Nakon što je na N1 televiziji gostovao odvjetnik Veljko Miljević, koji među ostalim, zastupa predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka u sporu protiv nakladnika Nacionala, kojeg je Karamarko tužio zbog objave autoriziranog intervjua Josipa Manolića i zatražio 200.001 kunu zbog duševnih boli jer ga je u tom intervjuu Manolić nazvao doušnikom Udbe, za nacional.hr Miljevićeve su navode komentirale odvjetnica Nacionala Ivana Saucha, kao i autorica tog intervjua Orhidea Gaura Hodak. Miljevićev javni istup, koji je prenio i portal index.hr impostirajući ga naslovom u komu se navodi da Miljević prijeti, Ivana Saucha komentirala je ovako:

‘Prije svega, moram reći da me nastup kolege iznenađuje, jer ako već ima potrebu u ovoj mjeri izvan Suda komentirati njemu sporni autorizirani intervju gospodina Manolića objavljen u Nacionalu i zagonetno, neki bi mogli zaključiti i  prijeteći, insinuirati da bi Nacional mogao imati problema oko toga „je li intervju zaista bio pravovremen i autoriziran“, onda je takva svoja stajališta i saznanja već trebao i iznijeti pred Sudom’, rekla je Ivana Saucha navodeći da ne voli komentirati stavove kolega odvjetnika izvan sudnice, jer je odvjetnički posao zastupati klijente na Sudu, ali ‘obzirom da je kolega izišao iz tog okvira i napao mog klijenta izvan sudnice’, iznimno se osvrnula i na Miljevićeve riječi.

‘Primarno, kolega Miljević i njegov odvjetnički ured nisu u predmetnom postupku učinili spornim da je gospodin Manolić dao predmetni intervju Nacionalu. Podnijeli su tužbu ispred gospodina Tomislava Karamarka, koju su još jednom i ispravljali zbog pogrešno naznačenih kamata.  U tužbi se tako ne tvrdi da intervju nije autoriziran ili da su pogrešno prenesene riječi gospodina Manolića. Da je tome tako, onda vjerojatno ne bi bio pokretan i kazneni postupak protiv gospodine Manolića, koji spominje kolega u svom obraćanju za N1 Televiziju. Gospodin Josip Manolić čak nije niti bio predložen kao svjedok u postupku protiv Nacionala od strane odvjetnika gospodina Karamarka. Do pripremnog ročišta u postupku protiv Nacionala, koje je održano dana 26.10.2015. godine pred  Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, odvjetnici gospodina Karamarka zaprimili su odgovor na tužbu koji je u roku dao Nacional. Napisali su i još jedan podnesak u kojemu se uglavnom problematizira činjenica što gospodin Karamarko nije kontaktiran prije objave intervuja s gospodinom Manolićem!? Niti na spomenutom pripremnom ročištu, odvjetnik Miljević nije smatrao potrebnim predložiti dokaze na okolnost da intervju g. Manolića nije autoriziran. Takve dokaze, predložio je i dostavio upravo sam Nacional u svom odgovoru na tužbu.

Na spomenutom pripremnom ročištu samo smo otklonili procesne nedostatke tužbe, poput te da u tužbi nije bila navedena točna adresa prebivališta gospodina Tomislava Karamarka, kao što je i u nazivu tuženika bilo napisano „CORPERATION“, umjesto „CORPORATION“. Određeno je koji će se dokazi provesti na idućem ročištu te je gospodin Karamarko upozoren da neće biti proveden dokaz njegovim saslušanjem ukoliko ne pristupi na novo ročište, nakon što smo ukazali da razlog za njegov izostanak s ovog ročišta nije opravdan’, kaže Ivana Saucha.

 

• Autorica spornog intervjua Orhidea Gaura Hodak Miljevićev istup komentirala je ovako: “Pokušavam shvatiti što je gospodin Miljević, kojeg sam dugo vremena cijenila kao priznatog stručnjaka u poslu kojim se bavi, zapravo htio reći. Je li on htio reći da sam ja možda pogrešno prenijela riječi gospodina Manolića, da sam zapravo cijeli intervju izmislila? Vjerujem da bi to gospodinu Karamarku i njegovu odvjetniku doista odgovaralo jer bi tada i njihova nezgodna tužba protiv gospodina Manolića postala bespredmetna pa bi sva pravna sredstva Karamarko i njegov odvjetnik mogli uperiti protiv mene i Nacionala. No, morat ću ih razočarati. Koliko mi je poznato, gospodin Manolić još uvijek ima vrlo izoštren um, dapače, puno izoštreniji od nekih 50-godišnjaka, pa može i sam svjedočiti o tome što je, zašto i kada rekao i autorizirao.

