Potres koji je 22. ožujka zadesio Zagreb i okolicu ostavio je iza sebe pustoš, a posebno su stradali objekti u užem središtu grada te oni u istočnim predgrađima Zagreba. Podrhtavanje od 5 i pol prema Richteru nije poštedjelo ni škole pa je nakon tih deset sekundi bez mogućnosti pohađanja nastave ostala polovica zagrebačke djece. Kako kaže Ivica Lovrić, pročelnik zagrebačkoga Gradskog ureda za obrazovanje, trenutačno je u Zagrebu oštećeno 175 objekata škola i vrtića, od ukupno njih 435. Od stotinu tisuća školske djece, nakon potresa u škole nije moglo ući gotovo 50 tisuća školaraca. Sad je situacija nešto bolja jer se dosad obnavljalo oštećene objekte, ponajviše one s najmanjim oštećenjima, u što je Zagreb uložio oko 20 milijuna kuna. No tek slijede veći radovi, za koje Grad traži pomoć države. U novoj školskoj godini u svoje škole neće ići oko 6500 zagrebačkih školaraca, oko 2600 osnovnoškolaca i oko 3800 srednjoškolaca. Za njih će Grad organizirati prijevoz do najbližih škola, onih koje su dosad nastavu imale u jednoj smjeni. Budući da će većina škola čije su zgrade neupotrebljive nakon potresa nastavu za svoje učenike organizirati na više lokacija, odnosno u više obližnjih škola, zbog nedostatka prostora, Grad Zagreb uputio je zahtjev Ministarstvu znanosti i obrazovanja za zapošljavanjem 20-ak stručnih suradnika jer bi stručna služba inače bila nedostupna.

Pročelnik Ivica Lovrić kaže: “Kao što je poznato, postoje tri kategorije oštećenja nakon potresa – crvena, žuta i zelena. Crvenom su označena četiri školska objekta, a njih 23 žutom. Bilo je donedavno 39 objekata koji su prvotno nakon potresa imali žutu oznaku, ali njihov se broj od ožujka smanjio jer smo doslovno dan nakon potresa počeli s pregledom i sanacijom objekata. Nismo prestali obnavljati, a počelo se, naravno, obnavljati one objekte s najmanjim oštećenjima. Bilo je objekata u kojima su dimnjaci bili problem pa se to saniralo i sad su upotrebljivi i slično. Zelenih objekata s oštećenjima imali smo 119, danas ih imamo 80 jer smo dosad obnovili 68 objekata. Šezdeset šest objekata bilo je izvorno u zelenoj kategoriji, a dva objekta bila su u žutoj kategoriji. Od crvenih nismo obnovili nijedan, no to će se dogoditi za godinu, najviše dvije. Od 175 objekata želja nam je 160 objekata obnoviti do 1. rujna, do početka školske godine, a preostalih 13, s najvećim oštećenjima, 12 škola i jedan učenički dom, u sljedeće dvije godine.”

Što se tiče novca za obnovu školskih i vrtićkih objekata, Lovrić kaže da zasad troškove obnove pokriva samo Grad, ali iz nekoliko razloga očekuju pomoć Ministarstva. Ponajprije jer bi trebao stići novac iz EU fondova:

“Drugi je razlog što je država, prema Zakonu o odgoju i obrazovanju, dužna pomoći u obnovi onih objekata u kojima je ugrožena sigurnost učenika. Mi pripremamo dokumentaciju za to. Takvih je objekata, dakle onih u kojima je ugrožena sigurnost, 55, a ta se ugroza određuje odlukom sudskog vještaka. Nije svugdje ugrožena sigurnost, ali šteta postoji i ona je znatna. Očekujemo da će se dobar dio od 600 milijuna eura pomoći europskog Fonda solidarnosti utrošiti upravo na obnovu škola i vrtića. Koliko znam, Vlada je i pred realizacijom kredita Svjetske banke za obnovu javnih objekata pa vjerujem da će se i tu dobiti dio sredstava. Očekujemo i da će Vlada pomoći još nekim izvorima koje će pronaći u proračunu. Bilo bi neprirodno da to sve Grad Zagreb financira sam, solidarnost države nije upitna. Dosad je Grad izravno u sanaciju objekata oštećenih nakon potresa uložio 20-ak milijuna kuna. Krenuli smo s obnovom onih koji su najmanje oštećeni, a ta se šteta mjeri, primjerice, cijenom materijala koji smo kupili, koji su onda domari koristili za popravke. Na primjer, obnova V. gimnazije, na kojoj su u tijeku završni radovi, koštala je osam milijuna kuna. Ukupni se troškovi ne mogu znati sada, ali bit će jako visoki.”

