Prošlo je 17 godina od praizvedbe „Dnevnika Pauline P.“ 1. listopada 2005., kada je Snježana Banović adaptirala i postavila na scenu Gradskog kazališta Žar ptica prvi roman Sanje Polak. Od tada do danas Paulinu je pogledalo oko 90.000 gledatelja na 472 izvedbe, na putu apsolutnog rekorda u kojem je isti ansambl na sceni održao kontinuitet od 17 godina. Drago Utješanović, ravnatelj Žar ptice i jedini koji je igrao i u starom ansamblu i sada u obnovljenoj predstavi, dao je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Predstava „Dnevnik Pauline P.“ obnavlja se te će 4. ožujka ponovno igrati u Žar ptici. Nakon 17 godina igranja s gotovo 475 izvedbi najdugovječnija je predstava za djecu u Hrvatskoj. Što to znači za jedno kazalište za djecu?

Koliko nam je poznato, „Dnevnik Pauline P.“ najdugovječnija je predstava na stalnom repertoaru nekog institucionalnog kazališta. Za sve nas koji smo dio, kako je mi zovemo, „Pauline“, to je bilo jedno jedinstveno iskustvo. Predstava se s vremenom mijenjala bez naše volje i jako je zanimljivo s odmakom od 17 godina pogledati snimku premijerne izvedbe. Imamo slučajeve da djevojčice koje su gledale predstavu prije 17 godina danas kao učiteljice dovode svoje razrede. Mi smo svakako željeli dalje igrati i nastaviti fenomen Pauline s velikom znatiželjom što će biti dalje.

NACIONAL: Paulina P. je hrvatska inačica Adriana Molea, ali i još nekih sličnih likova s kojima su se djeca poistovjetila. Od lektirnog naslova, preko predstave, a evo uskoro i filma, ta djevojčica zaista je postala dio opće kulture. Koliko je važno imati takve književne likove zbog kojih djeca nekoliko puta čitaju knjige i nekoliko puta idu u kazalište?

Autorica romana Sanja Polak, i sama izvrsna i posvećena učiteljica, sigurno nije ni u najluđim snovima mogla sanjati što će se sve događati s junakinjom njezinih romana. Utjecaj Pauline na mladu čitalačku publiku je ogroman, to su lica i sadržaji koji djecu privlače čitanju i imaju veliku važnost. Paulina je bistro dijete koje promatra svijet odraslih sa svim njegovim glupostima i nelogičnostima, a k tome je beskrajno pozitivna, vedra i dobronamjerna i to je tajna njezina uspjeha. Predstava se naslonila na popularnost knjige i, evo, i nakon 17 godina jako je tražena od škola. Tome su sigurno doprinijeli i brojni nastavci „Dnevnika Pauline P“ koje je vrijedna autorica naknadno stvarala. Filmu se svi veselimo i s nestrpljenjem ga očekujemo te mu želimo puno uspjeha.

NACIONAL: Predstava je obnovljena i pomlađena, a vi ste jedini iz glumačke postave koji je ostao igrati u ovoj novoj predstavi. Igrate Učitelja, kakva je to uloga i na što ste stavili fokus? Koliko su danas važni učitelji? Njihov autoritet sve je manji, bojim se.

Temeljito obnavljanje predstave nakon 17 godina igranja nešto je što se ne događa često, tako da nam je svima to bilo novo iskustvo. Učitelj je ostario 17 godina, a učenike smo morali zamijeniti jer bi za publiku bilo previše gledati nekoga tko četvrti razred ponavlja 17 puta. Važnost učitelja i nastavnika nije nikad bila veća nego danas, a njihov autoritet grade, naravno, oni sami, ali i roditelji. Mojoj djeci su nastavnici i učitelji autoritet jer su tako naučeni kod kuće. To je jedini način da stvari funkcioniraju i da se u školi nešto i nauči.

NACIONAL: Ne igrate mnogo posljednjih osam godina jer ste Žar pticu vodili kao ravnatelj, a u lipnju istječe vaš drugi mandat. Vraćate li se glumi ili ćete se javiti na novi natječaj i tražiti treći mandat?

S obzirom na to da imamo veliki broj izvedbi, sada igram oko 60 predstava godišnje, a to i nije tako malo. Što se tiče javljanja na novi natječaj za ravnatelja, neka to ostane iznenađenje za sve, pa i za mene.

NACIONAL: Što ste napravili u ravnateljskom stažu, što biste izdvojili kad se okrenete unazad osam godina?

Imali smo zbilja odličnih predstava i lijepih rezultata. Puno zadovoljne publike, nagrada i gostovanja. Zgrada nam je oštećena u potresu, a za vrijeme pandemije u jednom trenutku smo imali gotovo deset puta manji kapacitet dvorane, ali nikad nismo zaključali vrata i odustali od igranja. Tako da je bilo i dosta problema i izazova. Sad se sve nekako sredilo, brzo smo se vratili na stare brojke i idemo dalje.

NACIONAL: Prethodnih godina bilo je velikih problema kad je financiranje u pitanju, a vi ste bili jedan od ravnatelja zagrebačkih kazališta koji su svojim potpisom tražili isplatu novca na vrijeme jer se inače redovno poslovanje ne može održavati. Grad Zagreb gradskim kazalištima uglavnom isplaćuje novac tri ili četiri mjeseca nakon što je program već realiziran pa je tako teško išta planirati. Kakva je sad situacija, kakva je suradnja s novom upravom?

Situacija se dosta popravila. Grad je nakon početnih problema ušao u ritam plaćanja koji je i nas iznenadio. Suradnja s novom upravom je iskrena i otvorena, a to je preduvjet za bilo kakav napredak.

NACIONAL: Kakvo je kazalište Žar ptica danas, koliko je važno za Zagreb i Hrvatsku, što su njegove najveće zasluge?

Mislim da nastavnici i roditelji u Žar ptici imaju pouzdano mjesto gdje mogu dovesti djecu na dobru predstavu. Jedan mi je redatelj, dok je radio kod nas, rekao „Ovdje čovjek ne može napraviti lošu predstavu“. To najbolje govori o razini profesionalnosti koju smo postigli i o odnosu prema poslu svih zaposlenika. Želja nam je i dalje održati najvišu moguću razinu kvalitete, pomalo proširivati repertoar društveno angažiranim naslovima i predstavama koje neće biti samo dio nastave Hrvatskog jezika i književnosti već i drugih nastavnih predmeta. Često se kazalište za djecu spominje kao mjesto gdje se odgaja publika, a ja uvijek napominjem da mi ne odgajamo samo buduću publiku, nego i buduće kolege. Nikad ne znaš kad te iz publike gleda neki budući veliki glumac i na tebi je odgovornost da on to i postane.