Objavljeno u Nacionalu br. 641, 2008-02-25

NACIONAL OTKRIVA kako je projekt Golf & Country Cluba na zagrebačkom Blatu posvadio dvojicu dugogodišnjih prijatelja i njihove partnere, među kojima su Bruno Orešar i nekoliko bankara

Projekt Golf & Country Cluba Zagreb uništio je prijateljstvo Nikole Kovačevića i Dražena Ilekovića, dvojice glavnih idejnih začetnika golferskog projekta na zagrebačkom Blatu, a samo je pitanje vremena kad će ozbiljno ugroziti i njihov preostali zajednički posao, tiskaru Maba Com, uspješnu tvrtku s godišnjim prometom od 70 milijuna kuna. Tako se gotovo romantična golf avantura, koja se u proteklih 13 godina razvila u ozbiljan poduzetnički pothvat, zbog zavisti, svađa, naraslih građevinskih apetita i gluposti pretvorila u traumu, koja pokazuje da golf ne mora nužno biti sport koji smiruje i opušta te pomaže u sklapanju unosnih poslova za dobrostojeće poduzetnike.

Osobe upućene u posljednja zbivanja oko Golf & Country Cluba tvrde da bi Hrvatska poštanska banka, kreditor tog projekta, mogla uskoro gurnuti njegove nositelje u stečaj i prodati ga drugom investitoru. Banka bi mogla tako odlučiti jer su nedavno u tom projektu otkrivene ozbiljne građevinske nepravilnosti, ali i zbog sumnje u druge nezakonitosti, poput nelegalne eksploatacije šljunka. Za Kovačevića, Ilekovića i ostalih devetero partnera to bi bio tužan epilog, kakav na početku ni u ludilu nisu mogli predvidjeti.

Njih su dvojica bili prijatelji od svoje šeste godine. Rođeni su u zagrebačkoj četvrti Trešnjevka i upoznali se u osnovnoj školi u Zagorskoj ulici. Sprijateljili su se i uspostavili prisne odnose koje su s godinama samo produbljivali. Zajedno su se igrali, dijelili iste dječačke strasti, a ponajprije ljubav prema sportu. Počeli su igrati tenis u vrijeme kad se za taj sport u Zagrebu malo tko zanimao. Iako su se u srednjoj školi razdvojili, upravo ih je tenis povezivao. Redovito su ga igrali na Medveščaku i Trešnjevci, gdje su se sprijateljili i s bivšom zagrebačkom gradonačelnicom Vlastom Pavić, koja im je poslije pomagala u golf projektu. Družeći se na tenisu odrasli su i odlučili i poslovno surađivati. Počeli su sa strojobravarskom radionicom, bavili se galvanizacijom, a naposljetku osnovali i tvrtku Maba Com, koja godinama uspješno posluje, a bavi se uglavnom tiskarskim poslovima.

Prije 13 godina s još nekolicinom prijatelja i suradnika njih su se dvojica upustili u golf avanturu. Tada su se već ozbiljno počeli baviti golfom. Taj sport postao im je strast, ali u njegovu razvoju poslije su vidjeli i mogućnost za novi poslovni uspjeh. Bio je to dug put, koji je počeo 1995. Dražen Ileković za Nacional je svojedobno izjavio da im je trebalo čak 580 knjiga i 66.000 stranica dokumenata da dobiju sve potrebne građevinske dozvole. Utoliko je iz današnje perspektive još teže razumljivo zašto te dozvole nisu poštovali, nego su gradili veće “objekte za smještaj sportaša“, koje su poslije prodavali kao vile za stanovanje.