Budući da je u Zagrebu od 100.000 školske djece njih polovica pogođena potresom, odnosno oštećeni su objekti u koje je upisano 50.000 djece, moralo se krenuti u obnovu odmah. Kako kaže Lovrić, cilj je gradskih vlasti da se broj djece koja do početka školske godine neće moći pratiti nastavu u svojim školama svede na 2600 osnovnoškolaca i oko 3800 srednjoškolaca:

“Moram reći da su ravnatelji škola koje primaju učenike stradalih objekata, kao i oni koji će morati nastavu pohađati na privremenim lokacijama, jako pozitivni oko cijele situacije. Zadovoljni su zato što vide da se radi punom parom, da se pronašlo rješenje koje je, čini mi se, ipak najbolje u danim okolnostima.”

No, kao i u svim nepredviđenim situacijama, problema bi moglo biti. Jedan od njih su, saznaje Nacional u razgovoru s roditeljima i ravnateljima, autobusi koji će djecu prevoziti na sekundarne lokacije jer bi se mogle događati gužve u prometu, čime će proces nastave biti ugrožen. No, bez obzira na sve, Lovrić je uvjeren da do takvih problema neće doći i da će autobusi voziti bez problema.

Iako se spominjalo da će zbog ove nepredviđene situacije doći do uvođenja treće smjene, odnosno međusmjene u školama primateljicama, to je izbjegnuto jer je, objašnjava Lovrić, prvi uvjet privremenog smještaja u druge škole bio da škola primateljica već ima organiziranu nastavu u jednoj smjeni pa da se nastava škole u gostima može organizirati u drugoj smjeni. Jedinu neugodnost imat će, dakle, učenici koji su dosad nastavu pohađali samo u jutarnjoj smjeni pa će privremeno nastavu imati i u popodnevnoj, dok se ne obnove škole djece koja će biti gosti. No, Lovrić ističe da ni ravnatelji, ni roditelji, ni djeca nisu radili problem, svi su odmah prihvatili situaciju i pokazali veliku solidarnost.

Isto tako, do problema bi moglo doći i zbog potencijalnog skraćivanja trajanja školskog sata s 45 na 40 minuta u školama primateljicama. Lovrić pojašnjava koji su razlozi za to:

“Primjerice, u zgradi XV. gimnazije u novoj školskoj godini umjesto tisuću nalazit će se dvije tisuće učenika jer će se onamo privremeno useliti učenici nekoliko oštećenih škola. Zato smo predvidjeli da u takvim školama ipak ostavimo određeno vrijeme za dezinfekciju, dakle između odlaska prve i dolaska druge smjene. Stoga bi u takvim školama jutarnja smjena malo ranije završila, a popodnevna bi kasnije počinjala pa je Grad Zagreb Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputio zahtjev za skraćivanjem trajanja školskog sata na 40 minuta. To je opravdano. Odluku o skraćivanju školskog sata donijet će Ministarstvo.”

Neki su roditelji, međutim, već najavili tužbe prema pravobraniteljici za djecu zbog ugrožavanja prava na jednake uvjete obrazovanja, ali Lovrić je uvjeren da je riječ o pojedinačnim slučajevima i da su ovo zaista opravdani razlozi takvog postupanja.

Jednako misli i Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu. U odgovoru Nacionalu ona ističe:

“Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, nastavni sat traje 45 minuta ako nastavnim planom i programom nije drukčije određeno. Iznimno, trajanje nastavnog sata može se mijenjati zbog posebnih okolnosti, uz prethodnu suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja (čl. 51. st. 4. i 5. Zakona). Prema tome, ako doista postoje posebne okolnosti vezane uz organizaciju rada škola zbog posljedica potresa koje bi nužno zahtijevale da se nastavni sat skrati te ako to odobri nadležno Ministarstvo, to ne bi trebalo samo po sebi ugrožavati prava djece. U praksi se takvim rješenjima pribjegava upravo onda kad se procijeni da su posebne okolnosti takve da je skraćivanje nastavnog sata u interesu djece. Poželjno je da se škola i nastavnici, uz podršku stručnih suradnika, pripreme za takav izmijenjeni način rada, koji će zahtijevati prilagodbe u provedbi nastavnoga sata. Nedvojbeno je da problemi nastali zbog posljedica potresa i oštećenja školskih zgrada, privremeno pohađanje nastave u drugim objektima i izvanredni prijevoz učenika otežavaju organizaciju nastave i predstavljaju izazov za nastavnike. Međutim, skraćivanje nastavnoga sata samo po sebi ne bi trebalo značiti povredu prava djeteta na obrazovanje.”

