Odluka o kupnji novih vojnih zrakoplova prije svega će biti politička odluka koju će donijeti premijer Andrej Plenković uz suglasnost predsjednika države Zorana Milanovića, što znači da pri donošenju te odluke cijena i karakteristike pojedinih zrakoplova neće biti isključivi kriterij, već će kriteriji biti i što to određene ponude nose u političkom i gospodarskom smislu za Hrvatsku. Izjavio je to za Nacional izvor dobro upoznat s procesom nabave vojnih aviona koji je u prošlosti bio u vrhu Vojno-obavještajne sigurnosne agencije (VSOA). Isti je izvor nabavu vojnih aviona usporedio s kupnjom civilnih zrakoplova za vrijeme dok je predsjednik države bio Franjo Tuđman, za kojeg naš izvor tvrdi da se na kraju, razočaran curenjem informacija o njegovoj bolesti iz američkih političkih krugova, odlučio da za potrebe Croatia Airlinesa kupi zrakoplove tipa Airbus.

Svjesni da konačna odluka još uvijek nije donesena, svi ključni igrači uključeni u ovaj posao koji je vrijedan između milijardu i milijardu i pol eura posljednjih su tjedana krenuli sa snažnim lobiranjem prema vrhu Vlade kako bi se izborili za uspjeh njihove ponude. Nacionalov izvor tvrdi da je takvo lobiranje potpuno normalno za poslove ovakvog obujma, ali da će na kraju nakon što se sagledaju svi tehnički kapaciteti aviona, njihova cijena i sve što dodatno pojedini proizvođači, ali i države koje stoje iza njih nude, donijeti politička odluka u samom vrhu vlasti koja će biti zajednička kako bi se barem po ovom pitanju pokazalo jedinstvo među vodećim političkim figurama u državi.

Kako doznaje Nacional, u posljednjoj fazi odlučivanja o odabiru ponude vojnih zrakoplova u samom vrhu lanca odlučivanja postoje tri različite struje, od kojih se svaka zalaže za prihvaćanje različite ponude. Tako se čelni ljudi Ministarstva obrane i Generalnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske zalažu za kupnju američkih aviona tipa F-16, ljudi okupljeni oko bivšeg zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Josipa Štimca lobiraju za prihvaćanje ponude švedskih aviona Gripen, a u samoj Vladi sve je više onih koji u posljednje vrijeme smatraju da bi se trebala prihvatiti ponuda francuskih aviona Rafale. Jedini koji u ovoj priči nemaju nikakvu potporu i koji su vrlo vjerojatno bez ikakve šanse da budu izabrani u završnicu procesa su Izraelci sa svojima F-16 Barak. Po svemu sudeći u tu završnicu kao blagi favoriti ulaze Francuzi koji su u posljednjih nekoliko tjedana dobili naklonost u vrhu Vlade i to nakon što je u posjetu Zagrebu bila francuska ministrica obrane Florence Parly. S druge strane, neizvjesnost oko političke situacije u SAD-u oko izbora novog predsjednika i slabašni interes američkih kompanija za tzv. „greenfield“ investicije u Hrvatsku oslabile su poziciju Lockheed Martina i njihove ponude novih zrakoplova F-16 koji su ujedno i najskuplji i čija se cijena procjenjuje na 1,8 milijardi dolara za paket od 12 zrakoplova, dok bi francuski i švedski zrakoplovi stajali oko milijardu eura.

