Objavljeno u Nacionalu br. 723, 2009-09-22

ODLUKA američkog predsjednika Baracka Obame da odustane od Bushova programa antiraketne obrane Europe od Rusije pokazuje novu prirodu američko-ruskih odnosa

Odluka američkog predsjednika Baracka Obame da odustane od programa svog prethodnika Georgea W. Busha da se u Češkoj i Poljskoj izgradi antiraketni štit, potreban, po Bushovu mišljenju, za zaštitu SAD-a i Europe od iranskih raketa, mnogo govori o novom američkom shvaćanju strateških izazova i kad je vojni i kad je politički aspekt u pitanju.

Američki plan izgradnje antiraketnog štita u Poljskoj i Češkoj poznat je od 2001. Obje zemlje dale su načelnu suglasnost za te instalacije, Poljska za deset silosa za antiraketne rakete u jugoistočnoj Poljskoj, a Češka za izgradnju radarskog sustava za detekciju nadolazećih raketa u bivšoj sovjetskoj bazi nedaleko od Praga. Taj je plan u svibnju 2001. Bush prvi put objelodanio u govoru na Nacionalnom obrambenom sveučilištu u Washingtonu, samo četiri mjeseca nakon svoje inauguracije. Po tom planu bi se u SAD-u i diljem svijeta postavili raznovrsni antiraketni sistemi – na zemlji stacionirane antiraketne rakete, sateliti sposobni da unište rakete kad iziđu iz atmosfere, avioni brodovi opremljeni antiraketnim sistemima – sa zadatkom da spriječe neprijateljske zemlje da na SAD pošalju nuklearno oružje.

Taj bi štit trebao biti dovoljno moćan da ispaljenu raketu smjesta identificira, precizno locira i uništi u letu, bilo neposredno nakon ispaljivanja, bilo dok prolazi kroz orbitu oko Zemlje, bilo kad se vraća u atmosferu. Sljedećih godina iz američkog ministarstva orbane stalno su stizale izjave kako američki vojni analitičari najvećom raketnom prijetnjom SAD-u smatraju onu iz Irana te da će se najprije graditi onaj dio štita koji SAD i Europu treba štititi od iranskih raketa. U srpnju 2004. londonski dnevnik Guardian prvi je otkrio pojedinosti o tome gdje SAD namjerava rasporediti dijelove antiraketnog štita, a pravu senzaciju izazvala je tvrdnja da će to biti u Poljskoj i Češkoj.

Dok su u doba hladnog rata Amerikanci uvijek imali problema da privole savezničke zemlje da na svom teritoriju dopuste izgradnju američkih baza i stacioniranje raketa, pregovori o izgradnji antiraketnog štita prošli su glatko. Guardian je otkrio da je Poljska odmah pokazala da je vrlo zainteresirana za projekt, a nešto manje i Češka, da će u Poljskoj biti stacionirane antiraketne rakete za presretanje ispaljenih neprijateljskih interkontinentalnih balističkih raketa, a tu će biti i elektronički sustav za usmjeravanje antiraketnih raketa prema njima. U Češkoj je bio predviđen samo dio radarskog sustava, ali ne i poligon za lansiranje antiraketnih raketa. Bushova administracija poduzela je velike napore da joj tamošnje vlade što prije odobre postavljanje tih instalacija, tvrdeći da je to američki strateški prioritet, jer je Iran golema prijetnja SAD-u. U Poljskoj i Češkoj odobrili su izgradnju tih instalacija, ali ne toliko zbog Irana, nego iz sasvim drugih razloga.

Naime, kad je Bush najavio izgradnju antiraketnog štita u Poljskoj i Češkoj, mnogi su s čuđenjem gledali globuse i u čudu se pitali zašto se te instalacije grade baš ondje, kad to nije područje iznad kojeg bi bile putanje tih raketa, a ponajmanje je to područje odakle bi se od iranskih raketa srednjeg dometa mogla braniti cijela Europa, jer je značajan dio južne Europe tako ostao neobranjen. Zato su mnogi s pravom zaključili da je Bush imao zapravo sasvim drukčiji tajni cilj – ne obranu od iranske prijetnje, nego obranu od sasvim konkretne i postojeće ruske raketne sile. U Moskvi su zato prosvjedovali protiv Bushova plana, tvrdeći da će to narušiti dogovorenu rusko-američku ravnotežu u strateškom naoružanju. U Rusiji su tvrdili da antiraketni štit nema veze s Iranom, nego s Rusijom, na što će Rusija odgovoriti raspoređivanjem raketa kako bi one bile spremne da u slučaju sukoba zaprijete upravo Češkoj i Poljskoj.

