Nije ugodna, ali je produktivna. Puno je bolje dosađivati ​​se nego ‘zalijepiti’ nos za ekran mobitela i ‘skrolati’ unedogled. Jednostavnije rečeno, dosada nije samo korisna, već je i nužna. Umjesto da strahujete od nje, trebali biste je prihvatiti i – ne činiti ništa. Ne tražite sve moguće načine da ju prekinete, već gledajte u strop i pustite misli da se uskovitlaju.

Studije objavljene u časopisu Academy of Management Discoveries, otkrila je da dosada potiče kreativnost.

Sandi Mann, viša predavačica psihologije na Sveučilištu Central Lancashire, u svojoj knjizi The Upside of Downtime: Why Boredom Is Good,  piše o dobrobitima dosade.

Potiče kreativnost

U svojoj srži, dosada je “potraga za živčanom stimulacijom koja nije zadovoljena”, kaže Mann. “Ako to ne možemo pronaći, naš um će to stvoriti”, dodaje. Dosada može potaknuti kreativnost i doći do rješenja problema, dopuštajući umu da luta i sanjari.

“Ne postoji drugi način da dobijete tu stimulaciju. Jednostavno morate ući u svoju glavu”, piše Mann. Naizgled neproduktivni trenuci dosade mogu pomoći u otključavanju vašeg punog potencijala.

Dobra za mentalno zdravlje

“Sanjarenje je predah od svakodnevnog života”, navodi Mann u svojoj knjizi. Osim toga, jako je dobro za mentalno zdravlje odmaknuti od ekrana, posla i drugih stresora dovoljno dugo da vam postane dosadno. Dodaje i kako ne treba dosadu miješati s opuštanjem To su dvije različite aktivnosti.

Moderna tehnologija, društvene mreže, brojne aplikacije i razni gadgeti opterećuju um i psihu pa odmor koji prijeđe u dosadu dragocjena je prilika za punjenje baterija i čišćenje uma od suvišnih informacija, a takvih je u današnje vrijeme u njemu bezbroj.

Sljedeći put kad budete na kraju reda u trgovini ili, što je realnije u ljetnoj sezoni – u koloni koja stoji na cesti prema moru, oduprite se zovu društvenih mreža i internetskog bespuća. Dozvolite si dosadu jer se puno toga sjajnog iz nje može izroditi.

Želite li, pak, potaknuti dosadu, izaberite aktivnost koja zahtijeva malo ili nimalo koncentracije – poput hodanja poznatom rutom, plivanja ili čak samo sjedenja zatvorenih očiju – i jednostavno pustite svoj um da luta, bez glazbe ili stimulacije koja bi ga usmjeravala. Kako se u narodu kaže – pustite mozak na pašu.