Na dočeku izbornih rezultata Zorana Milanovića u zagrebačkoj Tvornici kulture bio je i dugogodišnji zastupnik SPD-a u njemačkom Bundestagu Josip Juratović koji je došao čestitati pobjedniku u ime njemačke sestrinske stranke. Rođen u Koprivnici, Juratović se osjeća podjednako i Hrvatom i Nijemcem i jedan je od rijetkih iseljenika koji je uspio na njemačkoj političkoj sceni. U Njemačku je doselio po završetku osnovne škole, a onda godinama radio u automobilskoj tvrtki Audi, gdje je započeo kao automehaničar, a završio kao nadzornik proizvodnje. Vrlo brzo sindikalno se aktivirao i postao profesionalni član radničkog vijeća. U SPD se učlanio 1982., od 1983. član je sindikata IG Metalla, a 1984. postao je i povjerenik tog sindikata u tvornici automobila Audi AG u Neckarsulmu.

Kao kandidat SPD-a pobijedio je u svojoj izbornoj jedinici Heilbronn i 2005. postao prvi izvorni hrvatski zastupnik u Bundestagu. Nakon toga, biran je u njemački parlament još tri puta. Predsjednik je parlamentarne skupine za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju i potpredsjednik parlamentarne skupine za Hrvatsku i Sloveniju. Zbog dobrog poznavanja prilika u regiji, često nastupa i kao kontakt osoba za zemlje jugoistočne Europe, odnosno Zapadnog Balkana.

NACIONAL: Kako komentirate uspjeh Zorana Milanovića i što to znači za socijaldemokraciju u Hrvatskoj, ali i u Europi?

Naravno da me kao socijaldemokrata razveselila pobjeda Zorana Milanovića, osobito s obzirom na situaciju u kojoj se danas nalazi socijaldemokracija u Europi. Ovaj uspjeh vratio je nadu da socijaldemokraciju građani prepoznaju kao opciju koja nudi perspektivu za bolju budućnost.

Drago mi je da je bila tako velika izlaznost građana, a osobito mladih. Oni ipak gledaju u budućnost, bez umanjivanja važnosti Domovinskog rata i zasluga branitelja. Ratnim veteranima treba odati svako poštovanje i počast, ali vrijeme je da se prestanemo baviti isključivo prošlošću. To su mladi birači očito prepoznali.

NACIONAL: S Milanovićem ste surađivali i prije, a kao što znate, njegov karakter radio mu je problem dok je bio premijer. Što očekujete od njega kao predsjednika?

Zorana dugo poznajem i baš zato sam pomno pratio njegov pobjednički govor. Mislim da je to bio jako dobar, iskren i državnički govor, upravo onakav kakav bi predsjednik jedne civilizirane zemlje trebao održati. Dok je bio premijer, bio je i predsjednik stranke i nije bio u jednostavnoj situaciji. Mislim da mu je koristila ova pauza u politici. Uvidio je neke greške koje je učinio i mislim da je iz njih naučio. Vjerujem da će funkciju predsjednika koji je prije svega moralna vertikala u društvu, dobro odraditi. S druge strane, taj njegov profil može koristiti u Saboru i Vladi da se bolje postave unutar svojih okvira.

NACIONAL: Kakve su reakcije bile u Njemačkoj, kako su reagirali mediji i sestrinska stranka?

Reakcije medija, a osobito SPD-a bile su vrlo pozitivne. I mi smo u fazi traženja novog smjera, s novim vodstvom stranke. U šali sam rekao da je nekada Njemačka bila uzor hrvatskoj socijaldemokraciji, a sada je Hrvatska postala uzor nama. Mogli bismo pitati naše kolege u Hrvatskoj kako se pobjeđuje. Među prvima koji je Milanoviću čestitao te večeri bio je bivši predsjednik EU parlamenta Martin Schultz, SPD-ovac s kojim je Zoran ostao u jako dobrim odnosima.

‘Teza koja se provlačila u ovoj predsjedničkoj kampanji, da se odnosi s Njemačkom mogu razvijati jedino s HDZ-om na vlasti jer Angela Merkel samo njih uvažava, nije točna’

NACIONAL: Milanovića optužuju da je pokvario odnose s Njemačkom i Angelom Merkel zbog lex Perković. Kako se na to gleda u njemačkoj javnosti?