Obama je još u predizbornoj kampanji davao do znanja da će revidirati američku vojnu stratešku doktrinu, pa i program zaštite SAD-a od budućih prijetnji balističkim raketama. Postavši predsjednikom pažljivo je proučio tu doktrinu i u kontekstu američko-ruskih odnosa, koji su se nakon njegova dolaska u Bijelu kuću počeli popravljati. Procijenio je da Bushov antiraketni štit više šteti američko-ruskim odnosima nego što može biti stvarna zaštita Zapada od ruskih strateških balističkih raketa u globalnom nuklearnom konfliktu već i zbog toga što taj štit može srušiti najviše deset balističkih raketa, jer će u Poljskoj biti stacionirano samo deset raketa za obaranje balističkih raketa, a Rusija ih ima stotinu puta više.
Projekt izgradnje antiraketnog štita razmatran je i u kontekstu iranskih vojnih kapaciteta i opet je zaključeno da je neobično koncipiran. Zamišljen je za rušenje iranskih balističkih raketa, kakve Iran još nema, niti će ih imati sljedećih godina, ali ne i da brani prostore južne Europe od postojećih iranskih raketa srednjeg dometa koje već gotovo dosežu tamošnje ciljeve. Razmatrani su i financijski razmjeri izgradnje tog skupog sustava, pa je i stoga zaključeno da program antiraketne zaštite treba drukčije koncipirati, u skladu sa stvarnom situacijom.

Obamine promjene američke politike u toj sferi prvi je najavio potpredsjednik Joe Biden na konferenciji o europskoj sigurnosti još u veljači. To je potvrdio i general James Jones, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika, u intervjuu londonskom tjedniku Observer: nova administracija od izgradnje antiraketnog sustava, doduše, formalno ne odustaje, ali će planove zamrznuti, a razgovore proširiti. Dodao je: “Zainteresirani smo da ponovno razmotrimo svaki od svojih vanjskopolitičkih projekata. U tijeku je opća revizija cjelokupne naše politike. Antiraketni štit je jedan od projekata koji se sada ponovno provjerava. O njemu ćemo se konzultirati sa svojim prijateljima i saveznicima i sve to iznova razmotriti.”
U medijima se ta Jonesova izjava shvaćala i kao najava da će se nova američka administracija o antiraketnom štitu konzultirati s članicama NATO-a, ali i s Rusijom. A u to doba, kad je Obama tek stupao na dužnost, iz Rusije su stizale najave da će ga Rusija ocjenjivati prema tome kako se bude ponašao, u prvom redu, prema sporu o razmještanja američkih raketa u Poljskoj i Češkoj. Rusko vodstvo je to od početka smatralo neprijateljskim aktom, ali je Bush inzistirao na što bržem razmještanju. No Obama je davao do znanja da te rakete ne smatra prioritetom.

Tvrdilo se da od samog projekta neće odustati, nego će ga usporiti najavljujući da je potrebna njegova pažljiva revizija kako bi razmještanje raketa počelo tek kad tehnologija bude provjerena i stabilna. To je značilo da bi se projekt mogao odgoditi na nekoliko godina. Da Obama namjerava promijeniti Bushovu politiku naoružavanja, govorila je i vijest da revidira jedan aspekt tehnološkog moderniziranja ratovanja, za koji je Bushova administracija bila jako zainteresirana. Pokrenuo je inicijativu da se na međunarodnoj razini zabrani ratovanje u svemiru.

U američkom vojnom vrhu, razmatrajući iransku prijetnju, otvorili su pitanje zašto graditi taj skupi sustav za ograničenu zaštitu SAD-a od budućeg izazova, kad postoje suvremeni sustavi za sadašnju razinu prijetnje. To je sustav Aegis što ga američka vojska razvija već 30-ak godina, koji je jako unaprijeđen i djelotvoran u zaštiti od raketa. Odavno je u upotrebi u američkoj mornarici. Testovi, ali i neke stvarne vojne situacije, pokazali su da brodovi opremljeni sustavima Aegis mogu pokrivati i štititi širok prostor, te sprečavati i prelete balističkih raketa preko tog prostora.

