Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Ognjen Vukojević u nepunih mjesec dana na mjestu pomoćnog trenera kijevskog Dinama osvojio je svoj prvi trofej – ukrajinski Superkup. Njegov je Dinamo rezultatom 3:1 pobijedio svog najvećeg rivala, ekipu Šahtara čiji je sportski direktor Darijo Srna nekadašnji Vukojevićev suigrač u hrvatskoj reprezentaciji.

Uz svoj novi trenerski posao, Vukojević je ostao izbornik hrvatskih reprezentativaca do 20 godina i skaut izbornika Zlatka Dalića u A reprezentaciji. Vukojević govori o svojim prvim trenerskim danima u kijevskom Dinamu, za koji je igrao od 2008. do 2015. godine, suradnji s legendarnim rumunjskim trenerom Lucescuom te o prijateljstvu i sportskom rivalstvu s Darijom Srnom.

NACIONAL: Dinamo Kijev i Šahtar su dva najuspješnije kluba u povijesti ukrajinskog nogometa, a samim tim i najveći rivali. Rumunj Mircea Lucescu proslavio je Šahtar u europskim natjecanjima i mnoge je iznenadio njegov dolazak na mjesto trenera u konkurentski Dinamo. Kakvi su vaši prvi dojmovi u radu s jednim od najuspješnijih europskih nogometnih trenera?

U ovih mojih dvadesetak dana na mjestu pomoćnog trenera, shvatio sam zašto je Lucescu veliki trener. Radili smo svakodnevno i pripremali se za tu utakmicu protiv Šahtara. Bilo je puno povrijeđenih igrača, a Lucescu je za tako kratko vrijeme uspio igračima usaditi taj pobjednički mentalitet. Čovjek je jednostavno fenomen, ima 75 godina, ali i dalje dobiva milijunske ugovore. Uglavnom, njegov odlazak iz Šahtara nakon 13 godina doslovno je uzdrmao Ukrajinu, a pravu histeriju je izazvala njegova odluka da preuzme Dinamo. Čast mi je što sam dobio veliku priliku da učim od takvog trenera.

NACIONAL: Mnogi su pomislili da je vaš odlazak u Kijev istodobno i raskid s hrvatskom nogometnom reprezentacijom.

Sve se događalo brzo i morao sam donijeti odluku hoću li prihvatiti ponudu iz Ukrajine. Moram se zahvaliti predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru i izvršnom direktoru Marijanu Kustiću koji su cijelo vrijeme bili na vezi s ljudima iz kijevskog Dinama. Došli su do zaključka da mogu nastaviti raditi, uz ovaj novi posao u Kijevu, kao izbornik U-20 reprezentacije te nastaviti skautirati protivnike hrvatske reprezentacije. Klupske i reprezentativne obaveze se, na svu sreću, ne preklapaju, a ja vjerujem da ću sve obaveze ispuniti na najbolji mogući način.

NACIONAL: Tko vam je ponudio posao pomoćnog trenera u kijevskom Dinamu?

Vlasnik kluba Igor Surkis s kojim sam i kao igrač imao korektan odnos. Bitno je da su Suskis, kao i njegov brat Grigorij, koji je počasni predsjednik UEFA-e, u odličnim odnosima s vodstvom Hrvatskog nogometnog saveza pa su sve dogovorili, jer ovaj moj angažman i rad uz jednog od najboljih svjetskih trenera pomaže i hrvatskom nogometu. Imam veliko poštovanje prema braći Surkis koji su puno toga dobrog napravili za ukrajinski nogomet i nekad znam reći da su njih dvojica moji nogometni očevi.

NACIONAL: Zašto su baš vas braća Surkis odabrali za pomoćnog trenera bez obzira na to što ste očito tijekom vaše igračke karijere u Dinamu ostavili dobar dojam?

Vjerojatno su prepoznali u meni, kako oni kažu ‘’Balkanca’’ i to u najpozitivnijem smislu. Činjenica je da su u tom klubu veliki trag ostavili igrači s Balkana, Hrvati, Srbi, nogometaši iz Bosne i Hercegovine i Makedonije. Kažu da imamo ‘’balkansko srce’’ i pobjednički mentalitet. Uostalom, Dinamo Kijev su prozvali ‘’istočnim Real Madridom’’. Osim toga, kako sam nastavio nogometnu karijeru kao trener, očito je da su u meni vidjeli čovjeka koji uz Lucescua može donijeti klubu kvalitetu više. Za mene, kao mladog trenera, to je ponuda koja se ne može odbiti.

NACIONAL: Navodno je Nenad Bjelica, bivši trener zagrebačkog Dinama, bio jedan od kandidata za trenera prije nego što je angažiran Mircea Lucescu?

Sad kada je sve prošlo, mogu potvrditi da je Nenad Bjelica bio u ozbiljnim kombinacijama za mjesto trenera u kijevskom Dinamu. Oduševio ih je vodeći zagrebački Dinamo u dvije utakmice u Ligi prvaka protiv Šahtara. Bjeličin Dinamo je u obje utakmice bio superioran. Inače, Bjelici skidam kapu kao treneru jer Dinamo pod njegovim vodstvom je u Europi bio najbolji u zadnjih desetak godina.

NACIONAL: U ukrajinskom Superkupu, prije nekoliko dana, vaš prijatelj i suigrač iz reprezentacije Darijo Srna je kao sportski direktor Šahtara bio vaš protivnik. Kako je Srna prihvatio poraz?

