Daša Drndić nedvojbeno pripada hrabrim ljudima, koji su uvijek u manjini i utoliko vredniji, pa je i njezin odlazak tragičan trenutak, što će se još više vidjeti u vremenima koja dolaze, rečeno je u utorak na komemoraciji hrvatskoj književnici Daše Drndić.

“Kada razmišljamo o jednom tako plodnom životu i  govorimo o hrabrosti, ljudskoj i literarnoj, znamo da ju je ta hrabrost krasila – nije bila sklona kompromisima i smatrala je da je pobuna protiv svih vrsta fašizama ljudska dužnost, kao i prijezir prema civilizaciji kiča i ljudi koji odustaju od vlastita života, pameti i stava”, istaknuo je predsjednik Hrvatskog društva pisaca Zoran Ferić.

Po njegovim riječima, njezina se literarna hrabrost očituje u izbjegavanju književnih kompromisa, “pisala je za one koji vole tešku, uznemirujuću književnost koja je u konačnici ljekovita kao gorak, ali učinkovit lijek”.

Ferić je izrazio uvjerenje da će njeni romani biti sve aktualniji s obzirom da njezina velika tema fašizma svim oblicima postaje nezaobilazna u Europi i u Hrvatskoj.

“Ne radi se samo o onom vidljivom, postrojavanjima crnokošuljaša, jačanju klerofašizma, ideološkog pritiska na kulturu, nego i o nevidljivom fašizmu. Nema malih fašizama jer se oni vrlo lako pretvaraju u jednu veliku priču”, ustvrdio je.

Ferić je ocijenio kako se literarno djelo Daše Drndić suprotstavlja zaboravu, ona žrtvama daje imena, što smatra osobito važnim “danas kada je revizija povijesti odjednom naša velika tema i svakodnevnica, kao i negiranja dostignuća prosvjetiteljstva i kada živimo u vrijeme političke trgovine leševima”.

Izdavač Seid Serdarević rekao je kako je Daša Drndić uvijek bila spremna stajati sama ispred svih i boriti se za obespravljene.

“Njezin odlazak je preran i nepravedan, njen osmijeh, pogled i uspravno držanje pokazivali su njenu snagu i spremnost da se ne zaboravi one zaboravljene”, kazao je.

Prisjetio se kako je pisala polako, dugo istražujući i gradeći svoje romane kao ideje, a za svoju iduću knjigu planirala je pisati o Albaniji. “Birala je teme koje nisu bile lagane i zabavne, kao što književnost i umjetnost nisu zabava. Njezina potraga za pričama zaboravljenih žrtava ne smije prestati, to je traženje istine i pokušaj da se istina shvati”, ustvrdio je.

“Daša nije voljela šutjeti, nije željela biti pokorna i na najbolji način utjelovila je duh ’68 i duh slobode”, dodao je.

Književnica Tea Tulić ne slaže se s izjavom ministrice kulture u povodu smrti Daše Drndić da je bila jednako cijenjena kod kuće i inozemstvu. “Neću ponavljati njene uspjehe, priznanja i recepciju u inozemstvu, niti navoditi izostanak nagrada ovdje, to se sve lako da provjeriti i usporediti”, napomenula je, dodavši da je preminuloj spisateljici iskrenost bila iznad političke korektnosti.

“Bila je istinska stvarateljica, stilski superiorna, njena djela spadaju u svjetsku literaturu, a njenu društvenu kritiku treba čitati kao odraz stvarne brige i empatije. Znala je da se nasilje ostvaruje prvo u jeziku i na to nas je neumorno upozoravala”, naglasila je.

Tulić vjeruje da će književnost Daše Drndić tek sada biti doista prepoznata “kako to već biva s velikim piscima i ljudima”.

Od svoje su se kolegice na komemoraciji oprostili i Nadežda Čačinovič te predsjednik Hrvatskog PEN-a Tomislav Bajsić.

Daša Drndić (Zagreb, 1946.) studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, a kao Fulbrightova stipendistica studijski je boravila i u SAD-u. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući “Vuk Karadžić”, kao profesorica engleskog jezika na Narodnom univerzitetu “Đuro Salaj” i urednica-dramaturginja na Radio-televiziji Beograd.

Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje. Objavljuje prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode u časopisima i književnim listovima te igrane i dokumentarne radiodrame.

Nagrađivana književnica objavila je “Put do subote” (1982.), “Kamen s neba” (1984.), “Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu” (1997.), “Canzone di guerra” (1998.), “Totenwande” (2000.), “Doppelgänger” (2002.), “Leica format” (2003.), “After Eight” (2005.), “Feministički rukopis ili politička parabola” (2006.), “Sonnenschein” (2007.), “April u Berlinu” (2009.), “Belladonna” (2012.) i “EEG” (2016.), a djela su joj prevedena na petnaestak jezika.

Brojni prijatelji i kolege Daše Drndić upisali su se na komemoraciji u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Knjigu žalosti, koja će biti otvorena od 15 do 16 sati i u vili Arko. Posljednji ispraćaj održat će se u 13,30 na zagrebačkom krematoriju.