječnik, s velikim iskustvom i njemu građani vjeruju. Mislim da je autoritet tih institucija, s određenim osobnim dodirom osoba koje uživaju ugled u stručnoj javnosti, doveo do toga da se ipak većina ljudi cijepila. Naravno da je i u Danskoj bilo rasprava o tome treba li se cijepiti ili ne, jesu li mjere prestroge ili nisu, ali čini mi se da je postignut zadovoljavajući balans.

NACIONAL: Je li bilo demonstracija antivaksera kao u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Austriji i u ostatku Europe?

Imali smo demonstracije, ali relativno malih razmjera, u vrijeme kada još nismo puno znali o pandemiji. Kada su mjere postale strože, u veljači ove godine u Kopenhagenu održan je nešto veći protest, na kojem je uhićeno nekoliko huligana koji su u tome sudjelovali. Oni su se pridružili tom skupu i napravili gužvu, ali ništa ozbiljno. Osim tog incidenta, u Danskoj nije bilo masovnih okupljanja protiv cijepljenja ili epidemioloških mjera.

NACIONAL: Kakva je uloga Crkve u svemu tome?

U našoj zemlji Crkva nema nikakvu političku ulogu. Jedino pitanje u koje se uključila Crkva kada govorimo o pandemiji bilo je: mogu li svećenici primati na misu ljude bez maski i odnosi li se odluka države o obveznom nošenju maski u zatvorenom prostoru i na crkve. O tome smiju li svećenici zatvoriti vrata Božje kuće onima koji nemaju maske vodila se javna rasprava, ali ne na razini Crkve kao institucije, već na razini individualnih svećenika.

NACIONAL: Gdje su potrebne covid-potvrde? Trebaju li svi državni službenici imati covid-potvrde?

Kako se zaraza covidom u Danskoj razvijala, tako su se mijenjale i mjere. Mi smo uveli covid-potvrde za određene događaje i to se pravilo uglavnom poštuje, no tek nedavno su državni službenici zapravo prisiljeni imati covid-potvrde koje moraju pokazati prilikom ulaska na posao. To znači da moraju biti cijepljeni ili moraju imati negativan PCR test. Isto se pravilo odnosi i na sveučilišta i većinu zdravstvenih ustanova i na zaposlenike u socijalnoj skrbi.

NACIONAL: Prošloga tjedna predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izašla je s prijedlogom uvođenja obveznog cijepljenja za sve članice EU-a. Kakav je vaš stav o tome?

Smatram da je najvažnije da Europska unija unutar sebe bude koordinirana što je više moguće. To znači da treba uskladiti zajedničke napore kako bi ljudi i dalje mogli putovati i slobodno se kretati unutar granica Unije, čemu svakako pomažu covid-potvrde. No što se tiče obveznog cijepljenja za sve, to je ipak odluka nacionalnih vlada koja se donosi na nacionalnoj razini.

NACIONAL: Prije godinu dana Danska je usmrtila 17 milijuna nerčeva koji su bili zaraženi koronom. Ministar za hranu i poljoprivredu Mogens Jensen dao je ostavku. Kako je na to reagirala danska javnost i postoji li sudski epilog te priče?

Moramo se vratiti godinu dana unatrag kada zaista nismo puno znali o načinu na koji se covid širi. Kada se ustanovilo da su nerčevi na farmama zaraženi i da ta zaraza može prijeći i na ljude, činilo se da se radi o velikom riziku. Unutar nekoliko dana vlada je odlučila reagirati i u prvoj fazi pokušali su obuzdati širenje epidemije. No, nakon što je zaraza prešla s jedne farme na drugu, udaljenu 20-ak kilometara, postalo je prilično ozbiljno. Vlada je između toga da štiti životinje i poslovanje tih farmi i živote ljudi, izabrala zaštititi živote i zdravlje ljudi. Tako je donesena ta kontroverzna odluka, za koju se kasnije počelo tvrditi da nije imala zakonsko utemeljenje. Zato je ministar poljoprivrede i morao podnijeti ostavku. Nerčevi su pobijeni, napravljena je šteta farmerima i sada se vode sudski procesi. Zakonodavna komisija sada propituje tu odluku i svi ministri, uključujući i premijerku, moraju proći saslušanja. Pokrenut je službeni proces. Ključno je pitanje je li vlada bila svjesna da nema zakonskog okvira za donošenje takve odluke i tko je odgovoran za njeno donošenje.

