U subotu je u Karlovcu održana tribina o Josipu Boljkovcu, nekadašnjem gradonačelniku Karlovca i prvom ministru unutarnjih poslova u demokratskoj Hrvatskoj koji je rođen 1920. godine u Vukovoj Gorici, a preminuo 2014. godine.

Odvjetnik Anto Nobilo poručio je da su tribinom željeli javnost upoznati s vremenom kada je Josip Boljkovac bio gradonačelnik Karlovca. “Analizom smo zaključili da su svi bitni objekti u Karlovcu napravljeni od 1963. do 1969. Držimo da je Boljkovac bio jedan od najvažnijih gradonačelnika u novijoj povijesti Karlovca”, rekao je Nobilo, koji je uz novinara i publicista Danka Plevnika te sportskog djelatnika Milana Šulentića organizirao skup o Boljkovcu.

Nobilo je najavio da će sa Šulentićem i Plevnikom gradskim vlastima predložiti da ustanovu ili ulicu imenuju po Boljkovcu. O imenovanju trga ili ulice će odlučivati lokalni HDZ koji vodi gradonačelnik Damir Mandić.

Odvjetnik je poručio da ne vide problem u tome što je na vlasti Hrvatska demokratska zajednica jer, kako je objasnio Nobilo, ako je Boljkovac bio dobar Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku, zašto ne bi bio dobar i HDZ-u. Nobilo je istaknuo i da nema kontroverzi u Boljkovčevom djelovanju za Drugog svjetskog rata i poraća, da su one raščišćene u kaznenom postupku kada je Boljkovac oslobođen odgovornosti, a da su taj postupak pokrenuli Tomislav Karamarko i Milijan Brkić kada su htjeli pomaknuti HDZ udesno, za što im je poslužio Boljkovac zbog svoje dugovječnosti i simboličkog značaja s obzirom da je bio jedan od partizana i antifašista iz Tuđmanova kruga, prenosi Kaportal.

Tijekom Boljkovčeva mandata kao gradonačelnika izgrađena je sportska dvorana “Mladost”, autobusni kolodvor, brza cesta, kompleks nove bolnice, crkva Sv. Josipa, hotel Korana, pruge u gradu su dignute na nadvožnjake, tvrtke kao “Jugoturbina”, “Josip Kraš”, “Kordun” i “Karlovačka pivovara” doživljavaju procvat i Karlovac postaje razvijen grad. Boljkovac je bio zaslužan i u obrani zemlje tijekom rata 1991. godine.

Kao načelnik temeljne policije u Karlovcu sudjelovao je 1963. i u razotkrivanju Rankovićeve afere prisluškivanja, a nakon toga postaje zastupnik u Saboru gdje je na mandatu do “hrvatskog proljeća”, 1972. godine, kada se kao proljećar povlači s političke scene i prestaje biti članom SK. Dvadesetak godina kasnije na mjeru je prvog ministra unutarnjih poslova i istaknutiji član vladajuće stranke.

No, piše Jutarnji, Boljkovac je bio i žrtva Karamarkove borbe za preuzimanje HDZ-a pa je 2011. godine uhićen pod sumnjom da je odgovoran za ratne zločine počinjene na području Karlovca nakon Drugog svjetskog rata. Pokazalo se da su optužbe lažne i da Boljkovac nije ni bio u Karlovcu niti je ikako povezan s ubojstvom nekoliko imućnijih Karlovčana nakon Drugog svjetskog rata.

‘Problemi su nastali kada MUP preuzimaju politički kadrovi’

O Boljkovcu su govorili Nobilo, Plevnik, hrvatski predsjednik u dva mandata Stjepan Mesić, političari iz razdoblja socijalizma Petar Fleković i Nikola Mrkić te pripadnik studentskog pokreta iz 1971. godine te kasniji saborski zastupnik i europarlamentarac Nikola Vuljanić.

Nobilo je naglasio Boljkovčevu snalažljivost jer je naoružavao Hrvatsku naoružavajući policiju, što je bilo zakonito u Jugoslaviji koja je još postojala. “U to je doba značajno povećan djelatni sastav policije. Obučilo se i rasporedilo 1.800 ljudi. Naglasak obuke je bio na vojnoj izobrazbi. Uvećan je sastav specijalne jedinice ‘Lučko’, uvećan je broj rezervnog sastava policije, pribavljena je dovoljna količina oružja i to je bio temelj obrane Hrvatske, prije samostalnosti”, rekao je i podsjetio da je Boljkovac nakon oružane pobune u Kninu, zagovarao razgovore.