Još jedan problem prilikom ovakvog održavanja nastave, u nepredviđenim okolnostima, jest činjenica da će neke škole pogođene potresom biti raseljene na čak tri ili četiri lokacije, odnosno u tri ili četiri obližnje škole. Stoga će stručne službe takvih škola biti nedostupne, odnosno manje dostupne djeci jer je nemoguće organizirati njihovu svakodnevnu dostupnost na sve tri ili četiri lokacije. Ivica Lovrić na to kaže: “Da, problem su tri ili četiri lokacije za jednu školu pa se tu javlja problem stručne službe koja će biti manje dostupna. Stoga su škole uputile zahtjev Gradu, a Grad Ministarstvu da se odobri privremeno zapošljavanje 20-ak stručnih suradnika, do vraćanja škola na vlastite lokacije. Ne može se očekivati i bilo bi vrlo neprimjereno da stručni suradnici škole koja je gost rade jedan dan na jednoj, drugi na drugoj, a treći dan na trećoj lokaciji, odnosno na svakoj od lokacija u kojoj se nalazi po nekoliko razreda škole koja ne može organizirati nastavu u svojoj zgradi. Isto tako, ne može se očekivati ni da stručni suradnici škole primateljice rade s djecom druge škole koju ne poznaju. Očekujemo da će Ministarstvo odobriti zapošljavanje tih ljudi jer je riječ o minimumu bez kojeg te škole neće moći raditi.”

Lovrić pojašnjava zašto je uopće došlo do toga da jedna škola mora biti raseljena na nekoliko lokacija. Razlog je – manjak prostora:

“Prvi je kriterij, kao što sam rekao, da škola primateljica, u koju će se učenici privremeno preseliti, radi u jednoj smjeni. U Zagrebu imate jako puno djece koja pohađaju cjelodnevni boravak, njih je čak polovica, što znači da se samo za njih mora ostaviti nekoliko učionica i tijekom popodnevnih sati. Zato se, nažalost, moralo napraviti tako da će učenici većine škola koje ne mogu raditi u svojoj zgradi nastavu slušati na nekoliko lokacija, odnosno u nekoliko škola. Uglavnom je organizirano tako da učenici razredne nastave idu na jednu lokaciju, uglavnom bližu, a predmetne nastave na drugu lokaciju. Ima, međutim, škola, kao što je Osnovna škola Bukovac, čiji će učenici nastavu slušati u čak četiri obližnje škole. U tom je slučaju zapošljavanje još stručnih suradnika nužno.”

Nacional je i pravobraniteljici za djecu uputio pitanje vezano uz škole pogođene potresom koje će biti raseljene na čak tri ili četiri lokacije, kao i pitanje hoće li ona preporučiti bolje rješenje, no konkretan odgovor nismo dobili.

Unatoč problemima kojih će sigurno biti, Ivica Lovrić uvjeren je da će sve biti dobro organizirano. Kaže da su sva rješenja usuglašena i s ravnateljima osnovnih i srednjih škola i s vijećima roditelja te da se napravilo najviše što se moglo u ovom trenutku i okolnostima:

“Najveći je izazov sve staviti u funkciju do 1. rujna, dokad smo si zacrtali da djeca moraju u školu. Izazov je isto tako na roditeljima i djeci, posebno na onoj djeci koja neće ići na svoje lokacije, koja neće biti u svojim razredima. Profesori će također imati dosta izazova, primjerice profesori povijesti ili geografije, koji će zbog takvih okolnosti morati nastavu odražavati na nekoliko različitih lokacija. Ali poznavajući naše prosvjetare, siguran sam da će se odlično snaći i da će sve lijepo funkcionirati. Učinit ćemo sve što možemo da nijednom djetetu ne bude uskraćeno pravo na jednake uvjete obrazovanja, ali ova nastavna godina jednostavno će biti drugačija. Ono što će isto tako, možda, biti drugačije jest mogućnost početka on-line nastave zbog koronavirusa. Dakle, vrlo je lako moguće da učenici u rujnu neće ni trebati ući u razrede.”

U Ministarstvu znanosti i obrazovanja upravo su zbog toga izradili Akcijski plan za nastavu na daljinu u kojem su razrađena tri scenarija koja se mogu očekivati na jesen. On je svojevrsna podloga za buduće čelnike Ministarstva znanosti i obrazovanja, a odluku o tome koji će se model nastave izvoditi u školama u novoj školskoj godini donijet će Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji s epidemiolozima. Prvi i najmanje izgledan scenarij jest nastava uživo, u učionicama. Drugi je scenarij mješoviti model nastave, što znači da bi se jedan tjedan radilo on-line, a drugi bi se tjedan išlo u školu. Mješoviti model moguće je ostvariti i tako da učenici razredne nastave i maturanti krenu u školu, a da učenici predmetne nastave i srednjoškolci prate nastavu na daljinu. Treći je scenarij nastava na daljinu za sve učenike. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja poslali su nam ovaj odgovor:

