Treći pokušaj izručenja osuđenog i odbjeglog Zdravka Mamića iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku izvjesno će ponovno biti neuspješan, nakon što su se na ročištu održanom u Sarajevu tom potezu sinkronizirano i suglasno usprotivili i njegova obrana, ali i Tužiteljstvo BiH, koje u tom postupku formalno zastupa i Republiku Hrvatsku. Ta rijetko viđena situacija, po informacijama Nacionala, nije nimalo slučajna. Dapače, postoje ozbiljne indicije da je Mamić tijekom proteklih godina izvršio neku vrstu upada u institucije Bosne i Hercegovine, povezao se s nekima od glavnih aktera i neke od njih moguće korumpirao, odnosno uveo u svoju sferu utjecaja. Jedan je od konkretnih primjera za te tvrdnje osoba iz miljea pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, hercegovački poduzetnik Ljiljanko Palac. On se u proteklom razdoblju vrlo intenzivno družio sa Zdravkom Mamićem te je čak i snimljen u opuštanju u njegovu društvu, a u isto vrijeme je u više navrata viđen s tužiteljem Olegom Čavkom, direktno zaduženim u predmetu u kojemu se odlučuje o Mamićevom izručenju Hrvatskoj.

Treći pokušaj izručenja osuđenog i odbjeglog Zdravka Mamića iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku vrlo vjerojatno će ponovno biti neuspješan. PHOTO: Armin Durgut/PIXSELL

Na prošlotjednom ročištu upravo se Čavka usprotivio izručenju Hrvatskoj, koristeći neobične pravne argumente koji su se veliki dijelom poklapali sa stavom Mamićeve obrane.

„Palac i Čavka bliski su prijatelji. Osobno sam svjedočio jednom od njihovih brojnih susreta u restoranu Bezdan21 u Grudama, kada su sami sjedili za stolom i dugo povjerljivo razgovarali. A to svakako nije bio njihov jedini sastanak“, rekao je izvor Nacionala, neposredni svjedok događanja u Hercegovini.

Isti izvor dostavio je Nacionalu i privatnu videosnimku, vjerojatno od prošle godine, koja je svojedobno kolala društvenim mrežama. Na njoj se vide odbjegla braća Zdravko i Zoran Mamić dok u privatnom društvu u Hercegovini zagrljena s još nekoliko ljudi pjevaju pjesmu „Kada umren umotan u bilo“ Vinka Coce. Prvi čovjek zdesna Zdravku Mamiću na toj snimci, s njime zagrljen u pjesmi, upravo je Ljiljanko Palac.

Te informacije upućuju na zaključak da je u susjednoj državi Zdravko Mamić izgradio svoju interesnu infrastrukturu, a ide mu na ruku činjenica da je Bosna i Hercegovina krhka, često potpuno nefunkcionalna država u kojoj neprimjereni kontakti pripadnika pravosudne elite još uvijek ne izazivaju ni javno zgražanje, a pogotovo ne vode do konkretnih posljedica i sankcija. Sugovornik Nacionala spreman je i eksplicitno potvrditi vezu na relaciji Mamić-Palac-Čavka, odnosno potkrijepiti tezu da je taj poduzetnik zapravo spona osuđenog i odbjeglog gazde zagrebačkog Dinama s visokim pravosudnim dužnosnicima, ako se za to pokaže potreba.

No Nacionalovi izvori iz Bosne i Hercegovine tvrde da trag od visokih pravosudnih dužnosnika koji odlučuju o ovom predmetu, a među njima će u konačnici biti i ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, vodi direktno u sjedište HDZ-a BiH i njihova predsjednika Dragana Čovića. Riječ je o kadrovima koji se postavljaju po političkoj liniji. Nacionalovi izvori iz Bosne i Hercegovine upozorili su da je Grubešu, kao i nedavno smijenjenu glavnu tužiteljicu Tužiteljstva BiH Gordanu Tadić, koja je potpisala zahtjev upućen Vladi Republike Hrvatske da preuzme postupak protiv 14 hrvatskih ratnih zapovjednika i generala zbog navodnih zločina protiv civila u BiH tijekom akcije Bljesak, postavio upravo HDZ BiH na čelu s Draganom Čovićem. I da će isti kadrovi, koji su pod izravnim utjecajem Dragana Čovića, odlučivati i o slučaju Mamić. Čovića je hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u punom smislu prigrlio kao svog, a koliko mu je bitan demonstrirao je i kad je njega, ali ne i predsjednika Zorana Milanovića, pozvao čak i na otvaranje Pelješkog mosta. Podržavajući bezrezervno Čovića, Plenković je pokazao da se nema namjeru ni milimetar odmaknuti od zagađene politike koju već godinama vodi Čović, čovjek pored čijeg velebnog hercegovačkog imanja ono Bandićevo izgleda kao igračka.

