Kad su dvojica braće informatičara sa Šri Lanke 2015. odlučila poslove u IT industriji zamijeniti vođenjem restorana u centru Zagreba i krenuti od nule u posao o kojem do tada nisu imali pojma, rekli su im da neće izdržati ni tri mjeseca – no danas im ide tako dobro da šire biznis

Zamislimo na trenutak da je prosinac 2015. godine. Brian Senaratne i njegov brat Clement rodnu Šri Lanku zamijenili su Zagrebom, dijeli ih samo koji dan od otvaranja prvog malog restorana s autentičnom šrilankanskom hranom. Nazvat će ga Curry Bowl. Na ogromno čuđenje vlasnice prostora koji uređuju, uspjeli su za par tjedana prikupiti sve potrebne dozvole, vize, svu moguću papirologiju, uopće ne razumiju koji problem mi imamo s hrvatskom birokracijom, jer sve je spremno da dvojica informatičara, koja su do jučer imala prestižne menadžerske pozicije u IT industriji, krenu od nule u posao o kojem do tada nisu imali pojma. Samo koji tjedan prije otvaranja zatvoren je prvi i tad jedini indijski restoran u Zagrebu, a kuhinja Šri Lanke se, nažalost, i danas nepošteno poistovjećuje s indijskom. Dok se pripremaju za otvorenje, vlasnik obližnjeg kafića u Tkalčićevoj ulici savjetuje budućeg konobara, koji jedini od njih razumije hrvatski: “Neće ti ovi ni tri mjeseca izdržati!” Toga se prisjetio Brian Senaratne na početku intervjua za Gastro&Wine, na tečnom hrvatskom i kroz smijeh, a razloga za smijeh ima toliko da ih je teško sve nabrojiti.

Godina je sad 2023. Braća Brian i Clement pokušavaju pronaći novi prostor za još jedan, puno veći restoran u Zagrebu, za manje od mjesec dana otvaraju jedan u Beogradu, a možda opet otvore i restoran koji su imali na otoku Obonjanu kraj Šibenika do pandemije covida. Razmišljaju i o Splitu. Još važnije, odnedavno svi koji žele mogu uzeti njihovu franšizu i sutra imati svoju verziju njihova restorana, što im je od početka i bila glavna ideja. Kao da to sve nije dosta, nekoliko godina zaredom bili su restoran broj jedan u Zagrebu na slavnom TripAdvisoru. Vjerovali ili ne, šrilankanska kuhinja usred Zagreba konstantno je vodila na listi. Trenutačno su treći, ali Brian je uvjeren da će ubrzo opet biti prvi. Po mnogočemu je njihova priča ostvarenje famoznog američkog sna, ali na hrvatski način. Zapravo, kad slušam s koliko pozitivnih riječi opisuje pokretanje biznisa u Hrvatskoj, imam osjećaj da ne živimo u istoj državi. No čovjek očito zna recept za faktor X, onaj koji čini razliku među restoranima koji ne izdrže ni godinu dana, često i unatoč odličnoj hrani, i onima koji opstanu.

“‘Great food, great times!’ To piše na našoj web stranici i to je ono čega se od prvog dana držimo. To zapravo za nas znači da su tri glavna sastojka u receptu našeg uspjeha. Drugim riječima, cjelokupni Curry Bowl doživljaj za nas čine hrana, atmosfera i osoblje. Da, imamo stvarno autentičnu hranu sa Šri Lanke, ali da nemamo dobru atmosferu i simpatično osoblje, koje je uvijek spremno razgovarati na engleskom s našim internacionalnim gostima i na hrvatskom s domaćima, ništa nam ukusna hrana ne bi značila. Upravo zato uvijek dajemo prednost mladom hrvatskom osoblju, bez puno ili ikakvog iskustva, a zato i imamo jednostavne recepte i pripremu”, otkrio je Brian Senaratne.

Ne mogu baš sve o njihovim receptima saznati preko jednog intervjua, ali mogu jako dobro prepoznati autentične šrilankanske okuse s obzirom na to da sam neko vrijeme provela u toj magično zelenoj otočnoj državi. I zato me baš zanima kako im uspijeva napraviti bolji „kottu“ (najpoznatija hrana sa Šri Lanke) od onog koji sam tamo imala priliku probati. Živjela sam neko vrijeme i u Indiji i moram reći da šrilankanska i indijska kuhinja nisu ni blizu slične koliko ljudi misle. Šri Lanka je, za početak, većinski budistička zemlja u kojoj su meso i riba, uključujući govedinu, osnove prehrane. Za razliku od Indije, gdje su krave svete, a najzastupljenija religija hinduizam od sljedbenika traži strogo vegetarijanstvo.