Aegis je integrirani kompjutersko-radarsko-raketni sustav, koji može vrlo rano, na vrlo velikim daljinama, locirati prijetnju, ne samo neprijateljske rakete, nego i avione, brodove, podmornice, te odmah na ciljeve poslati rakete iz svog obrambenog sustava. Sistem može istodobno pratiti i organizirati obranu od više od 100 simultanih potencijalnih prijetnji, nadolazećih raketa ili aviona, upućujući svoje rakete, avione ili drugo oružje na njih. Sistem se stalno usavršuje za cjelovitu obranu od napada iz zraka, s površine mora ili kopna, ali i ispod vode od torpeda i podmornica. Kao što su danas nosači aviona u američkoj floti jezgra svake napadne formacije, tako su brodovi opremljeni sistemima Aegis jezgra svake obrane flotnog sastava ili područja. Prvi takav brod bila je krstarica “Ticonderoga”, koja je u flotni sastav ušla 1983. i odmah pokazala svoju važnost. Pet godina kasnije u sukobu s iranskom mornaricom u Perzijskom zaljevu 1988. Aegis je prvi put iskorišten u borbenoj situaciji te je američka eskadra efikasno odbila napad iranskih brodova i dvjema raketama Harpoon potopila dva iranska broda, jednu fregatu i jedan manji brod. Američka mornarica posljednjih godina ubrzano gradi krstarice iste klase pa ih danas ima oko 27. Nešto kasnije je počela izgradnja i manjih brodova opremljenih istim obrambenim sustavom, pa je tako nastala i klasa razarača “Arleigh Burke”, čiji je prvi brod ušao u flotni sastav 1989., a danas američka flota ima stotinjak krstarica i razarača opremljenih raznim tipovima sustava Aegis, a 18 ih ima Aegis koji je sposoban i za obaranje balističkih raketa, tri krstarice i 15 razarača.

Sad je objavljeno da će se upravo brodovi opremljeni sustavom Aegis u prvoj fazi koristiti da spriječe Iran da upotrijebi svoje rakete srednjeg dometa. Ti će brodovi biti raspoređeni na strateškim točkama u morima nedaleko od Irana. Za zaštitu pojedinih ugroženih točaka, na primjer, Izraela, koristit će se i zemaljski antiraketni sustavi tipa Patriot. Istodobno će se pratiti razvoj raketne tehnologije u Iranu, te postupati prema tim saznanjima, pa početi i izgradnja zemaljskih instalacija za antiraketnu zaštitu Europe od Irana, ali ne u Češkoj i Poljskoj, nego na nekim logičnijim lokacijama. Tako se sada govori da bi te instalacije mogle biti izgrađene u Turskoj, ali i u nekim zemljama NATO-a u jugoistočnoj Europi, na Balkanu, na primjer. No te zemaljske instalacije planiraju se tek za sredinu sljedećeg desetljeća, jer dotad Iran neće imati tehnologiju potrebnu za veće prijetnje.

Sadašnja Obamina odluka izazvala je brojne komentare u SAD-u i svijetu. Liberalna američka štampa objavljuje pozitivne komentare, desničarski internetski sajtovi tvrde da je Obama ugrozio američku sigurnost. Poljska vlada vrlo je nezadovoljna, a tamošnja desno orijentirana štampa čak tvrdi da je Obama ugrozio sigurnost Poljske, jer je dao do znanja da SAD ne namjeravaju štititi Poljsku, što će osokoliti Rusiju da žešće pritišće Poljsku. Neki poljski listovi čak tvrde da je riječ o američkoj izdaji Poljske, koja je bila spremna mnogo toga dati zajedničkoj sigurnosti, a sada je opet prepuštena ruskoj opasnosti. Iz takvih komentara vidi se da je i u Poljskoj antiraketni štiti shvaćan ne kao dio sistema zaštite od Irana, nego – od Rusije. U Rusiji su pak jako zadovoljni Obaminom odlukom. Ruski premijer Putin izjavio je da će taj potez popraviti međusobne odnose i dodao: “Jako se nadam da će iza ove pravilne i hrabre odluke slijediti i nove takve odluke.”