Na ulasku u Zagreb 1995. su pronašli lokaciju za golf igralište te su 6. veljače 1996. dobili lokacijsku dozvolu. Prema izračunu Ministarstva financija, Hrvatskim šumama platili su 540.915 kuna za pravo služnosti. U to vrijeme bio je to ključan iskorak prema konačnoj realizaciji projekta. Nositeljima projekta u komunikaciji s Hrvatskim šumama pomogao je general Vladimir Zagorec, koji je tada bio u nadzornom odboru tvrtke. Zagorec im je poslije pomogao i pri financiranju projekta, jer je bio u odličnim odnosima s čelnicima Hypo Alpe Adria banke, koja je poslije pristala financirati projekt. Investitori tvrde da su na kraju morali kupiti zemljište zbog nedorađenosti Zakona o pravu služnosti. Vlada je navodno upravo zato odlučila izvlastiti zemljište i 18. studenoga 1998. proglasiti izgradnju golf igrališta projektom od nacionalnog interesa. Danas se nositeljima projekta spočitava da su na temelju te odluke kupili zemljište daleko ispod njegove tržišne vrijednosti. Oni kažu da je Golf & Country Club Zagreb d.o.o. kupio tu zemlju od Hrvatskih šuma za 8.664.076 kuna na temelju izračuna Ministarstva financija. Zemljište su kupili kreditom Hypo Alpe Adria banke. Za taj kredit suvlasnici tvrtke dali su jamstvo na upis zemljišta, mjenice tvrtki i svu privatnu imovinu te 9 posto vlasništva kluba Hypo Alpe Adria banci za 1 kunu. Državno odvjetništvo odobrilo je kupnju. Kredit su zapravo dobili ponajviše zahvaljujući odličnim privatnim odnosima Nikole Kovačevića s tadašnjim čelnicima Hypo Alpe Adria banke, ali i lobiranju Vladimira Zagorca, a svi su suvlasnici pristali na uvjete koje je banka postavila.

Otkupili su 880.358 četvornih metara, a od Hrvatskih voda dobili koncesiju za dodatnih 97.700 četvornih metara. Na tom području izgradili su pristupnu cestu, a pravo građenja na vodnom dobru platili 2.284.100 kuna. Od ukupno kupljenog zemljišta u zonu za gradnju popratnih objekata naoko neočekivano poslije je ušlo 14.679 četvornih metara.

Projekt je u prvoj fazi predviđao igralište s 9 rupa, vježbalište i klupsku kuću, a teren je otvoren 2004. Tada su počeli problemi, prvenstveno zbog eksploatacije šljunka. Golf & Country Club Zagreb d.o.o. dobio je 20. svibnja 2003. rudarsku koncesiju na temelju koje su ondje mogli eksploatirati šljunak. Nositelji golf projekta potpisali su ugovor o prodaji šljunka s tvrtkom Lapis Textum, u suvlasništvu Nikole Kovačevića, Brune Orešara i Hypo Alpe Adria banke. Istražnim radovima otkrilo se da se ondje može eksploatirati 3 milijuna kubika šljunka, vrijednog otprilike 20 milijuna kuna. Međutim, bez studije utjecaja na okoliš moglo se eksploatirati maksimalno 500 tisuća kubika šljunka. Lapis Textum je s Golf & Country Clubom potpisao ugovor o kupnji 1,5 milijuna kubika šljunka, s tim da se milijun kubika moglo eksploatirati tek po završetku i prihvaćanju studije o utjecaju na okoliš, koju je trebao naručiti Golf & Country Club.

Usporedo s tim zbivanjima, promijenio se Generalni urbanistički plan (GUP), koji je prenamijenio njihovo zemljište pa su se na njemu mogli izgraditi i neki objekti. U toj situaciji Ilekoviću i upravi Golf & Country Cluba počelo se žuriti da što prije počnu izgradnju objekata, tako da ih više nije zanimala izrada studije utjecaja na okoliš. Oni su to htjeli izbjeći, što je poremetilo poslovne planove Kovačevića, Orešara i Hypo Alpe Adria banke. Kad je ta svađa počela, tvrtka Lapis Textum već je iskoristila oko 200 tisuća kubika šljunka u dvije godine. Tada je Golf & Country Club Zagreb d.o.o. jednostrano raskinuo ugovor, promijenio banku partnera i dodijelio taj posao tvrtki kojoj je Kovačević prodavao taj šljunak, što je njega dodatno razbjesnilo. Kovačević je pokrenuo sudski spor protiv te jednostrane odluke, koji je još u tijeku. Sukobljene strane angažirale su zaštitare koji su se više puta umalo potukli, bilo je i privremenih mjera koje nisu zaustavile eksploataciju šljunka, postupak i dalje traje, ali je u međuvremenu navodno eksploatirano 499.777 kubika šljunka i s tom količinom službeno je zatvorena koncesija, koju nositelji golf projekta nisu namjeravali produžavati, jer zbog žurbe u gradnji vila nisu htjeli čekati godinu dana da se izradi studija utjecaja na okoliš.