NACIONAL: Koliko je ta afera naštetila lijevoj koalicijskoj vladi koju od 2019. predvode socijaldemokrati na čelu s najmlađom premijerkom do sada Mette Frederiksen?

Naravno da su se o ovoj aferi vodile brojne javne rasprave i da je opozicija iskoristila tu situaciju da kritizira vladu. No gledajući podršku vladi ona nije bitno pala. Njihov najbolji rejting bio je oko 34%, na izborima su imali oko 26%, a prema anketama od prije nekoliko tjedana imaju 25%.

NACIONAL: To znači da na rejting vlade nisu utjecale nepopularne mjere protiv pandemije.

Zapravo ne. Iako su stranke opozicije u više navrata tvrdile da nisu bile dovoljno uključene u cijeli proces i da ih se nije dovoljno konzultiralo. Često su se vodile i rasprave o tome jesmo li otišli predaleko s prestrogim mjerama koje loše utječu na našu ekonomiju. No ukupno gledajući, i oni iz opozicije su podržavali restrikcije. O mjerama je uglavnom odlučivala vlada koja je doduše manjinska, ali za njih je imala široku, ali ne i jednoglasnu političku potporu.

NACIONAL: Što za dansko društvo znači da imate ženu za predsjednicu vlade? Naime, iako EU inzistira na ravnopravnom uključivanju žena u politiku i na vodeće pozicije, to najčešće nije slučaj.

Točno, iako smo nedavno dobili novu švedsku premijerku, na čelu Europske komisije je također žena, u Slovačkoj je žena predsjednica Republike, sve do nedavno i Norveška je imala premijerku. Mi smo u Danskoj prije deset godina dobili našu prvu predsjednicu vlade, a imamo i kraljicu. Međutim, u Danskoj to nije tema. Mislim da smo dosegli tu razinu razvoja društvene svijesti kada se nitko ne čudi tome da je žena premijerka.

NACIONAL: Posljednjih tjedana svjedočimo novoj migrantskoj krizi u EU-u, tisuće migranata iz Bjelorusije pokušava ući u Poljsku, na La Mancheu je poginu dvadeset sedmero ljudi, među njima i veliki broj djece. Kakav je stav Danske prema europskoj migrantskoj politici? Koliko ste migranata primili?

Danska je za vrijeme rata na teritoriju bivše Jugoslavije primila oko 20 tisuća izbjeglica, uglavnom iz BiH, a jedan pripadnik druge generacije radi ovdje kod nas u Veleposlanstvu. Htio bih istaknuti i da je, općenito gledajući, Danska vrlo otvoreno i liberalno društvo koje je pružalo utočište mnogim izbjeglicama, od Švedske tijekom Drugog svjetskog rata, kao i velikih kvota izbjeglica koje smo primali preko Ujedinjenih naroda šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No očito je da su, nakon migrantskog vala 2015.-2016., kada smo primili 6-7 tisuća migranata, određene političke stranke počele propitivati tu našu politiku otvorenih vrata. Počeli su postavljati pitanja o tome kako funkcionira integracija tih ljudi u naše društvo, tko su ti ljudi koji dolaze, jesu li to ekonomski migranti koji samo žele bolji život, ili ljudi koji doista spašavaju živu glavu, bježeći od rata ili od diktatorskih režima. Zbog toga su i političari postali nešto stroži prema migracijskim politikama nego što su bili prije 15 ili 20 godina. I zato je broj migranata koje Danska sada prima godišnje pao na nekih 1500. Jedan od razloga jest da vlada doista želi primati izbjeglice koji su doista ugroženi i istovremeno obeshrabriti sve kriminalne aktivnosti onih koji na ilegalan način prevoze ljude.

