Richter je između ostalih trenirao Željka Mavrovića, profesionalnog prvaka Europe i izazivača svjetskog prvaka, Stjepana Božića, svjetskog WBF prvaka u supersrednjoj kategoriji, Damira Škaru, osvajača brončane medalje na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine, a radio je i s našim proslavljenim MMA borcima Brankom Cikatićem i Mirkom Filipovićem.

Richter je rođen je 23. ožujka 1938. godine u Zagrebu. Boksati je počeo početkom 50-ih godina prošlog stoljeća i natjecao se u razdoblju od 1955. do 1971. godine. Boksao je za BK Metalac Zagreb, te je bio višestruki prvak. U karijeri je boksao 245 mečeva, od kojih je u njih 180 pobijedio. U naponu snage bio je neporažen u ringu cijelo desetljeće.

Nakon uspješne natjecateljske karijere, posvetio se trenerskom poslu. Vodio je zagrebačke klubove Metalac, Lokomotivu, Sokol i Tigar. Svojim dugogodišnjim predanim radom obilježio je povijest hrvatskog i najplodnije godine zagrebačkog boksa, te u sportskom duhu odgojio generacije mladih boksača i mnoge od njih vodio do vrhunskih rezultata i sjajnih uspjeha.

Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, na kojima je Hrvatska prvi put nastupala kao samostalna država, bio je član boksačke reprezentacije u kojoj je vodio našeg prvog boksačkog olimpijca Željka Mavrovića.

U Boksačkom klubu Metalcu, kultnom klubu u malom prostoru dvorane Kutija šibica na zagrebačkoj Trešnjevci, stvorio je generacije uspješnih boksača i prvaka, te je kao trener i neumorni pedagog ostavio neizbrisiv trag u našem boksu.

između generacija i generacija mladih boksača i sportaša koji su prošli kroz BK Metalac, Milan Richter boksu je u mladim danima poučio i sadašnjeg predsjednika Zorana Milanovića koji to voli s ponosom isticati.

Stjepan Božić, kojem je Milan Richter bio prvi trener, biranim se i toplim riječima oprostio od svog učitelja:

“Kao prvo, bio je ČOVJEK, posebno naglašeno velikim slovima, jer je bio ljudina, karakterna, pedagoška i u svemu drugome. Sretan sam što me boksački odgojio i usadio mi boksačke i ljudske vrijednosti. Bio je zaljubljen u boks, u ring, u plemenitu vještinu. Mogli ste mu uzeti i hranu, i vodu, i kisik… ali bez boksa nije mogao živjeti. Nadam se, dragi moj Milane, da si na nekom boljem mjestu, da sekundiraš nekome, i da ga opominješ: Mali… gore ruke.. baci lijevu, radi prednjom, nemoj primati… lijeva, lijeva ili leva kako je on govorio. Volio je tu ‘levu’, taj lijevi, prednji direkt i uvijek je naglašavao koliko je taj prednji direkt bitan. Uvijek mi je govorio, a i drugim svojim boksačima: boksa se lijevom (prednjom) rukom. Hvala ti, Milane, na svemu! Hvala ti što sam i ja zavolio boks, kao i Ti, radi Tebe, što si mi ga približio i prezentirao na svoj način!”

Posljednji ispraćaj Milana Richtera bit će u utorak, 27. kolovoza u 16.45 sati u krematoriju na Mirogoju.