Objavljeno u Nacionalu br. 782, 2010-11-09

ODVJETNIK PRODANOVIĆ trebao bi ovih dana početi zastupati Ivu Sanadera: kao i Polančec s Nobilom, obranu može temeljiti na kompromitaciji HDZ-a

Čedo Prodanović i Anto Nobilo, dva poznata hrvatska odvjetnika, po svemu sudeći krojit će političku sudbinu HDZ-a. Bit će u toj situaciji zbog klijenata koje zastupaju, ili će ih ovih dana najvjerojatnije formalno tek početi zastupati, a to su Damir Polančec, bivši potpredsjednik Vlade i bivši hrvatski premijer Ivo Sanader.

I IVO SANADER, bude li optužen, i Damir Polančec, svoje bi obrane najvećim dijelom mogli temeljiti upravo na kompromitaciji HDZ-a, te na optuživanju svojih donedavnih bliskih suradnika. To je jedini logičan način da pokušaju umanjiti svoju odgovornost od optužbi koje im se stavljaju na teret. U tomu bi im glavni savjetnici mogli biti njihovi odvjetnici Prodanović i Nobilo, koji će svojim pravnim znanjem pokušati pomoći svojim klijentima da posve kriminaliziraju najveći dio vodstva HDZ-a. Upućeni pravnički izvori kazali su Nacionalu da će Čedo Prodanović najvjerojatnije preuzeti zastupanje bivšeg premijera Ive Sanadera, koji je tu želju izrazio prije otprilike desetak dana. Učinio je to preko posrednika, koji je trebao dogovoriti sastanak između Prodanovića i Sanadera, ali se njih dvojica zasad još uvijek nisu sastali. Prodanović o svojoj izvjesnoj suradnji sa Sanaderom nije htio davati nikakve službene izjave, tvrdeći da u ovom trenutku nema što komentirati po tom pitanju.

MEĐUTIM, PRAVNIČKI krugovi tvrde kako se Sanader nada da je angažiranje Prodanovića još samo tehničko pitanje, odnosno hoće li Prodanović pristati da ga zastupa. Neki pravnički krugovi tvrde kako je Sanaderova odluka o angažiranju Čede Prodanovića zapravo mudra i logična. Prodanović je iskusan i vješt odvjetnik, s bogatim domaćim i međunarodnim iskustvom, a usput slovi za odvjetnika koji nije blizak HDZ-u. Za Sanadera je ta činjenica možda i od presudnog značenja, jer on nije u poziciji da može pokloniti povjerenje onim odvjetnicima kojima se pripisuje bliskost HDZ-u, jer nikada ne bi mogao znati hoće li oni u njegovu slučaju poštovati institut čuvanja odvjetničke tajne, ili bi o Sanaderovoj taktici i skrivenim adutima informirali i njegove protivnike iz HDZ-a. U takvom ozračju Sanaderu se podosta sužava krug odvjetnika kojima može posve vjerovati, a jedan od njih zasigurno je Prodanović.

PRAVNIČKI KRUGOVI koji neopterećeno promatraju Sanaderovu poziciju ispričali su Nacionalu da u ovom trenutku Sanaderova situacija nije bezizlazna, jer mjerodavne institucije tek moraju dokazati da je Sanader osobno primio novac i samostalno davao naloge u spornim situacijama, te da se slučajevi protiv Sanadera ni u kom slučaju ne smiju temeljiti isključivo na tvrdnjama svjedoka pokajnika, takva je praksa u EU da se nikoga ne smije osuditi isključivo na temelju izjava svjedoka pokajnika, već se izjave moraju potkrijepiti i s dodatnim dokazima. U Sanaderovu slučaju to bi značilo da mjerodavne institucije moraju pronaći i dodatne dokaze koji bi potvrdili tvrdnje svjedoka pokajnika koji su Uskoku navodno već kazali da su osobno Sanaderu davali dio novca iz crnih fondova HDZ-a, a koji je do stranke dolazio izvlačenjem iz profita onih tvrtki koje su poslove dobivale na vjerojatno namještenim javnim natječajima, ili izravnim pogodbama s tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu. Upućeni pravnički izvori tvrde da bi Prodanović svoju obranu Sanadera isprva mogao usmjeriti upravo u tom pravcu, ako se ispostavi da se predmet protiv Sanadera gradi isključivo na iskazima svjedoka pokajnika. Preuzme li obranu Ive Sanadera, Prodanović bi Sanaderu mogao sugerirati da se brani tvrdnjama da su u spornim aktivnostima kojima će ga se teretiti, sudjelovali svi članovi Predsjedništva HDZ-a. Ako tako postavljena obrana već neće moći potpuno obraniti Sanadera, ona će zasigurno jako politički naštetiti HDZ-u. Takvu je strategiju u obrani Damira Polančeca Anto Nobilo već počeo koristiti.