Kako sada stvari stoje, premijer Plenković i predsjednik Milanović u konačnici će morati donijeti političku odluku u kojoj će birati između čvrstog političkog, ali prije svega vojnog savezništva sa SAD-om, i ponude novog savezništva s Francuskom koje unutar Europske unije nudi njen predsjednik Emmanuel Macron s otvorenim pozivom Hrvatskoj da pristupi Europskom obrambenom fondu. Čini se kako su baš zbog posljednje francuske ponude, ali i politike „America first“ koju je u posljednje četiri godine forsirao predsjednik Donald Trump, u vrhu hrvatske vlasti u ovome trenutku skloniji francuskim zrakoplovima Rafale. Naime, Nacionalov izvor blizak vrhu Vlade ističe da su u Trumpovu mandatu hrvatske i američke službe dosta dobro surađivale, ali da istovremeno američka diplomacija i gospodarstvenici nisu pokazivali preveliki interes za Hrvatsku, a nije bilo ni interesa za Bosnu i Hercegovinu i položaj Hrvata u toj državi. Isti izvor kaže da se aktualni američki veleposlanik Robert Kohorst maksimalno trudio, ali da je očito kako nije imao podršku Washingtona za svoje napore. Međutim, to ne znači da američka ponuda neće biti prihvaćena, pogotovo ako se intenzivira lobiranje u posljednjim danima uoči konačne odluke.

Netom prije američkih predsjedničkih izbora u Dubrovniku je bio još uvijek aktualni državni tajnik Mike Pompeo. On se susreo s premijerom Plenkovićem te je tom prilikom rekao kako je ponosan na američke proizvode i da će SAD financijski podržati američku ponudu. Pompeo je u Dubrovniku još i izjavio: „Što se tiče aviona F-16, to je suverena odluka hrvatskog vodstva i ne sumnjam da će biti dobra.“

Nakon tog posjeta je i jedan od čelnika Lockheed Martina, J.R. McDonald javno rekao da ako se Hrvatska odluči za avione tipa F-16, Amerikanci planiraju u Zadru napraviti regionalni trenažni centar koji bi služio za obuku pilota iz više zemalja koji koriste F-16, prije svega za pilote iz Slovačke i Bugarske koje su već kupile ili izabrale novi F-16. McDonald je napomenuo da bi na usluzi Hrvatima u slučaju obuke bila i američka baza u talijanskom Avianu, gdje drže dvije eskadrile F-16. S druge strane, ni Francuzi nisu čekali odluku Hrvatske bez dodatnih obećanja, pa je tako jedan od dvaju posjeta Hrvatskoj 2020. ministrica obrane Florence Parly iskoristila da prvi put Hrvatsku spomene u kontekstu Europskog obrambenog fonda, višegodišnjeg financijskog okvira za koji je već u početku predviđeno 7 milijardi eura.

Florence Parly se krajem studenoga u Banskim dvorima sastala s premijerom Plenkovićem i ministrom obrane Mariom Banožićem te je tom prilikom izjavila: „Na raspolaganju smo hrvatskim vlastima za moguća dodatna pitanja i sa samopouzdanjem čekamo rezultat odluke tehničkog povjerenstva. Nadam se da ćemo 2021. moći znati konačnu odluku hrvatskih vlasti. Sada je na hrvatskim vlastima da potpuno neovisno razmotre ne samo francuski prijedlog, već i prijedloge pristigle iz ostalih zemalja“.

Francuska ministrica obrane je podsjetila da je Francuska dala ponudu za 12 rabljenih borbenih zrakoplova Rafale koji su se, kako je istaknula, „dokazali u brojnim operacijama“ te je dodala da Francuska želi s Hrvatskom, bez obzira na projekt nabave borbenih zrakoplova, „u cijelosti osnažiti strateško partnerstvo“, uključujući suradnju unutar europskog programa za industrijski razvoj na području obrane jer bi od toga korist imale i hrvatska i francuska industrija. Naime, francuski predsjednik Emmanuele Macron se zalaže za snažniju europsku obranu i veću stratešku autonomiju, posebice s obzirom na brojne izazove s kojima se Europa suočava, poput terorističkih napada i niz kriza koje su izbile na pragu EU-a, od Libije, preko Balkana do Gorskog Karabaha.