“U rujnu se susreo s vođom hrvatskih Srba Jovanom Raškovićem, odlazi u Knin i Pakrac. U Gorskom kotaru je spriječio pobunu. Boljkovac nije doživio neugodu, čak i ako se nije na terenu dogovorio. Uvijek su ga tretirali s uvažavanjem. Suprotstavio se politizaciji MUP-a i izgradio odlične odnose sa Slovenijom, a u obavještajnim odnosima je uspostavio kontakte u vrhu Jugoslavenske narodne armije i srbijanske politike i uvijek je bio odlično informiran. Problemi su nastali kada MUP preuzimaju politički kadrovi. Primjer amaterskog postupanja je Borovo Selo. Prvog srpnja 1991. je ubijen Boljkovčev čovjek Josip Reihl-Kir. Rat se više nije mogao zaustaviti, njegovo mirotvorstvo više nije bilo potrebno”, rekao je Nobilo.

Mesić: ‘Znao je gdje je pravda 1941. godine, 1971. i kasnije’

Predsjednik Mesić je Boljkovca poznavao od 1963. godine. Za njega je rekao da je bio prije svega čovjek i istinski borac za pravdu. “Znao je gdje je pravda 1941. godine, 1971. i kasnije”, rekao je Mesić i dodao da je Boljkovac kao saborski zastupnik zaslužan za preuređenje Jugoslavije u konfederaciju zalaganjem za ustavne amandmane.

“Sada nas opet pozivaju da budemo na pravoj strani. Volio bih da je Joža živ jer bismo vjerojatno drugačije komunicirali. Ovo je vrijeme uzburkano. Na jednoj strani imamo gospodarski rat između Sjedinjenih Država i Kine te Sjedinjenih Država i Rusije, predstavnički rat u Ukrajini i brutalan propagandni rat. Nije lako uspostaviti ravnotežu. Kada smo branili Hrvatsku nismo mogli uvoziti oružje – imali smo samo ono koje smo oteli agresoru ili ono koje smo kupili na crno. Sada milijuni tona oružja dolazi u Ukrajinu. Kineski predsjednik je predložio da se prestane ubijanje. Novine pišu koliko je ubijeno Ukrajinaca, a koliko Rusa, a nigdje ne piše kako doći do mira. Svaki rat ima ciljeve. Koji je ovdje cilj, čekati da pogine zadnji Ukrajinac i zadnji Rus, ili je nastupilo vrijeme pregovora, kako kaže i sam Henry Kissinger? Utoliko danas nema snage koja bi mogla zaustaviti ovo što se danas događa, da se prestane ubijati i razarati. Kada govorimo o Joži govorimo o svima koji su znali procijeniti situaciju i stati na stranu povijesti. Bilo bi dobro imati lidera kao što su bili oni koji su inicirali osnivanje Europske unije i otvaranje granica, da nema više motiva za rat, ali takve lidere nemamo”, rekao je Mesić, piše Kaportal.

‘Naši današnji rukovodioci bi mogli danas malo ličiti na Boljkovca’

Plevnik je poručio da je Boljkovac “vjerovao u osobe, neovisno o njihovom vjerskom, rasnom, nacionalnom i spolnom identitetu”.  “Uvijek je više davao drugima no što je dobivao. Bio je oličenje skromnosti jer ga je mnogo više zanimalo što može učiniti za svoj Karlovac, Hrvatsku i Jugoslaviju. Kad je 1972. pao u nemilost izgubio je građansko pravo na javno djelovanje. Zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću bio je praktički konzerviran na svome imanju u Vukovoj Gorici”, rekao je.

“U politici sam bio dvadesetak godina i nisam takva tri čovjeka sreo. To je nešto nenaučeno i nešto zbog čega ga valja cijeniti. To što je organizirao za Karlovac je jednako onome što je Holjevac napravio za Zagreb – Holjevac je prešao Savu, Boljkovac prugu i napravio grad od palanke, što je i danas. Trebamo mu se zahvaliti na tome. Naši današnji rukovodioci bi mogli danas malo ličiti na Boljkovca”, poručio je Vuljanić.