Ne događa se često da se na listi najprodavanijih albuma u Hrvatskoj na prvom mjestu pojavi debitantski album i to slabo poznatog 30-godišnjeg glazbenika iz Zaboka Nikole Vranića koji nastupa pod umjetničkim pseudonimom J. R. August. Njegov debitantski album “Dangerous Waters” glazbeni kritičari proglasili su albumom godine a i u tradicionalnoj Nacionalovoj anketi pobijedio je upravo J.R. August i njegov album. Tim albumom Vranić se predstavio kao talentirani skladatelj, aranžer, glazbenik, tekstopisac i producent. U njegovim pjesmama, a ponajprije aranžmanima ima nešto spiritualno, iako je riječ o pop glazbi. Njegov primarni instrument klavir je u prvom planu, ali on nije zapostavio ni prateći zbor koji daje crkveni prizvuk pjesmama, ni indie rock utjecaj pa tako ni puhačke dionice ili pak beatlesovski pop izričaj. Vezan je uz prirodu i rijeke koje ga opuštaju, ali i za obitelj zbog kojih i nastaje umjetnički pseudonim J. R. August. Slovo J je za ime John koje je posveta njegovom preminulom stricu Ivanu, slovo R za Raven (vrana) zbog prezimena Vranić i August, kako se zvao njegov pokojni djed s kojim je bio blizak.

Iako za mnoge jedno od iznenađenja ove godine, Vranić je pod umjetničkim pseudonimom J. R. August stvarao glazbu još od 2012., kada se na YouTubeu prvi put predstavio pjesmom i pratećim spotom “Man with Magnificent Mind” s nastupnog EP-a “Change of Seasons”, objavljenog online u vlastitoj produkciji. Do danas je taj spot pogledan blizu 100.000 puta. Od 2012. Vranić je objavio pet EP-a, a debi albuma “Dangerous Waters” objavio je nedavno za diskografsku kuću Croatia Records.

Kada se ne bavi glazbom, koja mu je glavna preokupacija u životu, Vranić predaje engleski jezik u Osnovnoj školi Antuna Mihanovića u Klanjcu jer je magistrirao primarno obrazovanje i engleski jezik. Njegova ljubav prema glazbi počela je već sa šest godina, svirao je klavir i učio solfeggio. Kaže da nikada nije volio vježbati i da je bio loš u solfeggiu jer je bio najmlađi u razredu:

“Bio sam dvije do tri godine mlađi od ostalih u razredu i uvijek sam kaskao za njima u razumijevanju gradiva. Uvijek sam imao problem s autoritetom i moj glazbeni rast počeo je tek kada sam završio osnovnu muzičku školu. Tada sam se oslobodio tih nevidljivih okova koje sam tada mislio da su mi stavljeni i krenuo istraživati klavir i glazbu bez ikoga tko bi me nadgledao. U to vrijeme znalo je biti dana kada ne bih izdržao 15 minuta za klavirom, a bilo je i dana kada se nisam mogao maknuti od klavira jer bi me nešto zaintrigiralo. To su najčešće bili moji vlastiti aranžmani etida, sonata, valcera, ali i neke moje skladbe koje bih komponirao i s vremenom zaboravio. Otkad znam za sebe najviše sam volio raditi nešto što nije postojalo, nešto što je trebalo izmisliti.”

Već u svojoj ranoj životnoj fazi počeo je formirati svoj glazbeni ukus: “Sjećam se da mi je još u prvom razredu osnovne škole prijatelj donio prvi CD koji sam u životu vidio kako bih isprobao novi player koji su roditelji kupili. Taj CD je bio dvostruki album Beatlesa s njihovim najvećim hitovima. Prva pjesma bila je ‘Love Me Do’. Kad sam stavio CD i kada je počela ta pjesma, znao sam da želim biti u bendu i raditi muziku. Čim su u igri bili Beatlesi, u igru su došli i Stonesi, a Parni Valjak i Psihomodo Pop bili su ono što sam volio slušati na radiju. Svaki Zabočanin mora proći kroz fazu slušanja grupe Zadruga i njihova tri albuma pa sam to napravio i ja. Paralelno s tim smo se u 5. razredu svi kolektivno zaljubili u rap glazbu i Eminemov prvi LP.”