NACIONAL: Ovog rujna danska vlada najavila je mjeru prema kojoj migranti moraju raditi barem 37 sati tjedno ako žele i dalje primati socijalnu pomoć. Je li ta mjera prošla, koliko je ona ostvariva?

Tu je riječ o pitanju integriranja u dansko društvo, na koji se stavlja politički naglasak. Mislim da je vladin stav da svatko tko živi u Danskoj, ako nije spriječen bolešću, treba davati doprinos našem društvu. Ako govorimo o socijalnoj državi i svim benefitima koje ona donosi, kao i ekonomskom rastu, tada se očekuje i sudjelovanje svih pripadnika društva. Zato je i došlo do ovog prijedloga koji još uvijek nije izglasan u parlamentu. Ciljna skupina su većinom žene, relativno uska grupacija od oko 25 tisuća osoba koje iz različitih razloga, najčešće obiteljskih, nisu nikada dobile priliku stvarno se integrirati u društvo ili naučiti jezik. One dobivaju razne vrste potpora i socijalnu pomoć, ali ako su sposobne raditi i radna mjesta postoje, tada vlada od njih očekuje da se uključe na tržište rada.

NACIONAL: Spomenuli ste izbjeglice s područja bivše Jugoslavije koje su u Dansku stigle devedesetih. Koliko je njih ostalo u Danskoj?

Nedavno sam baš pročitao knjigu o danskoj potpori prije svega Bosni i Hercegovini , ali i Hrvatskoj, tijekom rata početkom devedesetih. I ja sam bio ovdje prije 25 godina, ne kao diplomat, već sam sudjelovao u raspodjeli humanitarne pomoći, nadgledao konvoje i slično. Danska je tada bila prilično aktivna na ovim prostorima. Što se tiče izbjeglica iz BiH, od oko 20 tisuća koliko smo ih primili, ostalo je oko pet tisuća ljudi. Oni su se odlično integrirali u dansko društvo, vrijedni su radnici, a sada već imamo i drugu generaciju koja se smatra Dancima.

NACIONAL: Nedavno je održana UN-ova konferencija o klimi u Glasgowu. Budući da su Danska i ostale skandinavske zemlje ekološki osviještene, kako ocjenjujete rezultate konferencije i mislite li da bez većih obveza za Kinu, SAD, Indiju i ostale velike zagađivače ima nade za spas Zemlje?

Iskreno, mnoge progresivne države, poput Danske, željele su vidjeti neke ambicioznije zaključke, osobito one koji se odnose na ukidanje ugljena kao izvora energije do 2030. i ostvarivanja cilja ograničavanja globalnog zagrijavanja do 1,5 stupnjeva Celzija. Jedan od načina kako se Pariški sporazum može održati živim je reduciranje emisije štetnih plinova i prestanak upotrebe fosilnih goriva. Drugi način je financijska pomoć onim nerazvijenim zemljama koje nemaju kapaciteta i ne mogu prijeći na zelenu ekonomiju bez golemih gospodarskih gubitaka. Zato je od izuzetne važnosti da financijska pomoć zemalja koje si to mogu priuštiti bude usmjerena onima kojima je to doista potrebno da bi proveli tu tranziciju. Neke od tih zemalja smatraju i da nije pravedno da je zapad imao svoje vrijeme za industrijski razvoj, koje je njima sada uskraćeno. Sve u svemu, mi u Danskoj nadali smo se nekim konkretnijim rezultatima konferencije, no i dalje ostaje odgovornost na svakoj državi da doprinese borbi protiv klimatskih promjena koliko god može. Mi u Danskoj odlučili smo ispuniti vrlo ambiciozan plan koji ide daleko ispred zadanih ciljeva Europske unije, a to je reduciranje emisije štetnih plinova za 70% do 2030.

NACIONAL: Kako to namjeravate postići?