Moj prijatelj Darijo je bio i ostao gospodin pa mi je prvi čestitao na mom prvom trenerskom trofeju. Sportsko rivalstvo je jedna kategorija, a prijateljstvo je ono što ostaje vječno. Darijo i ja smo dugi niz godina živjeli zajedno. Igrali smo zajedno u hrvatskoj reprezentaciji, a u Ukrajini smo igrali za klubove koji su bili i ostali najveći rivali. I sada se družimo koliko stignemo, a kada sam stigao u Kijev prije dvadesetak dana, dočekao me moj prijatelj Darijo i čak smo uspjeli otići na zajedničku večeru. Darijo se iskreno raduje što sam dobio ovaj posao, jer on jako dobro zna Lucescua koji ga je trenirao skoro sve vrijeme dok je igrao za Šahtar. Skromno mogu reći da je ovo odlična situacija za hrvatski nogomet, da obojica imamo važne funkcije u dva najjača ukrajinska nogometna kluba. Mladi smo i imamo uvjete da se razvijamo u nogometnom svijetu.

NACIONAL: Očito da ćete živjeti na relaciji Kijev- Zagreb. Sada ste u Zagrebu jer počinju reprezentativne obaveze. Pretpostavljam da ćete obavljati skautski posao za Zlatka Dalića i A reprezentaciju?

Plan je bio da idem gledati češku nogometnu reprezentaciju koja nam je sljedeći protivnik, i to dvije njihove utakmice u Bratislavi i Olomoucu protiv Slovačke i Škotske. Međutim, situacija s koronavirusom je malo poremetila planove pa ću gledati jednu utakmicu uživo, a drugu putem TV-a.

NACIONAL: Kako funkcionira vaša suradnja s izbornikom Zlatkom Dalićem?

Narodnim rječnikom rečeno, izborniku volim dati meso. Znači, moje snimanje protivnika rezultira najvažnijim karakteristikama koje predočim u petnaestak minuta izborniku. Na takvu kratku i bitnu komunikaciju naučio sam još kao igrač. Nema tu pretjerane filozofije, a podsjećam da sam Nigeriju, našeg prvog protivnika na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018., gledao uživo na čak šest utakmica. Rezultat i igra naših dečki pod Dalićevim vodstvom pokazali su da sam svoj posao obavio kvalitetno. Pokušavam reći ono što je izborniku najvažnije i biti koncizan. Dalić me sasluša i on je šef. Međusobno se uvažavamo, ali izbornik će, na osnovi mojih informacija, posložiti ekipu i složiti strategiju igre kako on odluči. Njegova je zadnja.

NACIONAL: Kako izgledaju utakmice u Ukrajini u doba korone?

Kada smo igrali Srna, moj kum Eduardo, Vida i ja, utakmice između kijevskog Dinama i Šahtara bile su nogometni praznici. Deseci tisuća ljudi putovali su na utakmice iz Donjecka i Kijev, i obrnuto. A sad, prije nekoliko dana na ovom finalu ukrajinskog Superkupa, na Olimpijskom stadionu u Kijevu, sve je bilo drugačije. Bez gledatelja, nogomet je drugačiji. Postavili su i zvučnik s nasnimljenom publikom, ali to nije to. Nadam se da će i ovo zlo proći, jer ovo jednostavno nije nogometni ambijent.

NACIONAL: Ovih je dana u nogometnom svijetu aktualan status najboljeg igrača Lionela Messija. Hoće li ostati u Barceloni ili će otići iz kluba u kojem je proveo 19 godina?

Messi je institucija Barcelone, a ja sam imao čast igrati protiv njega 2010. kada su se u Ligi prvaka susreli moj Dinamo Kijev i Barcelona. To što on ima 33 godine ne znači ništa. Messi je jedinstven i može vrhunski igrati još nekoliko godina. Pitanje je misli li novi Barcelonin trener Ronald Koeman graditi ekipu s Messijem ili bez njega.

NACIONAL: Kako je vama bilo igrati protiv Messija i kako to izgleda na terenu?

Po svakom potezu se vidi da je svjetska klasa. Toliko je brz i nepredvidiv na terenu da ne stigneš na njemu napraviti ni faul. O njegovoj tehnici nemam što govoriti. To svi vide na TV ekranu. Realizacija, preciznost i nevjerojatan nogometni intelekt, to je kod Messija sve vrhunsko. Svi uspoređuju Messija i Cristiana Ronalda, protiv kojega sam također igrao. Messi je prirodni talent, a za Ronalda kažem da je ‘’stroj’’. Divim se njegovom radu i upornosti. Još uvijek je, bez obzira na to što je i on u ozbiljnim godinama, u top formi i, koliko čujem, trenira punom snagom kao da je na početku karijere. Igrao sam s mnogim svjetskim igračima, s nekima u istom timu, a s drugima kao protivnicima. Tu moram spomenuti Andrija Ševčenka s kojim sam neko vrijeme igrao u kijevskom Dinamu. Savršen je igrač i nikada u povijesti nogometa nije bilo bržeg igrača s loptom. Danas je izbornik ukrajinske reprezentacije, radi odličan posao i čast mi je što ga poznam i što se povremeno družimo.

NACIONAL: Nogometna karijera vam je u usponu. No dio vašeg obiteljskog života našao se u fokusu javnosti početkom svibnja, kada vas je supruga Andreja optužila za obiteljsko nasilje. Općinsko državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu protiv vas. Više ne živite zajedno?

Žao mi je što se to dogodilo. Nisam kriv i oslobođen sam pravomoćno. Izbornik sam U-20 reprezentacije i moram biti primjer mladim ljudima. Imam sina Luku kojem su tri i pol godine. On mi je najvažniji u životu i na njega sam usredotočen. S bivšom suprugom sam u dobrim odnosima i oboje brinemo za Luku koji ide u vrtić. Važno je da on nije uskraćen za roditeljsku ljubav, a život ide dalje.