Kad je Hrvatska ulazila u EU, bila je to teška situacija. U studenome 2012. tadašnji predsjednik Bundestaga je rekao kako Hrvatska nije zrela i da je on protiv toga da uđe u EU. Onda smo Miro Kovač, kao hrvatski veleposlanik u Berlinu i ja zajedno lobirali i muku mučili da dokažemo kako Hrvatsku treba primiti u članstvo, iako smo bili svjesni da objektivno nije bila spremna.

No bilo je važno dati signal Zapadnom Balkanu da europska perspektiva postoji, a Hrvatska je trebala postati svjetionik u regiji, lokomotiva koja vuče sve ostale. Hrvatska je ušla u članstvo nespremna, no bilo nam je jasno da nije ušla 1. 7. 2013., ostala bi tko zna koliko godina blokirana s ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Naime, od 1. 7. 2013. svako daljnje proširenje EU-a treba proći francuski referendum. Svi koji smo u tome sudjelovali znali smo da moramo uspjeti pod svaku cijenu, a ja sam se borio svim silama u njemačkom parlamentu. I u SPD-u je bilo onih koji su bili protiv, no na kraju su većinski glasali za. U takvoj situaciji dogodio se lex Perković, a Milanović je odbio izručiti Perkovića Njemačkoj. Zemlji koja nam je puno pomogla i trpjela puno kritika u Europi, gdje su neprestano Hrvatsku uspoređivali sa Srbijom. Bilo je logično da, ako se Njemačka kao prijatelj Hrvatske toliko trudila da nam pomogne, to na neki način trebali vratiti korektnošću. Ali težina toga zakona za odnose naših dviju zemalja nije bila takva kakva se nastojala prikazati.

NACIONAL: Milanović i danas tvrdi da nijedna država ne bi izručila nekoj drugoj državi svog šefa obavještajnih službi.

Postavlja se pitanje zašto nije započelo suđenje Perkoviću u Hrvatskoj prije nego što je postala članica EU-a. Milanović je imao vremena to pokrenuti, nije mogao reći da nije znao za optužnicu. Budući da je Hrvatska potpisnica međunarodnih pravnih dokumenata pa i Konvencije o izručenju među članicama EU-a, morala je to poštovati. I tu sam bio ljut i rekao sam to medijima. Cijenim Milanovića i njegov rad, ali u ovom se slučaju nije ponio korektno. Stavio je u prvi plan patriotizam koji nije bio na mjestu. Ipak se radilo o političkom ubojstvu iz vremena Jugoslavije. Međutim, to što su konzervativci napravili od cijele te priče, tvrdeći da su time potpuno poremećeni odnosi s Njemačkom, to nije bila istina. Njemačku javnost to uopće nije zanimalo, zapravo nije ni znala za taj slučaj. Bio sam i u Odboru za vanjsku politiku parlamenta i iskreno, ni tamo lex Perković nikoga nije zanimao. Radi jednog takvog incidenata ne mogu se uništiti odnosi između dviju zemalja, a osobito ne s jednom Njemačkom koja se još od Domovinskog rata maksimalno trudila pomoći Hrvatskoj. Činjenica da Angela Merkel nije došla na svečanost ulaska Hrvatske u EU nema veze s lex Perković. Kao što ni teza koja se također provlačila u ovoj predsjedničkoj kampanji, da se odnosi s Njemačkom mogu razvijati jedino s HDZ-om na vlasti jer Angela Merkel samo njih uvažava, također nije točna. Njemačka je demokratska zemlja koja poštuje odluku građana i izabranu vlast u nekoj drugoj državi.

NACIONAL: Hrvatsku je upravo pod vladom HDZ-a, ali i u mandatu predsjednice na odlasku Kolinde Grabar-Kitarović preplavio povijesni revizionizam, veličanje ustaštva, dok se upotreba ustaškog pozdrava „za dom spremni“ ne sankcionira. Kako se na to gleda u Njemačkoj koja je vrlo stroga u negiranju nacističkih zločina?