Hercegovački poduzetnik Ljiljanko Palac (prvi lijevo) intenzivno se druži s braćom Zdravkom i Zoranom Mamićem, što se vidi i na privatnoj snimci gdje pjevaju ‘Kada umren umotan u bilo’ Vinka Coce. PHOTO: Screenshot

Čim je vijest o optužnici protiv hrvatskih generala objavljena, jedan od Nacionalovih izvora, čovjek koji pripada hrvatskom nacionalnom korpusu, ali ne podržava politiku HDZ-a BiH, ovako je to komentirao:

“Sada treba sačekati odluku o izručenju Mamića. Akteri su Čović i Grubeša i određena suma eura. Vidjet ćemo hoće li Grubeša i Čović isporučiti Mamiće ili će ih ostaviti da im Gospa u Međugorju šalje poruke. Poznato je da su Mamići široke ruke kad se radi o njihovoj slobodi.”

Nakon što je Tužiteljstvo stalo na Mamićevu stranu, pokazalo se da je Nacionalov izvor imao itekako dobre indicije.

Dakako, u obzir treba uzeti i širi kontekst: činjenica jest i da Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju ozbiljnih poteškoća u suradnji na području pravosuđa, a posebno oko izručenja vlastitih državljana optuženih ili osuđenih za kaznena djela. Vlasti BiH kontinuirano prigovaraju da Hrvatska ne uvažava njihove zahtjeve, a počesto na njih uopće ne odgovara, pa je moguće da Zdravko Mamić vješto koristi neku vrstu inata i kaprica tamošnjih pravosudnih institucija. „Malo je vjerojatno da tužitelj Oleg Čavka u ovom slučaju djeluje potpuno samostalno i da solira bez konzultacija s nadređenom glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić – što svakako ne umanjuje važnost njegovih neprimjerenih kontakata s poduzetnikom Palcem, odnosno njegove neizravne komunikacije s Mamićem“, neslužbeno je za Nacional komentirao izvor blizak hrvatskim istražiteljima.

Tužitelj Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Oleg Čavka na ročištu o izručenju Zdravka Mamića stao je na stranu Mamićeve obrane, protiv izručenja. PHOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

Ljiljanko Palac građevinski je poduzetnik koji se obogatio mahom na unosnim poslovima na području Sarajeva, a tamošnji mediji spominjali su ga u kontekstu istrage tajnih službi zbog sumnjive prodaje prostora u svom 18-katnom sarajevskom neboderu državnim tvrtkama. Radi se o tajkunu i financijeru HDZ-a BiH, a njegovo ime dobro poznaju i Splićani: svojedobno je kupio poljoprivredno zemljište na južnim padinama zaštićene park šume Marjan s planom gradnje kuće na navedenoj lokaciji, premda to zakonski nije moguće. U svojim bliskim krugovima navodno je poručio da „nema boga koji će ga u tome zaustaviti“. Ipak, ime Ljiljanka Palca prije svega se veže uz interesnu mrežu pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića: kada je 2014. godine ovaj završio u istražnom zatvoru, upravo on bio je jedna od osam osoba koje su založile svoju privatnu imovinu kako bi bila uplaćena dotad rekordna jamčevina od milijun eura. Konkretno, za Bandićevo puštanje na slobodu Ljiljanko Palac dao je golemu parcelu, zemljište veličine čak 80 tisuća četvornih metara na otoku Hvaru.

Osim što je financirao jamčevinu Milanu Bandiću, Ljiljanko Palac poznat je i kao velikodušni donator HDZ-a BiH, odnosno predsjednika te stranke Dragana Čovića. PHOTO: Denis Kapetanovic/PIXSELL

Njegov evidentno dobar prijatelj, tužitelj Oleg Čavka, na prošlotjednom ročištu održanom u Sarajevu po zamolnici za izručenje Zdravka Mamića Hrvatskoj, temeljem rješenja o pritvoru koje mu je odredio Županijski sud u Zagrebu u sklopu istrage o slučaju podmićivanja trojice sudaca Županijskog suda u Osijeku, otvoreno se usprotivio odobravanju zahtjeva i stao uz Mamićeve odvjetnike Ivicu Rajića i Davora Martinovića. Kako je prenio Jutarnji list, Čavka je ustvrdio da je „nakon temeljitog proučavanja zamolnice pronašao određene pravne anomalije“, odnosno, da ona formalno jest ispravna, no zahtjev za izručenje ne ispunjava zakonske pretpostavke jer se u Mamićevu slučaju radi o kaznenom djelu davanja dara koje se različito sankcionira u BiH i Hrvatskoj. U susjednoj državi za takvo djelo predviđena je minimalna kazna od tri mjeseca zatvora, dok ugovor o izručenju koji ta zemlja ima s Hrvatskom predviđa da je minimalna kazna u slučajevima u kojima je izručenje moguće propisana u rasponu od jedne do četiri godine zatvora.

