Trideset šestogodišnji palestinski fotoreporter Mohammed Alaloul godinama je izvještavao s terena, iz ratnih zona. Sada je, kako u svojoj potresnoj ispovijesti za Middle East Eye piše, sam postao vijest: u rodnoj Gazi upravo je sahranio skoro čitavu obitelj. Svi su ubijeni dok su spavali.

“Fotoreporter sam rođen u veljači 1987. godine. Oženio sam se 2009., a iduće godine moja supruga i ja dobili smo našeg prvog sina Ahmada. Nakon njega postali smo roditelji kćeri Rahaf 2012., sinova Kanana 2017. i Qais 2019. godine. Hvala Bogu na Adamu koji je rođen prošle godine. On je jedini preživio“, počinje svoju priču Mohammed Alaloul.

Nakon završenog fakulteta mladi Alaloul ostvario je svoj profesionalni san: obukao je reporterski prsluk i krenuo izvještavati s Velikog marša povratka, nakon kojeg su uslijedili brojni tereni iz ratnih zona i bojišta.

“Ni u najgoroj noćnoj mori nisam mogao zamisliti što će se sve događati u ovom krvavom ratu”, svjedoči Mohammed, koji je u izraelskom bombardiranju izgubio mlađu braću i sestru, suprugu, djecu i nećake.

“Dijelili smo sve svoje snove i sjećanja. U jednom trenu sve je nestalo – naša kuća pretvorila se u prah“, očajan je Mohammed, koji opisuje kako je kobnog dana pokrivao događaje s terena. Svi njegovi ukućani su spavali kad im je izraelska vojska granatirala dom.

U tim trenucima u bolnici Nasser radio je intervjue s novinarima o sve opasnijim uvjetima rada u Gazi. Do njega su počele dolaziti vijesti o granatiranju, ali ni jednu informaciju nije mogao provjeriti.

A onda ga je nazvao prijatelj i rekao da je bombardirana njegova četvrt. Pokušavao je dobiti suprugu i braću. Nitko se nije javljao. U prekidu su bile i internetske veze.

Kolege su ga pokušavali smiriti, govorili su mu da su svi njegovi sigurno dobro.

“Tada su počele pristizati slike. Na prvoj fotografiji bilo je mrtvo tijelo mog sina Qaisa. Slijedili su i drugi. Nazvao sam lokalnu bolnicu i rekli su mi da moj prvorođeni sin, Ahmad, ide na hitnu i da će biti dobro. Ali duboko u srcu znao sam da Ahmad nije dobro; Osjećao sam da moj sin umire”, prisjetio se palestinski fotoreporter čiji se svijet srušio u samo jednom trenu.

Kad je dotrčao do kuće, svi su bili mrtvi. Tijela dvojice nećaka morao je iskopati iz ruševina.

"I used to cover stories and cry for other people’s children. I was reporting the story, and now I have become the story"

✍️ Opinion by Mohammed Alaloulhttps://t.co/IqmdyInbPP

— Middle East Eye (@MiddleEastEye) November 10, 2023

“Ne mogu prestati misliti na svoju djecu. Molili su me da ostanem kod kuće, bojali su se da ću poginuti negdje na terenu dok budem izvještavao…Posljednji koga sam vidio bio je moj sin Kanan. Rekao mi je: Volio bih da ostaneš s nama, baba”, ispričao je Mohammed koji je apelirao na UN i druge međunarodne institucije, kao i veleposlanstva da poduzmu hitnu akciju za njihov spas.

“Što su moja djeca učinila da su zaslužila ovakvu smrt? Što su učinila moja braća i moji nećaci? Kakav su zločin počinili da zaslužuju ovako umrijeti – da ih bombardiraju kod kuće dok spavaju? Gdje je međunarodna zajednica, gdje su organizacije za ljudska prava?

To su ratni zločini. Izrael ubija novinare i naše obitelji, nadajući se da će nas slomiti i spriječiti da nastavimo izvještavati o istini”, kazao je Mohammed Alaloul u svojoj ispovijesti za Middle East Eye.

U Gazi svaki dan život izgubi stotinu djece. Preživjeli će traume nositi zauvijek: “Gdje je cijeli svijet? Gdje su Europska unija i UN?”