 

Saucha navodi kako iz prenesenog na N1 Televiziji primjećuje da Miljević ipak stavlja naglasak na naslove i podnaslove. Tvrdi da je i tu sve jasno, da su naslovi i podnaslovi napisani pod navodnim znacima, dakle kao citati gospodina Manolića iz intervjua.

‘Lako je to uočljivo, da se poslužim rječnikom kolege Miljevića, i djetetu iz osnovne škole.

Ne znam kako bih protumačila riječi kolege o tome je li intervju pravovremen? Znači li to da bi mediji trebali i inače pitati smiju li objaviti intervju, inače drugog predsjednika Vlade suverene i samostalne Republike Hrvatske u kojem isti govori i neke možda, slažem se, nezgodne stvari o svojem bivšem suradniku i vjerojatnom pretendentu za mjesto novog predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Nadam se da sam to krivo shvatila, jer u suprotnom mi se čini da je riječ o pozivanju na cenzuru, vrlo lošu praksu nekih prošlih vremena, za kakvu nema mjesta u demokratskom društvu, a niti u europskoj pravnoj praksi.

Mnogobrojnom i javno dostupnom praksom, Europski sud za ljudska prava stao je u obranu medija koji su u predizborno vrijeme i pojačano kritički pisali i izvještavali o prošlosti i djelovanju političara. Dopuštena razina kritike političara, posebice onih koji žele preuzeti najodgovornije dužnosti na lokalnoj ili državnoj razini, znatno je viša. Točno je i da ovdje postoje granice, no one se svode na neke elementarne privatne sfere svakog pojedinca (zdravlje, obitelj i slično).

U ovom slučaju, čak se i ne radi o kritici ili članku, već je ovdje riječ o različitom novinarskom žanru – intervjuu. Dakle, novinarka Nacionala koja je intervjuirala gospodina Manolića ne iznosi svoje zaključke ili vrijednosne sudove, već u upravnom govoru prenosi riječi druge javno poznate osobe.

Slažem se s kolegom da ovo nije prva takva tužba i vjerujem da kolegi 200.001,00 kn nije neki, kako kaže, jaki iznos. Nažalost, i prije su se pojedini drugi u medijskom prostoru sveprisutni političari odlučivali  na tužbe radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na čast ugled, dostojanstvo pa i na duševno zdravlje, što je i ovdje slučaj. Pritom su tužbe usmjeravali kako protiv onih koji su po njima izrekli riječi koje smatraju takvom povredom prava osobnosti, ali i protiv medija koji su takve riječi prenosili, i to u odvojenim postupcima. U parničnom postupku stranka ima pravo i ne dati svoj iskaz, a Sud će svojom slobodnom procjenom cijeniti takvo postupanje stranke. S druge strane, svjedok je u pravilu dužan iskazivati, a postoje izuzetci kada može odbiti odgovoriti na pojedina pitanja. Dakle, stvar je ovdje odvjetničke taktike u kojoj su mediji najčešće kolateralna žrtva, a cilj je da se na Sudu svakako sasluša i onaj političar koji je tužen u zasebnom postupku, jer kao stranka ne mora iskazivati, no kao svjedok mora doći na sud’, navodi Ivana Saucha.

Ona tvrdi da iznos ne bi previše komentirala, da ga osobno smatra neprimjereno visokim, pogotovo ako se zna koliko se niske naknade štete dosuđuju za stvarno teške povrede prava osobnosti. Visina iznosa, prema njenom sudu, moguće je motivirana i pravom ulaganja izvanrednog pravnog lijeka revizije Vrhovnom sudu, jer je prema Zakonu o parničnom postupku upravo ta jedna kuna razlika radi koje takvo procesno pravo postoji u slučaju da Tomislav Karamarko ne uspije u sporu pred sudovima nižeg ranga.

Po njenom viđenju je, u konkretnom slučaju,  Zakon o medijima izuzetno jasan i nakladnik ne može odgovarati za štetu zbog objave autoriziranog intervjua.