„Sve nas dovodi do zaključka da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje“, kazao je Čavka. Lokalnim medijima u Sarajevu dodatno je elaborirao taj stav: „Radi se o specifičnom slučaju. Izvršili smo detaljnu provjeru i utvrdili da je zamolnica kao dokument potpuna. Ovaj slučaj je popraćen kontinuiranim medijskim izvještajima. Tijekom uvida u predmet ustanovili smo da je hrvatsko pravosuđe kaznena djela strože kvalificiralo. Naime, u bosansko-hercegovačkom pravosuđu postoji privilegij za počinitelja da ako ranije prijavi davanje mita, ima mogućnost oslobađanja od kaznenog gonjenja. To je blagodat našeg zakona i Tužiteljstvo BiH nema s tim veze. Također, utvrdili smo da su kaznena djela učinjena na teritoriju BiH, odnosno u Doboju i Banjoj Luci. Zbog toga se protivimo izručenju. Ne postoji ni reciprocitet između BiH i Hrvatske. Poznato je da BiH nikada nije netko izručen iz Hrvatske“, kazao je Čavka, a prenio Dnevni avaz. Formalna odluka o izručenju tek treba biti donesena: sudac Mirsad Strika Mamiću je izrekao mjere zabrane putovanja izvan BiH, odnosno oduzimanje putovnice te zemlje, a odluka će ostati na snazi do donošenja pravomoćne odluke o zahtjevu za izručenje. „Ovo nije jednostavan slučaj, a ja ću postupiti kako mislim da treba“, kazao je sudac Strika. Zakonski rok za donošenje odluke ne postoji, a čak i ako ona ipak bude pozitivna – u što je po trenutnom razvoju događaja teško vjerovati – konačnu riječ o izručenju imao bi ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša.

Među visokim pravosudnim dužnosnicima koji odlučuju o Mamićevu izručenju bit će u konačnici i ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, koji je postavljen po izravnoj političkoj liniji. PHOTO: Denis Kapetanovic/PIXSELL

Hrvatska je već ranije u dva navrata tražila Mamićevo izručenje. Kada je osuđen na šest i pol godina zatvora zbog teškog kriminala u Dinamu, to je odbijeno jer je on nešto ranije dobio bosanskohercegovačko državljanstvo koje ga je zaštitilo. Bijegom u pravom trenutku pridružio mu se i brat Zoran, kojega u jednoj od dvije domovine čekaju četiri godine i osam mjeseci zatvora. Njih dvojica poželjeli su kazne odslužiti u zatvorima u Bosni i Hercegovini, no hrvatski sudovi odbili su dati dopuštenje. Kada se u sklopu druge korupcijske afere Hrvatska pozvala na Ugovor o izručivanju vlastitih državljana iz 2014. godine i zatražila da se Mamiće pošalje u pritvor, sudovi u susjednoj državi zaključili su da u njihovom pravnom sustavu nema kaznenog djela za koje se Mamiće tereti, a koje se naziva „zloporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju“. Također, procijenili su da su kaznena djela počinjena prije sklapanja ugovora 2014. godine pa izručenje ni po toj osnovi nije bilo moguće. Treće izručenje zahtijeva se u procesu koji je zapravo inicirao sam Zdravko Mamić, kada je javno iznio tvrdnje o podmićivanju niza sudaca Županijskog suda u Osijeku i dokaze o tome dostavio Državnom odvjetništvu na USB sticku, nakon čega je formalno ispitan u Livnu. Dio pravnih stručnjaka prošloga tjedna upozorio je da bi eventualno izručenje za njega moguće bila najpovoljnija opcija povratka u Hrvatsku: u hrvatskom Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, naime, stoji odredba po kojoj on može odgovarati samo za ono djelo za koje je izručen: „Ako tražena osoba bude izručena, kazneno će se progoniti odnosno prema njoj će se moći izvršiti sankcija samo za kazneno djelo za koje je izručenje odobreno, osim ako se toga prava odrekla, a država koja izručuje nije postavila takav uvjet.“

Zdravko Mamić zasad postupa sasvim u skladu sa svojom izjavom da za njega ‘Hrvatska više ne postoji jer mu je uzela dušu’, ali i javnom tvrdnjom da ‘u Bosni i Hercegovini neće odslužiti ni dana zatvora’

Drugim riječima, kada bi do izručenja došlo, Mamić bi odgovarao isključivo za navodno podmićivanje osječkih sudaca – niti bi morao odslužiti šest i pol godina zatvora na koje je osuđen u prvom korupcijskom slučaju niti bi išao u pritvor u drugom slučaju, u kojem mu se upravo sudi u odsutnosti. Radi se o „načelu specijaliteta“ uobičajenom u zapadnom pravnom poretku. Takav bizaran razvoj događaja, po svemu sudeći, odgovarao bi Zdravku Mamiću jer bi se, nakon eventualno odslužene manje zatvorske kazne, on slobodno mogao kretati Zagrebom i Hrvatskom. No čini se da on zasad postupa potpuno u skladu sa svojom izjavom da za njega „Hrvatska više ne postoji jer mu je uzela dušu“, ali i javnom tvrdnjom da „u Bosni i Hercegovini neće odslužiti ni dana zatvora“. Po svemu sudeći, osim respektabilnog pravnog tima koji ga zastupa, on za to ima i jako dobre veze.

Kada je 2014. godine Milan Bandić završio u istražnom zatvoru, Ljiljanko Palac je bio jedan od onih koji su založili svoju privatnu imovinu kako bi dotad rekordna jamčevina od milijun eura bila uplaćena. PHOTO: Matija Habljak/PIXSELL