On nastavlja: “Ulazak u rap je bio vrlo bitan jer je to bila totalno drugačija glazba od svega što sam do tada slušao i jako je utjecao na mene. Uz Eminema, obožavao sam, a obožavam i danas 2Paca, Notorious B.I.G.-a, Wu Tang Clan i sl. Krajem osnovne škole zaljubio sam se u grupu Guns’n’Roses i bio opsjednut njima do kraja srednje škole. Nakon gimnazije počeo sam ponovno puno slušati klasiku i otkrivati kantautore poput Boba Dylana, Neila Younga, Willieja Nelsona, Marka Knopflera i to je potaknulo želju da se osamostalim tako da i sam postanem kantautor. Shvatio sam da će mi vrlo brzo dojaditi svirati u bendovima.”

Prve samostalne nastupe imao je s 12 godina i mnogi su mu govorili da je sviranje njegova budućnost. Svejedno, Vranić se jako dvoumio iako je tada, kako kaže vodio “dvostruki život”. Svirao je poznate pop skladbe na klaviru u vinoteci Zaboky u Zaboku, ali se i sve više okretao ideji da ima svoj bend. Bio je to period od njegove 12. do 17. godine života. Godine 2009. postao je članom varaždinske grupe Voodoo Lizards koja je ubrzo došla na glas kao najperspektivnija hrvatska rock grupa. Oni su prvi album snimali u SAD-u uz pomoć američkog gitarista Jimmyja Ripa koji ga je i producirao, a koji je tijekom karijere svirao s Mickom Jaggerom, Debbie Harry i Jerryjem Lee Lewisom i sviđala mu se glazba grupe Voodoo Lizards. Album je miksao David Bianco, producent grupa poput AC/DC, Fleetwood Mac, Primal Scream itd.

“Za Voodoo Lizardse sam prvi put čuo s 20 godina. Jedno jutro mi je tata rekao da ih poslušam na njihovom MySpace profilu jer je on vidio neki prilog o njima na televiziji. Čim je krenula prva pjesma osjetio sam isti onaj osjećaj koji mi se javio kad sam prvi put čuo Beatlese. Želio sam biti u tom bendu! Isti dan počeo sam se pripremati za audiciju koju sam vizualizirao u glavi. Ja sam si, naime, utuvio u glavu da ću svirati s njima, na ovaj ili onaj način. Nekoliko tjedana kasnije otišao sam na njihov koncert u Zagreb i razgovarao poslije koncerta. Rekao sam da dobro sviram klavir i orgulje i da bih bio super za backove koje sam smatrao da su im nedostajali. To je zaintrigiralo Zacka Dusta, vođu benda i pozvao me na probu u Varaždin. Bio sam jako samouvjeren i znao sam sve pjesme jer sam ih kod kuće vježbao i aranžirao klavirske i Hammond dionice. Dobio sam ponudu da se pridružim bendu, da odem s njima na turneju, snimim album s američkim producentom Jimmyjem Rippom i bio sam presretan. Iako se bend dosta brzo razišao, nastavio sam svirati sa Zackom koji se postepeno počeo prebacivati na country i folk glazbu. Na kraju sam zbog njega dvaput u istoj godini bio u Americi, snimali smo album i imali kratku turneju i iz tog iskustva i mog divljenja Zacku javila se ogromna želja da i ja postanem kantautor i to onaj koji će raditi na engleskom jeziku.”

Nakon što je osjetio strast rock glazbe, gledao je na to iskustvo kao bitno za njegov daljnji razvoj i karijeru, svjestan da je puno naučio. Vranić je ubrzo potom počeo svirati u pratećoj grupi Žanamari Lalić. Bila je to njezina rokerska fazi, iako je već tada Vranić bio svjestan da će se ubrzo otisnuti u solo vode. U to je vrijeme u grupi svirao sa Sebastianom Jurićem koji je danas vođa pratećeg zbora J. R. Augusta. No nakon proživljenih intenzivnih godina mladi Vranić pao je u tešku depresiju.

“Razlog depresije bio je djelomično vezan uz moj karakter, a djelomično uz moje nerazriješene emocije u pubertetu, kada sam doživio puno smrtnih slučajeva u obitelji u kratkom periodu. Kada sam te 2012. odlučio napraviti najveći preokret u životu – napustiti nekoliko bendova u kojima sam svirao i krenuti u solo vode, a k tome još valja pridodati fizičku, psihičku i emocionalnu iscrpljenost zbog svega što sam radio u prethodnih desetak godina, nije ni čudo što se sve manifestiralo na taj način. Početak depresije krenuo je snimanjem mojih prvih spotova za moj prvi EP ‘Change of Seasons’ koji su bili izrazito naporni i nisam bio siguran u njihov ishod. U to vrijeme sam bio i na četvrtoj godini fakulteta koja je bila također vrlo naporna, a i djevojka je otišla na semestar u Krakow. Sve se dogodilo u isto vrijeme i totalno me bacilo na koljena. Trebalo mi je dvije godine da dođem k sebi.”