U međuvremenu je iz uprave Golf & Country Cluba izbačen Nikola Kovačević, a potom je ostatak ekipe zbog tog sukoba raskinuo suradnju sa Hypo Alpe Adria bankom. Tvrde da banka nije htjela skinuti hipoteku s njihove privatne imovine nakon izgradnje prve faze projekta, igrališta s 9 rupa, što je, kao i izrada studije o utjecaju na okoliš, bio dio dogovora. Nositelji golf projekta tada su angažirali Price Waterhouse Coopers da im izradi studiju isplativosti izgradnje natjecateljskog igrališta i naselja za smještaj igrača i natjecatelja. Potom su kontaktirali sa svim bankama u Hrvatskoj i u uži izbor uzeli PBZ, Erste i Hrvatsku poštansku banku a odabrali su potonju. Zanimljivo je da im je novi partner dao kredit pod bitno nepovoljnijim uvjetima – uz veće kamate. Prvo su isplatili Hypo Alpe Adria banku, a potom u projekt uložili 128.651.429 kuna.

Prije tri godine počela je realizacija druge faze projekta. Međutim, investitori nisu poštovali građevinsku dozvolu. Ono što je na kraju trebalo postati objektima za smještaj sportaša pretvorilo se u klasične stambene objekte, koji su usput izgrađeni veći nego što su smjeli biti. Te su stambene zgrade već dobrim dijelom i prodali, među ostalim i nekim menadžerima iz Privredne banke Zagreb. Pitanje je zašto su inače upućeni ljudi kupovali te objekte kad su znali da se na njih ne mogu uknjižiti kao vlasnici. Navodno je Hrvatska poštanska banka kao uvjet isplate kredita tražila na uvid 15 takvih kupoprodajnih ugovora.

Problemi su nastali kad su novine počele pisati o stambenim objektima koji su izgrađeni u zoni namijenjenoj za rekreaciju. Mjerodavna državna tijela najavila su da će se objekti barem djelomice morati rušiti. Pojavile su se i sumnje da je već sada eksploatirano 300 tisuća kubika šljunka više nego što je bilo dopušteno. Sumnja se i da su u rupama koje su nastale iskapanjem zakopavali opasni otpad, a Zelena akcija proziva gradsku vlast tvrdeći da je nositeljima projekta i postojeća rudarska koncesija izdana protivno GUP-u. Zbog svega toga Ileković je nedavno imao ozbiljnih problema sa srcem, Žubrinić se trudi objasniti kako su svi sve pogrešno shvatili i da nisu napravljene nikakve nepravilnosti, a Kovačević, kao ni Ileković, javno ne istupa. Nitko od njih nije bio dostupan Nacionalu za komentar posljednjih zbivanja.

Državno odvjetništvo također ispituje cijeli slučaj. Ileković već nekoliko godina uopće ne komunicira s Kovačevićem. Međutim, obojica uredno dolaze na posao u Maba Com. Nedavno su proširili poslovne prostore i uopće se ne susreću. Međutim, samo je pitanje vremena kad će se i ti poslovi pogoršati, jer je teško zamisliti da bi netko mogao dati ozbiljne projekte trojici partnera koji uopće ne razgovaraju.