U osječkom Muzeju likovnih umjetnosti u četvrtak 14. listopada održat će se otvorenje izložbe ‘Kako su Frukovi radovi nastavili živjeti‘. Autorica izložbe je Dr. Sc. Sonja Briski Uzelac.

Izložba je posvećena te potaknuta donacijom devet slika Gorana Fruka, poklonjenih Muzeju likovnih umjetnosti od strane umjetnikove majke 2018. godine. Dio je opširnijeg izložbenog projekta ‘Akvizicije 2016. – 21’. Uz poklonjena djela, izložba se također sastoji od radova posuđenih iz obitelji umjetnika te pruža uvid u Frukovo stvaralaštvo u kontekstu pluralizma ranog postmodernističkog razdoblja i post-konceptualne umjetničke prakse 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća.

Uz uvid u Frukov slikarske domete, izložba je također posvećena nastavku života umjetničkog djela i nakon smrti samog autora – u ovom slučaju prvenstveno kroz zalaganje i brižno čuvanje Frukove ostavštine od strane njegove majke Đurđe Sučević Fruk za vrijeme njezina života.

Goran Fruk rodio se u Zagrebu, gdje se i školovao. Nakon gimnazije studirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Pjesme je počeo pisati u gimnaziji. Prva knjiga pjesama ‘Skladanje s ostalim’ objavljena je 1985. godine kada je bio na Akademiji likovnih umjetnosti.

U vrijeme svojih samostalnih izložbi i sudjelovanja na brojnim grupnim izložbama pisao je poeziju i počeo pripremati zbirku pjesama naslovljenu ‘Rast na drugu stranu’. Bio je alpinist, pa je povezao studente ALU-a s alpinistima u izvođenju niza umjetničkih akcija, od kojih su neke zahtijevale i alpinističke vještine. Kao multimedijski umjetnik posebno je poznat po performansima i povezivanju različitih aspekata umjetnosti i života. Preminuo je 1993. godine.

“U vrijeme snažne umjetničke aktivnosti i poleta, na silazu sa Sljemena u blizini Zagreba, na putu što ga je poznavao odmalena, pao je i nije se više probudio. Ostavio je bogat opus umjetničkih djela, ali i mnogo neostvarenih planova za buduće raznolike radove”, navodi njegova majka u biografiji.

“Fruk je ubrzano živio i disao oba vremena – prvo ograničeno trajanjem tijela i drugo ničim ograničeno – jer je kronologija života rastezljiva kategorija koja nije nužno življena u jednom smjeru. Pa je tako Kako su Frukovi radovi nastavili živjeti… jedini logičan naziv ove izložbe i dionice priče o Goranu Fruku (izgovorila ju je prvi put Sonja Briski Uzelac u razgovoru s Đurđom Sučević Fruk, koja je bila oduševljena i stoga je ova izložba dobila upravo taj naziv). I to prvenstveno zahvaljujući brizi i ljubavi njegove majke. Nažalost, nije doživjela njegovo predstavljanje u Osijeku iako mu se nadala i iznimno veselila. Naime, u devetom desetljeću života, još uvijek u punoj snazi i poletu, jednoga se jesenskog dana popela na Sljeme. Spuštajući se, spotaknula se i pala, pri čemu je slomila kuk. Od posljedica tog pada pola godine kasnije preminula je i ova je izložba posvećena upravo njoj”, ističe viša kustosica Valentina Radoš.

“Planirati ono što se već dogodilo, uz urušavanje, bez kretanja. Ruševine, navodno, pamte. Navodno čuvaju tragove, bez zaborava postoje kao znak zaboravljanja. Igrati igru, ne kretati se? Onda još kasnije, ili prije ili uvijek, ne bude ništa, jer, to je posljedica poništavanja”, navodi se u knjizi Gorana Fruka, ‘Fruk – Fruk the book‘.