Hrvatski slikar Ignjat Job, čiji je opus neizostavan dio hrvatskoga modernoga slikarstva, pripada vrhu hrvatskoga ekspresionizma.

Njegovo slikarstvo, izgrađeno na naglašenoj osjećajnosti i izražajnosti oblika i boje, izrasta iz tragičnoga (smrt brata i sina, duševna previranja, bolest i neimaština) i strastvenoga doživljaja života. Rodio se početkom 1895. godine u Dubrovniku kao potomak imućne građanske obitelji. Njegova majka Marija, rođena Zipfel, potjecala je iz Schwarzwalda, dok je obitelj oca Paška bila talijanskoga podrijetla.  Umro je od tuberkuloze 28. travnja 1936. godine.

Prije desetak godina njegova unuka Stana Jeličić je pronašla bogatu arhivu novinskih članaka, fotografija i pisama.

“Kažem Vam, blagoslovljeno bilo vrijeme koje se nikada neće vratiti. To se dogodilo prije petnaest godina”, piše Ignjat Job u svojoj priči Strah, koja je objavljena 1921. godine u Dubrovniku. U njoj prepričava jednu epizodu iz okolice Dubrovnika. Događaj se zbio kada je 14-godišnji Job sa svojim dvije godine starijim bratom Cvijetom boravio na ljetnim praznicima u Konavlima. “Toga ljeta, u kojem se i jest dogodilo ono što ću vam ispripovijedati, naše je veselje prešlo sve granice. Dobili smo jednog druga. Naš novi drug bila je djevojka. Zvala se Ani i imala je 15 godina”, opisuje slikar. “Toga je dana Ani na sebi imala tanku pletenu bluzu koja se u igri poderala. Moje su oči prvi put vidjele malenu bijelu dojku. Bila je od slonove kosti, a na vršku je blistao rubin. To se dogodilo prije više od petnaest godina”, završava opis.