Taj period njegova života ga je formirao kao kreativnu osobu koja je spas iz depresije pronašla šetnjama u prirodi i boravkom uz rijeku. To će se provlačiti kroz svih njegovih pet EP izdanja i na debi album koji se i zove “Dangerous Waters”.

“Za početak, počeo sam se svakodnevno puno kretati, što je dovoljno da ti se barem malo poboljša raspoloženje. Razgovarao sam sam sa sobom i pokušavao popraviti situaciju, ali šest mjeseci je bilo katastrofa. S vremenom su se stvari počele popravljati, a za to su u velikoj mjeri bile zaslužne rijeke i priroda. One i danas najbolje smiruju moj um.”

U tom periodu izuzetno snažan utjecaj na njega ostavio je i film Roberta Redforda “A River Runs Through”:˝”To mi je jedan od omiljenih filmova. Vrlo je poetičan i oduvijek sam bio očaran mušičarenjem pastrve. Kasnije je naziv pjesme, a djelomično i tema ušao u jednu od pjesama, a završila je i na ovom prvom albumu ‘Dangerous Waters’”.

Iako je zahvaljujući pjesmi “Man with the Magnificent Mind” publika u Hrvatskoj prvi put čula za J. R. Augusta, priznanje za njegov rada stiglo je iz Londona jer je poznata rock grupa Coldplay upravo njegovu pjesmu izdvojila iz stotina tisuća raznih pjesama koje su došle do njih te su mu dali podršku predstavljajući ga svima kao izuzetno talentiranog mladog glazbenika na kojega treba obratiti pažnju. U razgovoru se više nego skromno osvrnuo na tu epizodu svoje karijere: “Moja prijateljica i veliki fan moje glazbe Nika Ostojić je spot proslijedila menadžerici Coldplaya, a on je za par dana završio na njihovoj web stranici, kasnije i na prvom mjestu top liste zahvaljujući glasovima publike.”

Unatoč uspješnom početku samostalne karijere, Vranić je odlučio da će se sam baviti svojim izdanjima te sam proći kroz sva područja glazbene industrije kako bi kasnije mogao bolje procjenjivati stvari, ali i da zadrži slobodu u donošenju odluka svjestan da će učiti na vlastitim pogreškama.

Ono što ga izdvaja od prosječnog autora i glazbenika u Hrvatskoj danas je suradnja sa zborom koji je prisutan u njegovim pjesmama, ali i na nastupima. Sviđa mu se zborska glazba, a posebno ističe pjesmu grupe The Rolling Stones “You Can’t Always Get What You Want”. Njegov prateći zbor okupio se spontano i neplanirano i danas broji 12 pjevača koje vodi i s kojima vježba dva puta tjedno. Do debitantskog albuma objavljenog ovih dana došlo je neočekivano. Mlada ekipa koja djeluje unutar diskografske kuće Croatia Records nudila mu je ugovor u više navrata i napokon ga nakon više sastanaka i dogovorenih uvjeta nagovorila na potpis i objavu albuma “Dangerous Waters” koji se ubrzo po izlasku našao na prvom mjestu najprodavanijih albuma u Hrvatskoj. Vranić je potpisao i ugovor s booking agencijom Charmworks koja se brine o nastupima glazbenika kao što su Angelique Kidjo, Goran Bregović, Charlotte Gainsbourg, Natacha Atlas, Tindersticks, St Germain i Pink Martini. Vranić ističe da ne želi slaviti niti se veseliti suradnji s njima prije nego što sam ne iskusi hoće li doista krenuti nastupi širom Europe i svijeta. Tijekom sljedećih godinu dana želi što više svirati koncerte u regiji, a od proljeća krenuti i po Europi. Planira snimiti i spotove koje smatra važnima, a što se i vidi kroz dosadašnje spotove njegovih pjesama. I naravno, jako mu je stalo do uspjeha: “Cilj je da glazba koju stvaram dođe do čim većeg broja ljudi, a onda je na tim ljudima da se odluče što će raditi ili neće raditi s njom. Oduvijek sam želio svjetsku karijeru i ne sramim se toga priznati i znam da je sve na meni.”