Komemorativnim programom “Žrtva Borovo naselja za domovinu”, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod ostataka Borovo commerca u čijem se podrumu 1991. nalazila Ratna bolnica i sklonište, u subotu je obilježena 31. obljetnica stradanja vukovarske četvrti Borovo naselje.

Na današnji dan 1991. ubijena je 51 osoba, a u tri mjeseca opsade Borova ukupno 176 branitelja i civila, dok je 48 još uvijek nestalih.

U ime predsjednika Vlade počast ubijenima polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odao je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

“Nažalost, umjesto slobode ovdje je mnoge od hrvatskih branitelja i civila zatekla smrt, a za mnoge od njih još uvijek ne znamo njihovu sudbinu. Zato su naša misija i prioriteti pronaći sve ostale. Prošli tjedan imali smo identifikaciju dvojice naših Vukovaraca, a ovaj tjedan pronašli smo posmrtne ostatke dvojice muškaraca čiju identifikaciju uskoro očekujemo”, izjavio je novinarima ministar Medved.

Istaknuo je da je iz odgovornosti prema žrtvama Ministarstvo uspostavilo institucionalni okvir i međuresornu suradnju svih nadležnih tijela kao odgovorno na prevažno pitanje nestalih osoba.

Patko: 1991. ovdje nije bilo ustaša, ali je bilo četnika

Vijence su položila i svijeće zapalila i brojna druga izaslanstva među kojima i Udruge “Vukovarska majka” čija je predsjednica Manda Patko u govoru kazala kako Vukovarci i danas traže pravo na istinu.

“Te 1991. ovdje nije bilo ustaša, ali je bilo četnika. Bila je JNA, bile su pomiješane zvijezda i kokarda. ‘Oslobađali’ su nas od 18. od 20. pa i dalje – od naših sinova, muževa, majki, kćeri, očeva. ‘Oslobađali’ su nas od života”, poručila je Patko.

Pripadnik 204. vukovarske brigade Boško Marin na današnji dan 1991. bio je zarobljen kod Borovo commercea, a kasnije je zatoče u srbijanskom logoru Stajičevo.

“Došao sam tu sa skupinom suboraca spašavati ranjenike i civile iz zgrade Commercea koja je gorjela. Dočekali su nas i zarobili. Odmah je uslijedila selekcija. Prislonili su nas uz zgradu, pretresli i natjerali me da se skinem gol. Uzeli su novac i sve što sam imao uz sebe. Rekli su kako mi to više neću trebati. Odveli su nas potom u tvorničku halu gdje su ubijali ljude. Preda mnom su ubili jednog čovjeka. Tada je naišao jedan časnik JNA i rekao da nas izvedu i tako sam spasio glavu”, kazao je Marin, koji je završio u logoru u Stajićevu.

I “Žene u crnom” iz Beograda ponovne pozvale na otvaranje srhiva u Srbiji

Počast žrtvama Borova naselja i ove su godine došli odati i članovi i članice Udruge “Žene u crnom” iz Beograda.

“I s ovoga mjesta pozivamo da se istina o nestalima utvrdi otvaranjem svih arhiva u Srbiji, i vojnih i civilnih. Tragedija nestalih je jedna beskrajna patnja i ona ne bi smjela služiti niti za bilo kakve političke obračune, već isključivo da se zadovolji pravda”, poručila je koordinatorica udruge Staša Zajović.

Navela je kako su članovi Udruge “Žene u crnom” prije dva dana bili u logoru Stajićevo gdje su postavili spomen ploču u znak poštovanja i pijeteta prema žrtvama i logorašima Stajićeva, “kao i otpora protiv zločina počinjenih u naše ime u Srbiji”, rekla je Zajović.

Sin nestalog varaždinskog policajca Đurđeka: Svaka stradalnička obitelj nosi svoj križ

Među okupljenima bio je i Dalibor Đurđek, predsjednik Udruge obitelji zatočenih i nestalih branitelja Varaždinske županije i sin nestalog varaždinskog policajca Ivana Đurđeka.

“Zajedno sa 185 pripadnika Varaždinske i Međimurske županije moj je otac došao u Vukovar 18. rujna 1991. i ostali su do kraja obrane Vukovara i Borova naselja. Znamo da je ovih dana bio ranjen i nalazio se u Borovo commerceu, ali ne znamo što se dalje s njim dogodilo”, kazao je Đurđek, naglasivši da svaka stradalnička obitelj nosi svoj križ.

“Nažalost, mnogi od nas još uvijek nisu našli istinu o svojima najmilijima, ali dok živimo mi se nadamo”, kazao je Dalibor Đurđek, koji se zajedno s nekoliko tisuća okupljenih nakon prigodnog programa uputio u koloni sjećanja do crkve Gospe fatimske u kojoj će biti služena sveta misa.

Popodne na obali Dunava u Borovu skup “Svjedočenjem protiv zaborava”

Na obali Dunava u Borovu, nekadašnjem Borovu Selu, komemorativnim skupom “Svjedočenjem protiv zaborava” u popodnevnim satima odat će se počast stradalim braniteljima i civilima koji su na dunavskoj obali ubijani, a tijela im bacana u rijeku.

Položit će se vijenci i upaliti svijeće i na Farmi Lovas, gdje su iz masovne grobnice 2001. ekshumirane 24 žrtve ubijene u Borovu naselju i Vukovaru, čiji su posmrtni ostaci bili pomiješani s ostacima uginule stoke.

U organizaciji “Vukovarskih majki” polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kasnije popodne u Borovu naselju odat će se počast i kod Spomen-obilježja nestalima u Domovinskom ratu.

Po podacima vukovarskih stradalničkih udruga, u trenutku okupacije 19. studenoga 1991., u bolnici i skloništu u Borovo commercu nalazilo se oko 800 civila i ranjenika. Neprijatelji su ga gađali tenkovima i zapalili, a  po ulasku velikosrpskog agresora u taj prostor nasilno je odvedeno, izloženo torturama i ubijeno 115 branitelja i civila.