Ako je išta poremetilo odnose Njemačke i Hrvatske i otežalo ih, to je onda upravo taj povijesni revizionizam i ustašluk, o kojem se puno više zna u njemačkoj javnosti i što predstavlja puno veći problem za Nijemce, nego lex Perković. O tom se fašističkom revizionizmu u njemačkim medijima permanentno piše, a onda imate pojedince i udruge koje pišu prosvjedna pisma njemačkim medijima i objašnjavaju im povijest kao da oni pojma nemaju ni o čemu. Upravo je time najveća šteta počinjena Hrvatskoj.

NACIONAL: Kako onda njemački političari objašnjavaju ponašanje premijera Andreja Plenkovića koji tvrdi da je demokršćanin i antifašist, a ništa nije učinio da to zaustavi?

Moram reći da sam uvjeren kako je Plenković imao dobre namjere. Ali on je isto tako, kao i mi svi, svjestan da ima stranku kakvu ima. Zapravo, to nije stranka, nego pokret različitih interesa. HDZ mora tek prerasti u klasičnu stranku demokratskih vrijednosti konzervativnog profila, kakva je neophodna Hrvatskoj, isto kao i jaka socijaldemokratska partija. Ako želimo spasiti reprezentativnu demokraciju i sačuvati povjerenje građana, trebamo jake stranke konzervativnog i progresivnog tipa. Ovo što smo sada doživjeli na izborima, to je rezultat procesa u HDZ-u. Iako pripadam drugoj političkoj opciji, Andreju Plenkoviću, za kojeg znam da ima namjeru transformirati HDZ, u tome iskreno želim puno sreće.

Njemačku javnost lex Perković uopće nije zanimao, zapravo nije ni znala za taj slučaj. Činjenica da Angela Merkel nije došla na svečanost ulaska Hrvatske u EU nema veze s lex Perković’

NACIONAL: Kakva je bila dosadašnja suradnja njemačkog SPD-a i hrvatskog SDP-a? Postoji dojam da je HDZ puno aktivniji unutar EPP-a nego SDP unutar europskih socijalista.

Hrvatski SDP je jedno vrijeme imao tešku situaciju koju je prevladao, ali na međunarodnoj sceni mi usko surađujemo. Kao što sam rekao, socijaldemokracija u cijelom EU-u nije u najboljoj situaciji. Zato je i teško da se jedna nova članica kao što je Hrvatska uspije u kratkom vremenu nametnuti, ili zauzeti neke bitne pozicije. Moramo biti realni, radilo se o socijaldemokratima ili pučanima, budući smjer tih velikih političkih obitelji ne daju ni Slovačka niti Hrvatska, već veće zemlje kao što su Njemačka, Francuska, Španjolska, pa čak i Poljska.

NACIONAL: Ipak, čini se da je građanima dosta populizma i da se socijaldemokracija ipak ponovo diže i pobjeđuje u više zemalja, od Španjolske, preko Danske do Portugala i Finske.

Socijaldemokratima može se svašta zamjeriti, ali činjenica jest da smo mi ipak najstarija stranka u demokratskom sustavu koja se borila protiv monarhije, nacizma, komunizma i totalitarizma u Europi. Socijaldemokracija je bedem demokracije, a mi smo, upravo kao odgovor na pojavu Donalda Trumpa dobili mnogo novih članova u Njemačkoj. U našoj cijeloj povijesti od 150 godina, najvjerodostojnije smo se borili za demokratske vrijednosti i čini mi se da to ljudi ponovo prepoznaju. Vjerujem da odgovor na populizam nije skretanje udesno europskih pučana, što u mnogim zemljama rade, već upravo jačanje socijaldemokracije.

NACIONAL: Hrvatska je 1. siječnja preuzela predsjedanje EU-om. Nakon nje predsjeda Njemačka. Što očekujete od hrvatskog predsjedanja? Hoće li sve bitne stvari ipak odraditi Nijemci, poput višegodišnjeg financijskog okvira ili otvaranja pregovora za Albaniju i Sjevernu Makedoniju?