Na način koji možda i Hrvatskoj može poslužiti kao primjer. U najvećoj mjeri vlada će raditi u nacionalnom partnerstvu s privatnim sektorom. Do sada je potpisano otprilike šest nacionalnih partnerstva s različitim sektorima, isključivo na dobrovoljnoj bazi. Oni su svjesni da će s jedne strane doživjeti određene gubitke, ali istovremeno će im se otvoriti mogućnost razvoja nekih novih tehnologija koje nećemo samo koristiti u Danskoj, već ćemo ih i izvoziti. Ako se to radi na pametan način, možete dostići win-win situaciju u kojoj svi dobivaju i od koje može imati koristi cijeli svijet. Sigurni smo da ćemo mi uspjeti ostvariti cilj klimatske neutralnosti do 2050., što je cilj koji je EU postavio. Svi trebaju dati svoj doprinos.

NACIONAL: Za razliku od Hrvatske koja je na europskom dnu, Danska je među zemljama u kojima građani najviše vjeruju u institucije i koja je u vrhu najnekorumpiranijih država u svijetu. Kako se to postiže?

Postoji puno objašnjenja, no ključne riječi po mom mišljenju su odgovornost i transparentnost. To s jedne strane znači da građani u svakom trenutku imaju uvid u to na koji se način troši javni novac. Odgovornost, s druge strane, znači da svi mi moramo biti odgovorni, ma kojim se poslom bavili. Od državnih službenika do vlade. Svi znaju da će, ako pronevjere neki novac ili učine nešto protivno proceduri, odgovarati i snositi posljedice. To su dvije najvažnije stvari za funkcioniranje društva koje vjeruje u institucije. No to je nešto što se ne postiže preko noći, već se gradi godinama. Često se govori o osjećaju sreće koji prevladava kod Danaca, mi smo uvijek među trima najsretnijim nacijama na svijetu. Čak imamo Institut za sreću u Kopenhagenu koji se bavi istraživanjima koja su potkrijepljena konkretnim podacima. Razlog za sreću jedne nacije nije samo dobar životni standard, već i povjerenje u institucije.

NACIONAL: Jeste li imali ijednog ministra koji je morao dati ostavku zbog optužbe za korupciju?

Ne. Barem se ja ne sjećam. Da se malo našalim, korupcija ne postoji kao riječ u danskom jeziku.

NACIONAL: Stigli ste u Hrvatsku nakon velikog potresa, usred novog vala pandemije. Kakvi su vaši dojmovi o Zagrebu jer se vaše veleposlanstvo nalazi u centru grada koji je teško stradao i još uvijek nije obnovljen?

Kao prvo, drago mi je da, zahvaljujući mojim prethodnicima i odlukama koje su donijeli prije puno godina, imam sreću raditi u tako lijepom dijelu Zagreba i gledati s prozora na Zrinjevac. No dolazeći ovamo nakon dva velika potresa, zagrebačkog i petrinjskog, bilo je prilično šokantno vidjeti njihove posljedice. Nikada nisam bio na području pogođenom potresom i to me je potaknulo na razmišljanje o tome kako smo zapravo krhki. Spomenuli ste obnovu, ne znam kako bi se Danska snašla u toj situaciji, no vjerojatno bismo i mi prvo donijeli zakone koji bi tu obnovu omogućili. Vjerujem da je Hrvatska bila nespremna na takvu katastrofu, kao što bismo i mi bili. No što se tiče mog boravka u Zagrebu, imam odlične kontakte s Vladom, medijima i običnim ljudima. Zagreb je poznat po svom Adventu i drago mi je da mogu gledati okićeni Zrinjevac kroz prozor, jako mi se sviđa. Nadam se da ću imati prilike uživati u njemu, osobito ako će se dosljedno provoditi protuepidemiološke mjere. Inače, sljedeće godine proslavit će se 30. obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i dansko-hrvatskih diplomatskih odnosa. Kao dio te proslave planiramo nekoliko bilateralnih inicijativa koje bi trebale ojačati našu suradnju, osobito onu na gospodarskom planu.