“Podaci koje je prikupilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja govore da se u ukupno 13 škola neće moći započeti nova školska godina, na području Grada Zagreba u 12 škola i u Krapinsko-zagorskoj županiji u jednoj školi. Vlada je u suradnji sa stručnjacima Svjetske banke i Građevinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu podnijela prijavu na Fond solidarnosti Europske unije u kojoj je prijavljena fizička šteta nastala od potresa u iznosu od 86 milijardi kuna. Najveći mogući iznos pomoći iz Fonda iznosi oko 600 milijuna eura, a dodijeljena sredstva pomoći moći će se koristiti i za obnovu škola. Dodatno, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja, sudjelovalo je u pregovorima za zajam Svjetske banke iz kojeg će se osigurati sredstva za obnovu bolnica i ustanova iz područja obrazovanja i znanosti u iznosu od 170 milijuna američkih dolara. Grad Zagreb načinio je za oštećene škole raspored održavanja nastave u drugim školama. O odabiru lokacija ne odlučuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja, već sam osnivač – Grad Zagreb. Ministarstvo je zaprimilo i zahtjev Grada Zagreba za skraćenjem nastavnoga sata s 45 na 40 minuta za neke od škola u kojima će se nastava izvoditi i za učenike oštećenih škola. Sigurno je da će nova organizacija rada utjecati na organizaciju rada u školama, ali vjerujemo da će do početka školske godine sve biti dogovoreno i organizirano u skladu s potrebama i mogućnostima.”

Pročelnik zagrebačkoga Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić spomenuo je i zašto će Grad početkom školske godine dočekati neki nepredviđeni troškovi:

“Ti se troškovi najviše odnose na prijevoz učenika na druge lokacije, za što će se izdvojiti 12 milijuna kuna. Trošak zapošljavanja stručnih suradnika ići će na teret Ministarstva, a neki troškovi nastat će i oko organizacije prehrane učenika. Iako će kuharice koristiti resurse kuhinje škole primateljice, bit će potrebno možda i otvaranje nekoliko novih radnih mjesta zbog više lokacija. Kad je redovita nastava, Grad Zagreb ima organiziran prijevoz oko 4000 školske djece, a sad će, zbog nepredviđenih okolnosti, taj broj biti za oko 2500 veći. To neće biti prevelik problem što se organizacije tiče, no trebat će se tijekom kolovoza uložiti novac u uređivanje stanica, nadstrešnica i sličnih stvari.”

Davor Krnjeta, ravnatelj Osnovne škole Jordanovac, koja će privremeno primiti učenike razredne nastave Osnovne škole Bukovac, objasnio je kako stvari funkcioniraju u tehničkom smislu, kako će biti organizirana nastava:

“Primit ćemo oko 250 učenika Osnovne škole Bukovac, a školu čiji sam ravnatelj pohađa oko 450 učenika. Budući da smo dosad radili u jednoj smjeni, mali problem u novoj organizaciji nastao je roditeljima čija su djeca imala izvanškolske aktivnosti u poslijepodnevnim satima jer će se to sad morati nekako organizirati u večernjim terminima. S ravnateljicom Osnovne škole Bukovac dogovorio sam raspored i rotaciju po smjenama, osim za učenike u produženom boravku obiju škola koji ostaju od jutra do poslijepodne. Dogovoren je i način pripreme obroka, sve će biti spremno do rujna. Učenici Osnovne škole Bukovac nastavu će pohađati na čak četiri lokacije pa će se morati oni među sobom dogovoriti na koji će način raditi stručna služba i na kojoj lokaciji. To je nezgodna situacija. Rekao bih da je ovo rješenje najbolje što je moglo biti. Škole koje su dosad radile u jednoj smjeni od jeseni će dobiti goste i to je sasvim u redu. Drugog načina nije bilo da bi se smjestio taj broj učenika. Situacija u kojoj jedna škola mora raditi na više lokacija nije najsretnija, ali drugog načina nema jer ne postoji nijedna škola koja bi mogla primiti toliko djece u jednoj smjeni, premalo je učionica naprosto. Osnovna škola Bukovac ima oko 500 učenika, to je prosjek u Zagrebu i nema boljeg načina. Čak će se i izvannastavne aktivnosti, koje su počinjale od 15, 16 sati, morati organizirati u večernjim terminima, ali ako gledamo pozitivno, manje će biti problema. Ako budemo nezadovoljni jer netko dolazi, a mora doći, onda nećemo ništa napraviti.”