Siguran sam da će Hrvatska kao predsjedavajuća korektno odraditi svoju dužnost, ali isto tako sam svjestan da postoji uska suradnja s Njemačkom koja predsjeda nakon nje. Vjerujem da će se pitanje otvaranja pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom početi rješavati već ovog proljeća. Na žalost, to neće uspjeti prije ožujka jer su tada u Francuskoj lokalni izbori. Kao što je Macron blokirao to pitanje i uoči europskih izbora, tako će i sada. Prva šansa za otvaranje pregovora je samit o budućnosti regije u svibnju u Zagrebu, kada će ta tema biti na stolu. Nadam se da će sve završiti najkasnije s njemačkim predsjedanjem jer odluka je odavno donesena u Bundestagu i mi kao parlamentarci vršit ćemo pritisak da se njemačka vlada maksimalno založi da se pregovori otvore. To je jako bitno i za Zapadni Balkan, ali i za vjerodostojnost EU-a.

NACIONAL: Blokiranje otvaranja pregovora nije bilo fer osobito prema Zoranu Zaevu koji je teškom mukom uspio promijeniti ime države, a sada su ga u EU-u iznevjerili. Na žalost i predstavnici socijaldemokratske i liberalne vlade, Nizozemci i Danci.

Točno. Ne možete jednoj zemlji osamnaest godina pričati o europskoj perspektivi i onda kada ispuni sve uvjete ne dopustiti čak ni da otvori pregovore. Zaev je na žalost napravio veliku grešku i najavio prijevremene izbore u travnju, zbog čega je morao dati ostavku. Zbog takve odluke bi VMRO koji je kočio demokratske procese, mogao profitirati. Ja sam u njemačkom parlamentu u Odboru za vanjsku politiku i zadužen sam za jugoistočnu Europu i predsjednik sam parlamentarne skupine za suradnju sa šest zemalja Zapadnog Balkana, a nama je otvaranje pregovora s tim dvjema zemljama prioritet za ovu godinu. Kosovo bi trebalo dobiti liberalizaciju viznog režima, a onda ostaje pitanje BiH koje će se morati početi rješavati. Vjerujem da će te procese trebati pokrenuti i izvana, u obliku nekog Daytona 2 jer BiH ne funkcionira kao država i ne može sama riješiti svoju situaciju.

NACIONAL: Upravo zbog jačanja krajnje desnice i stranke AFD u Njemačkoj, SPD je opet pristao na veliku koaliciju s CDU-om i CSU-om. Koliko vam je to štetilo kao stranci?

Štetilo je iz tog razloga što velika koalicija ima smisla samo u određenim okolnostima. Najviše smisla imala je u periodu velike ekonomske krize 2008., kada su ministar financija i ministar za rad i socijalnu skrb bili upravo iz SPD-a. Njemačka je vrlo dobro prevladala tu krizu i još iz nje izašla snažnija. Ključni ljudi bili su socijaldemokrati, iako se sve zasluge pripisuju Angeli Merkel. No problem velikih koalicija jest da se gubi profil stranke, ne prepoznaje se što je lijevo, a što desno, što je progresivno, što je konzervativno. Onda se na marginama stvaraju manje protestne stranke koje uglavnom otežavaju procese. Ja jesam za pluralizam. Ali ako je politička scena tako rascjepkana da trebate 5-6 stranaka da biste stvorili vladu, onda to otežava funkcioniranje demokracije. Dugoročno je velika koalicija štetna za koalicijske partnere i bili smo odlučni da ćemo izbjeći ovu posljednju, no konstelacija je ispala takva da je Angela Merkel trebala četiri stranke da stvori koaliciju. Kako bi se izbjegla manjinska vlada u kojoj bi radikalno desni AFD osiguravao većinu i da izbjegnemo nove izbore, mi smo pristali ući u koaliciju za koju smo unaprijed znali da ide na našu štetu. Učinili smo to zbog naše odgovornosti prema društvu i državi i zbog stabilnosti ne samo u Njemačkoj, već i u Europi. Znali smo unaprijed da će to biti katastrofa i unutar stranke. To naravno birači neće nagraditi, iako smo u mnogim političkim programima „socijaldemokratizirali“ CDU.