PREMDA MU JE, kao odvjetniku, glavni cilj uspješno obraniti klijenta, Nobilo u aktualnom slučaju ima i dva dodatna cilja: ublaženo govoreći, pridonijeti demontaži HDZ-a odnosno gubitku sljedećih izbora te istovremeno umanjiti ili prekinuti dugogodišnji utjecaj vladajuće stranke na hrvatsko pravosuđe. Iako to baš i nije očekivano za jednog odvjetnika, Nobilo je, kao poznati ljevičar, bez oklijevanja, nizom izjava i poteza dao do znanja da mu je neskriveni cilj rušiti HDZ. Time je već u startu onemogućio svaki pokušaj vladajuće stranke da ga u javnosti napada zbog očite antipatije prema HDZu, jer bi to bilo potpuno kontraproduktivno: Nobilo je to već postavio kao svoj legitimni cilj. Uostalom, nitko iz HDZ-a danas ni ubuduće neće moći kazati da ih Nobilo unaprijed nije upozorio da će u obrani svog klijenta Polančeca biti nemilosrdan: još početkom svibnja, kad su tek krenuli postupci protiv Polančeca, Nobilo je zloguko najavio da u HDZ-u “nisu ni svjesni što su otvorili”, najavljujući “najveći kaznenopravni proces u hrvatskoj povijesti”.

ONO ŠTO JE NAJAVIO, Nobilo je uz svog klijenta i počeo provoditi: još i prije presude za slučaj studije vrijedne pola milijuna kuna, sredinom rujna, pojavile su se prve naznake Nobilove “Strategije napada u četiri koraka”: prvi korak bila je strategija obrane po kojoj će Polančec za sve što mu se stavlja na teret kriviti i svoje bivše kolege iz vrha Vlade i Predsjedništva HDZ-a. Sudeći po raspoloženju hrvatske javnosti nakon Polančecova svjedočenja u Hrvatskom saboru, moglo bi se zaključiti da su mnogi građani prihvatili tezu da je Polančec ”žrtveno janje” HDZ-a. Drugi korak strategije je Polančecova famozna knjiga od “42 poglavlja”, odnosno detalji o dosad nepoznatim aferama ministara i visokopozicioniranih hadezeovaca. Nakon što je u javnost odaslao dokumentaciju koju je uoči presude za studiju potpisao u javnobilježničkom uredu, Polančec je do daljnjega prestao sa svim javnim istupima, no jasno je da on u svakom trenutku može progovoriti o nekom svojem bivšem kolegi i time izazvati novi potres na političkoj sceni. Treći segment je izazivanje raskola i raslojavanja unutar HDZ-a, a četvrti – možda i najopasniji – raskrinkavanje uloge i funkcioniranja Predsjedništva HDZ-a. Polančecov odvjetnik Nobilo još je prije nekog vremena najavio da će u postupcima koji se vode protiv njegova klijenta tražiti saslušanja ministara i članova Predsjedništva HDZ-a. Naime, Polančecova obrana u većini slučajeva temeljit će se na tezi da Damir Polančec nikad nije u Vladi i HDZ-u imao moć da samostalno donosi veće i važnije odluke, nego da je samo provodio odluke koje su se donosile u stvarnom centru moći: na sjednicama Predsjedništva HDZ-a. U tom smislu, zasad se čini da je najugroženiji bivši glavni tajnik stranke Ivan Jarnjak, koji je na svakoj sjednici Predsjedništva HDZ-a bio zadužen za vođenje bilješki.

