Ogorčene reakcije brojnih osoba s invaliditetom na nacrt Zakona o osobnoj asistenciji ne stišavaju se ni tjedan dana nakon štoga je resorno Ministarstvo rada i socijalne politike pustilo u javno savjetovanje. 

Zoran primjer nerazumijevanja položaja osoba s invaliditetom od strane politike koja je zakon pisala i pustila ga u proceduru, objavio je na svom profilu na Facebooku odvjetnik Damir Jelušić, i sam osoba s invaliditetom i stručnjak za prava osoba s invaliditetom.

Odvjetnik Jelušić za funkcioniranje treba neprekidnu tuđu pomoć i njegu 24 sata dnevno. Prema sadašnjem pilot projektu koji, kako piše Jelušić, “pilotira“ već gotovo 15 godina, ima pravo na svega 8 sati asistencije .

Kako izgleda onih 16 sati u životu osobe s invaliditetom kada asistencije nema Jelušić je životno i potresno opisao u svom statusu iz kojeg prenosimo dio.

“Dođe tako ta moja asistentica u 8 ujutro, obavi mi toaletu, odjene me, transferira u kolica, iako to ne može sama, ali uzmimo da može, skuha mi kavu, dok ja radim očisti malo po kući, popegla i ostalo, nakon toga mi skuha i da ručak i eto ti već začas je došlo 16 sati kada moja asistentica odlazi jer joj je isteklo radno vrijeme.

Volio bih da mi “epohalne iskoraklije“ poput Andreja Plenkovića, Marina Piletića, Zvjezdane Bogdanović, Marice Mirić i sličnih odgovore na jedno prilično jednostavno pitanje: kako vi točno smatrate da ja mogu, čak i na elementarno fizičkoj razini, 16 sati u komadu, od 16 sati popodne do 8 sati ujutro kada će moja asistentica opet doći u svoju smjenu, živjeti sam? Ne pitam vas tko će me počešati na mjestu na kojem to sam ne mogu učiniti. Iako, ni to pitanje ne bi bilo nimalo smiješno jer, vjerujte mi, nije nimalo smiješno kada te nešto jako svrbi satima, a ti se ne možeš sam počešati. Dapače, izluđujuće je. Možda čak i ponajviše zbog spoznaje koliko malo je potrebno da ta neugodnost prestane. A ti ne možeš ni toliko malo. Ne pitam vas čak ni tko će me za to vrijeme odjenuti, obuti ili mi nešto dodati. Pitam vas tko će mi u tom dugom vremenskom intervalu, a posrijedi su dvije trećine dana, pružiti samo ono neophodno i nužno da bih preživio? Jer, pretpostavljam da se slažete da moram piti? Jesti? Prije spavanja popiti lijekove za dvadesetak bolesti od kojih bolujem?”, pita Jelušić političare nadležne za skrb o toj najranjivijoj skupini.

U konačnici moli i jednostavan i konkretan odgovor na svoje pitanje jer, zaključuje u obraćanju premijeru Plenkoviću, ministru Piletiću, njegovoj savjetnici Zvjezdani Bogdanović te predsjednici Saveza osoba s invaliditetom Marici Mirić, “ niste glupi, samo se ponekad pravite takvima. I gluhima”.