‘Ovi izborni rezultati su rezultati procesa u HDZ-u. Iako pripadam drugoj političkoj opciji, Andreju Plenkoviću, za kojeg znam da ima namjeru transformirati HDZ, u tome iskreno želim puno sreće’

NACIONAL: Na nedavnom kongresu SPD-a izabrano je novo, relativno nepoznato vodstvo, Saskia Esken i Norbert Walter Borjans koje je najavilo raspravu o izlasku iz velike koalicije. Znači li to i prijevremene izbore u Njemačkoj?

Iako je to novo vodstvo obećavalo, ono je to već revidiralo i ne vjerujem da će se to dogoditi. Kao prvo, to mora biti odluka nas parlamentaraca, a ne partije. Osim toga, što bismo time dobili? Stvorila bi se crno-zelena koalicija, a 80% socijaldemokratskog programa koji je ova vlada usvojila jednostavno bi nestalo. Narod od toga ne bi imao ništa.

NACIONAL: Je li zamisliva koalicija Zelenih i SPD-a u Njemačkoj?

Kada bi i došlo do prijevremenih parlamentarnih izbora, cijeli lijevi blok u ovom trenutku ne bi imao većinu. Pritom moram napomenuti da su Zeleni koji imaju samo ekološki aspekt, u mnogim drugim stvarima postali konzervativni. Oni su se vrlo brzo „slizali“ s CDU-om, a u svojoj politici imaju strategiju koja je vrlo indikativna. Kod njih govori predsjednik, a ostali šute. U SPD-u zbog viška unutarstranačke demokracije pričaju svi, poznavali temu ili ne. Osim toga, ono što se već događa na zapadu, a u Hrvatskoj možda još tako jako i ne, jest činjenica da se demokratski sustav mijenja i sve je ugroženiji od takozvane neposredne demokracije, referenduma i kojekakvih pokreta koji mobiliziraju ljude preko društvenih mreža. To je zapravo veliki biznis kojim se postiže veliki politički utjecaj, a prema njihovoj definiciji ulica je narod. Ona grupa u društvu koja nema lobi i nema novca za organiziranje društvenih mreža, zapravo više ne postoji i postaje gubitnik. Tako se poništava reprezentativna demokracija i njene institucije. Mislim da je zato važno da se demokratske stranke, konzervativne i lijeve, moraju suprotstavljati tim pokretima koji prijete temeljima demokracije u Europi.

NACIONAL: Budući da nijedan spitzenkandidat na europskim izborima nije izabran za predsjednika EU komisije, već je to postala Ursula von der Leyen, njemački SPD u EU parlamentu nije glasao za nju kao svoju sunarodnjakinju. Kako to komentirate?

Moram biti fer i reći da, kada sam posljednji put bio u Hrvatskoj s ministrom gospodarstva Peterom Altmaierom, premijer Plenković je jasno rekao da je ovo posljednji put da se tako nešto dogodilo i da se to ne smije nikada ponoviti. I tu je apsolutno u pravu. To nema veze s demokracijom, to je bila obična politička trgovina. I to loša. Predsjednik Macron ne može smisliti Manfreda Webera koji je bio spitzenkandidat europskih pučana i tu se zakačio s Nijemcima. I onda su nekako na stražnja vrata uveli Ursulu von der Leyen, iako nije bila ni na izborima, niti među spitzenkandidatima. Kao član Odboru za obranu u Bundestagu poznajem njen rad u Njemačkoj. Kao ministrica obrane bila je u Njemačkoj pod istragom zbog nekontroliranih izdataka svojih savjetnika za obranu. Ona bi ionako izgubila ministarsko mjesto, a ovako su je s te pozicije postavili na mjesto predsjednice EU komisije, naravno uz podršku Angele Merkel. Takvu političku trgovinu socijaldemokrati u EU parlamentu nisu željeli podržati. I sada se nama predbacuje da nismo patrioti jer smo glasali protiv sunarodnjakinje. Žao nam je, ali takve političke igre ne možemo opravdati samo zato što je Ursula von der Leyen Njemica.