Zanimljivo je da je ovo bio drugi posjet ministrice Florance Parly Hrvatskoj u vrlo kratkom razdoblju jer je i u ožujku bila u Zagrebu, što je poprilično neuobičajeno za tu razinu međudržavnih odnosa, pa se njen drugi posjet može protumačiti kao dio lobiranja za ponudu francuskih vojnih zrakoplova.

I dok se Francuzi i Amerikanci još uvijek bore za ovaj vrijedan posao, izvori dobro upoznati sa švedskom ponudom za Nacional su izjavili da su u Saabu, koji stoji iza Gripena, razočarani manjkom podrške švedske vlade. Naime, za razliku od američke i francuske diplomacije koje su lobirale za svoje tvrtke koje su ponudile vojne zrakoplove Hrvatskoj, švedska vlada to nije učinila, što je Saab stavilo u podređeni položaj. Slična se stvar dogodila i prilikom prvog natječaja kada također nije bilo adekvatne podrške švedske vlade, što su mnogi vidjeli kao jedan od ključnih detalja koji su prevagnuli u korist izraelske ponude.

Razlika u švedskom pristupu vidljiva je i po tome što je ovaj put izostala konkretna ponuda poslova koje Saab nudi uz prodaju vojnih zrakoplova. Prije dvije godine Šveđani su nudili ulaganje u hrvatske tvrtke poput Đure Đakovića, Gredelja i splitskog Pomorskog centra za elektroniku. Osim toga, Saab je već tada predstavio i krenuo u realizaciju Inovacijskog programa koji će biti otvoren u Hrvatskoj i koji će se sastojati od Centra za softver, Znanstvenog parka i Sveučilišnog istraživačkog programa. U prethodno poništenom natječaju za nabavu vojnih zrakoplova švedski Saab Hrvatskoj je ponudio 12 novih novi Gripen C/D zrakoplova s najnovijim paketom MS20 koji trenutno posjeduje samo švedsko ratno zrakoplovstvo i koji bi Hrvatsku stajali između 800 i 900 milijuna dolara. Tada su izvori bliski Saabu Nacionalu ispričali da švedska ponuda za investicije u Đuru Đakovića, Gredelj i Pomorski centar za elektroniku ne ovisi o rezultatu natječaja za zrakoplove i da obitelj Wallenberg planira ulaganja u Hrvatsku bez obzira na to hoće li hrvatska vlada prihvatiti ponudu Saaba. To se tvrdilo jer su Saab i Đuro Đaković već dugi niz godina uspješno surađivali na raznim projektima te je postojao interes ove švedske tvrtke za ulazak u vlasničku strukturu Đure Đakovića.

Međutim, nakon što švedska ponuda nije izabrana, priče o ulaganjima u hrvatsku industriju naglo su prekinute, a Saab je čak i zatvorio svoj ured u Hrvatskoj. Koliko je to povezano s gospodarskom krizom izazvanom koronavirusom, a koliko neslavnim završetkom prošlog natječaja na koji su Šveđani imali puno primjedbi nije poznato, ali činjenica je da je tada propuštena prilika da na hrvatsko tržište uđe jedna od najbogatijih europskih obitelji. Naime, iza Saaba stoji Marcus Wallenberg, glavni čovjek obitelji Wallenberg, najmoćnije obitelji švedskog poslovnog svijeta koja u vlasništvu ima kompanije koje generiraju oko 30 posto švedskog BDP-a. U Hrvatskoj se o obitelji Wallenberg malo toga zna i malom je broju ljudi poznato da je ta obitelj već stoljeće i pol pokretač švedskog gospodarstva te da preko raznih fondacija i investicijskih kompanija drži vlasništvo u tvrtkama poput Ericssona, Electroluxa, AstraZenece, ABB-a i naravno Saaba, švedskog industrijskog giganta koji stoji iza gradnje Gripena. Wallenberg je uoči odluke u prvom natječaju i sam posjetio Zagreb, a činjenica da se ovog puta nije odlučio na takav posjet daje naslutiti da su Šveđani svjesni kako imaju malo izgleda da Hrvatska izabere Gripene.