Izložba “Oficir, džentlmen, umjetnik” kipara Stevana Luketića, koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od glavnih predstavnika poetike enformela, a pamti ga se i po monumentalnom reljefu u Vitićevoj Kockici, otvara se u petak u zagrebačkoj Galeriji Forum.

Radove za izložbu odabrao je voditelj galerije i kustos Feđa Gavrilović, ukazujući na kontinuitet njegove estetike ekspresivnih i neuređenih formi koje proizlaze iz unaprijed određene strukture.

Iz autorova bogatoga opusa izdvojio je nekoliko primjera koji, kako je ustvrdio u katalogu, pokazuju jednu od glavnih poetičkih osnova njegova stvaralaštva koju naziva “distorzijom unutar strukture, odnosno pomakom unutar poretka”.

Gavrilović smatra kako Luketićeva geometrija, usklađivanje elemenata i cjelokupno shvaćanje kiparstva ne poznaju smirenost, nego samo žestinu i proboj, čak i kada je skulptura načinjena od reflektirajućih kovina koje po svojoj prirodi zrače elegancijom i skladom.

“Možda se tu u savršenom spoju susreću ratnik i umjetnik, oficir i džentlmen, što nije neobično u povijesti hrvatske umjetnosti”, ocijenio je.

Luketićeva biografija nije tipična priča o životu umjetnika – rodio se u Budvi 1925. u bogatoj građanskoj obitelji, a tijekom Drugoga svjetskoga rata pridružuje se antifašističkom pokretu i kao skojevac završava u talijanskim logorima. Nakon pada Italije pridružio se Prvoj proleterskoj brigadi pod zapovjedništvom Koče Popovića s kojom 1944. ulazi u oslobođeni Beograd.

Šest godina kasnije napušta vojnu karijeru i, podsjeća Gavrilović, čak u jednom trenutku odbija spomenicu NOB-a koja sa sobom nosi niz povlastica, jer smatra da je sudjelovanje u ratu bila stvar njegove savjesti koju bi bilo neukusno kapitalizirati ordenjem.

Iste godine upisuje Likovnu akademiju u Zagrebu, gdje specijalizira kiparstvo kod Frane Kršinića, a bio je i suradnik u atelieru Vojina Bakića.

Od šezdesetih do osamdesetih prijavljivao se na niz natječaja, među kojima su i mnogi spomenici NOB-u te ostvario brojna djela, među kojima i veliki reljef za kongresnu dvoranu Kockice – Zgrade Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, spomenik u Dotršćini, skulptura u Prečkom kraj Zgrade kompjutorskog centra, spomenik u Lepoglavi i fontana u Makarskoj.

Početkom šezdesetih radi i prve skulpture od odbačenih hladnjaka automobila, fasciniran njihovom linearnom mrežom, pravilnom konstrukcijom unutar koje intervenira topljenjem i dodavanjem metala, čime postiže zgužvanu teksturu.

Nakon što devedesetih godina nije bio prisutan u hrvatskom kulturnom životu i neki od njegovih spomenika su bili uništeni, Luketiću je 2002. u Domu HDLU-a priređena retrospektiva, a te je godine i umro.

Izložba “Oficir, džentlmen, umjetnik” u Galeriji Forum može se razgledati do 18. travnja.