Šri Lanka je, osim toga, tipična zemlja Indijskog oceana, gdje se koristi jako puno kokosa i kokosovog mlijeka i ribe, što nije slučaj s Indijom. Ono što im jest zajedničko je kuhanje s jako puno začina, koji su se prvotno koristili kako bi se spriječile zaraze uzrokovane hranom, ali i usporilo brzo raspadanje na visokim temperaturama. Začin po kojem cijeli svijet zna Šri Lanku je cimet, Cejlon je bilo ime zemlje sve do 1972. pa otuda i slavni i dan danas najkvalitetniji cejlonski cimet, originalno upravo sa Šri Lanke.

Ono što je itekako specifično za cimet i sve ostale začine u zagrebačkom restoranu braće Senaratne jest da dolaze direktno sa šrilankanskih farmi. I to je jedan od razloga što su im okusi tako slični izvornoj kuhinji, a isto je s čajem, po čijim je poljima i iznimnoj kvaliteti zemlja također poznata. Što se tiče ljutine i začina koje koriste u pripremi hrane, to je jedino što je prilagođeno našem podneblju. Odnosno, prilikom uživanja u egzotičnim okusima gosti biraju između triju razina: ljuto na hrvatski, na šrilankanski ili na „jesi li lud?“

Više godina zaredom bili su restoran broj jedan u Zagrebu na TripAdvisoru, a svi koji žele mogu uzeti njihovu franšizu i imati svoju verziju Curry Bowla

Kottu, najpoznatiji specijalitet specifične pripreme, svakako treba probati kad prvi put posjećujete Šri Lanku ili restoran Curry Bowl. Najkraće rečeno, jako puno pomiješanih sastojaka i začina koji se istovremeno prže i konstantno režu posebno dizajniranim noževima. Na kraju sve izgleda malo nabacano tako pomiješano i isjeckano, ali kao da je osmišljeno baš kako bi vam dražilo sve moguće okusne receptore. Uz meso, jaja i povrće servira se „roti“, tanki kruščići kakvi se pripremaju na cijelom Indijskom potkontinentu. Prave se od mljevenog integralnog brašna i vode koji se miješaju u tijesto. Navodno je kottu upravo zbog rotija u Curry Bowlu toliko poseban.

“Jako smo ponosni na komentare na naš kottu i mogu ti reći da nisi prva koja misli da je odličan. Meni su čak i prijatelji sa Šri Lanke znali komentirati da je to najbolji koji su jeli. Nije to do naših tajnih sastojaka, nego ti je to isto zbog Zagreba i Hrvatske (smijeh). Mi, naime, moramo svako jutro pripremiti svježi roti, jednostavno zato što ga u Zagrebu nemamo gdje kupiti. Na Šri Lanki to nitko ne radi jer treba jako puno vremena da se pripremi i tamo svi kupuju gotove, od malih uličnih restorana do velikih ekskluzivnih hotela, svi kupe gotove i onda ih ne koriste tako svježe, a najčešće koriste smrznute koji mogu dugo stajati. Tako da taj naš svaki dan svježe pripremljen roti onda čini razliku”, objasnio je Brian Senaratne.

Prilikom uživanja u egzotičnim okusima gosti biraju između triju razina ljutine: ljuto na hrvatski, na šrilankanski ili na ‘jesi li lud?’

I na kraju, kako su uopće završili u Zagrebu? Naravno, ljubav je u pitanju. Brian je kroz smijeh primijetio kako nije tajna da je uvijek do neke Hrvatice:

“Kad sam stigao, hodao sam na satove hrvatskog, od nas devetorice muškaraca samo moj brat, koji je već bio u braku, nije tu bio zbog Hrvatice. Svi ostali došli smo zbog ljubavi. No jako puno toga u Zagrebu se promijenilo od tada. Te 2015. sam ja sa svojom bojom kože bio senzacija, ljudi bi me zaustavljali na cesti da se fotkaju sa mnom, stvarno je bilo čudno ponekad. No svi su mi pomagali i svi su imali puno razumijevanja i samo dobrodošlicu. Do danas se priča jako promijenila, svakodnevno je u Zagrebu sve više ljudi mojeg etničkog podrijetla, što nije ni čudno s obzirom na to koliko je teško nama ugostiteljima pronaći lokalne ljude za rad.”

Iako je s tom djevojkom jako brzo prekinuo, ostali su ljubav prema Hrvatskoj i strast prema poslu. Što se najbolje vidi po uvijek prepunom restoranu u kojem se čeka na mjesto. Jer morate se zaljubiti u zanimljivu kombinaciju okusa i začina koja vas momentalno odvede u egzotične krajeve. Uz kottu, najpoznatije jelo su im lignje s rižom, koje uz njihovu kombinaciju začina dobiju neku sasvim novu dimenziju. Vrhunac kombinacije svježine i začina mislim da je umak od mente, koji poslužuju s različitim prženim zalogajima. Sve u svemu, tražite li nešto malo drugačije za svoje osjetilne pupoljke, Curry Bowl to sigurno ima.