OSIM TOGA, za Jarnjaka bi vrlo neugodna mogla biti i činjenica da bi se njegovo ime napokon moglo naći i u jednom drugom predmetu, onom vezanom uz izvlačenje novca iz tvrtke Fimi-media i punjenje novcem crne blagajne HDZ-a. Naime, bivši predsjednik stranke Ivo Sanader mogao bi svoju obranu temeljiti na tezi da je kao predsjednik bio zadužen za vođenje stranke i donošenje političkih odluka, a da je za sve stranačke operativne poslove po logičnoj hijerarhiji bio zadužen glavni tajnik stranke. U tom smislu, Sanader bi mogao tvrditi da je Jarnjak kao glavni tajnik morao biti upoznat, a vjerojatno i usko surađivati s bivšim rizničarom stranke Mladenom Barišićem, što bi značilo da je osim Sanadera i Barišića, barem još jedna osoba u stranci, i to upravo Jarnjak, bila upoznata s izvlačenjem državnog novca i ilegalnim trošenjem za stranačke potrebe.

KAKO GOD BILO, Polančec i Nobilo u protekla dva mjeseca već su se pokazali kao izvrstan tandem: dok je Polančec svojim iskazom pred istražnim povjerenstvom u Saboru opasno poljuljao vrh HDZ-a, a istovremeno u dijelu javnosti čak i stekao određene simpatije zbog svoje uloge “dežurnog krivca” i HDZ-ove žrtve, Nobilo je putem medija počeo zadavati itekako bolne udarce vladajućoj stranci. Čak štoviše, u jednom trenutku je posve otvoreno počeo govoriti o raskolu unutar HDZ-a, a da ga nitko iz te stranke nije demantirao ili se javno obrušio na njega, što upućuje na samo dvije mogućnosti: da je točno pogodio trenutačno stanje u vladajućoj stranci a možda i da se sada nitko iz HDZ-a ne usuđuje upustiti u javni duel s njim. A ako već njih dvojica uspijevaju nanositi teške udarce HDZ-u, nije teško naslutiti kakav bi kaos mogao nastati u redovima vladajuće stranke ako se na sličnu strategiju odluče i bivši hrvatski premijer Ivo Sanader i njegov najvjerojatniji branitelj Čedo Prodanović. A nije nemoguć ni scenarij da se Sanader i Polančec, odnosno Nobilo i Prodanović udruže i zajedničkim snagama krenu u završni obračun s preostalim čelnicima vladajuće stranke.

PO NERVOZI KOJA vlada unutar HDZ-a i hrvatske vlade može se zaključiti da su Jadranka Kosor, njezini suradnici i vodstvo HDZ-a itekako svjesni opasnosti i udaraca koje u sljedećim mjesecima mogu očekivati od dvojice svojih bivših kolega i njihovih odvjetnika, ali da istovremeno nemaju nikakvu strategiju uzvraćanja na udarce. Jedina politička mantra vodstva HDZ-a posljednjih se mjeseci svodi na fraze da ”nema nedodirljivih” i da ”neće odustati od borbe protiv korupcije”, a to je već dosadilo javnosti i nije nikakav verbalni štit od žestokih kritika svojih dojučerašnjih kolega. Iako velik dio javnosti s odobravanjem gleda na uhićenja i istrage vezane uz bivši vrh HDZa, svakome je jasno da niti jedan od tih slučajeva ni približno nije gotov i da za HDZ još dugo neće biti predaha. Dio vodstva i članova HDZ-a iracionalno vjeruje da bi uhićenje Ive Sanadera moglo biti toliko očekivana katarza i početak mirnijeg razdoblja, no čini se da je to nemoguće: po svemu sudeći, tek tada mogao bi započeti konačni obračun Ive Sanadera sa svojim bivšim poslušnicima, pri čemu on iz perspektive remetinečke ćelije vjerojatno neće imati nimalo obzira prema svojoj bivšoj stranci. A ako se još u sve to vrlo aktivno uključe i Čedo Prodanović i Anto Nobilo, HDZ i Jadranka Kosor mogli bi mjesecima, sve do parlamentarnih izbora biti pod dosad neviđenim napadima i paljbom. A premijerka Kosor u svemu tome zapravo i nema previše izbora: mora nastaviti s dosljednom borbom protiv korupcije iako je svakome u Hrvatskoj jasno da je to svojevrstan kanibalistički čin jer time direktno oslabljuje stranku kojoj je na čelu. A ako u tome posustane, njezina vlada će izgubiti podršku međunarodne javnosti odnosno Europske unije, možda i odgoditi ulazak Hrvatske u EU te inicirati parlamentarne izbore na kojima HDZ, koji se nije obračunao s korupcijom, nema nikakve šanse za pobjedu.