Obrana bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac, odnedavno ponovno s djevojačkim prezimenom Čulina, i petnaestoro suosumnjičenika u velikoj aferi Vjetroelektrane, koja uključuje više odvojenih kaznenih djela s istim sudionicima, odnijela je proteklog tjedna taktičku pobjedu na sjednici Optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, jer je Vijeće, pod predsjedanjem sutkinje Jadranke Kos i sa sucima Sinišom Plešeom i Zdravkom Majerovićem, usvojilo zahtjev obrane i sjednicu odgodilo za 13. srpnja, na temelju, među ostalim, tvrdnji branitelja da je USKOK nezakonito prisluškivao bosanskohercegovačke mobitele osumnjičenika Milenka Bašića i Dragana Stipića.

Na sjednici Optužnog vijeća održanoj u četvrtak, 15. lipnja, branitelj Josipe Čuline Ivan Gržić komentirao je pismeno očitovanje kojim je USKOK odgovorio na dokazne prijedloge koje je obrana podnijela u ožujku i travnju, tražeći izdvajanje nezakonitih dokaza među kojima su, po stavovima obrane, i zapisnici prisluškivanja Bašića i Stipića. Komentirajući očitovanje USKOK-a, odvjetnik Gržić je, prema zapisniku sjednice koji posjeduje Nacional, kazao kako mu je “očitovanje zamjenika v.d. ravnateljice USKOK-a na određeni način satisfakcija jer se navodi da se u spisu ne nalaze tragovi Međunarodne pravne pomoći o prisluškivanju Bašić Milenka i Dragana Stipića”.

Riječ je o tome, kako je Nacional pisao u prošlom broju, da je obrana Josipe Čuline iznijela teške optužbe na račun USKOK-a, tvrdeći da su hrvatski organi progona narušili suverenitet susjedne Bosne i Hercegovine, prekršili niz zakona i međunarodnih sporazuma koji reguliraju pravnu pomoć između dviju zemalja, ali i postupili potpuno suprotno vlastitoj dosadašnjoj praksi u gotovo identičnim slučajevima. U središtu tih optužbi nalazi se prisluškivanje telefona Milenka Bašića i Dragana Stipića registriranih u BiH. U zahtjevima za izuzimanjem nezakonitih dokaza iz spisa, koje su u ožujku i travnju dostavili Županijskom sudu u Zagrebu, odvjetnici Čuline navode da je USKOK to činio na temelju naloga Županijskog suda u Zagrebu i preko Operativno-tehničkog centra za nadzor komunikacija u Republici Hrvatskoj (OTC) bez da je za to tražio odobrenje BiH ili barem poslao obavijest da se prisluškivanje provodi.

Na takve optužbe, iznesene u zahtjevima obrane za izuzimanjem nezakonitih dokaza, zamjenik ravnatelja USKOK-a Vedran Libl na sjednici 15. lipnja u spis je uložio pisano očitovanje te sudsku praksu na koju se poziva u svom očitovanju, predloživši da Optužno vijeće prijedloge obrana za izdvajanje nezakonitih dokaza odbiju kao neosnovane.

Komentirajući to očitovanje zamjenika ravnatelja USKOK-a, branitelj Čuline Gržić izjavio je kako “smatra da USKOK pogrešno tumači odredbe članka 335. i 332. Zakona o kaznenom postupku koji ne spominje teritorijalnu nadležnost, a HT Mostar nije imao pojma da su njihovi korisnici nezakoniti prisluškivani”. Pored toga, Gržić tvrdi da su prisluškivani “državljani i BiH i RH u stalnom tranzitu pa se ne može procijeniti gdje se ta radnja provodila”, kao i da USKOK “pogrešno navodi da navedeni dokazi nisu dokazi u tom kaznenom postupku, a navedeni dokazi navedeni su pod rednim brojevima 242. i 244. s popisa dokaza na kojima se temelji optužnica”. Na temelju te rasprave, ali i još nekih prijedloga koje je iznijela obrana, Optužno vijeće donijelo je rješenje da se “zbog donošenja odluke o izdvajanju nezakonitih dokaza sjednica Optužnog vijeća odgađa” za 13. srpnja.

Pokažu li se navodi obrana okrivljenika točnima, drugim riječima, ako se pokaže da je USKOK nezakonito prisluškivao na teritoriju susjedne države jer taj postupak nije proveo prema propisima o međunarodnoj pravnoj pomoći – a odvjetnici Josipe Čuline tvrde da u spisu zasad nema nikakvih dokaza da je doista zatražena međunarodna pravna pomoć od susjedne države – radilo bi se o skandaloznom propustu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice na taj važni pravosudni proces, a u nekoj mjeri čak i utjecati na kvalitetu pravosudne suradnje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Obrana Josipe Čuline prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza priložila je u spis 30. ožujka, s odgovorom obrane na optužnicu, a 25. travnja dostavila je novi podnesak u kojem traži odgodu sjednice Optužnog vijeća, da bi mjesec kasnije, 24. svibnja, dostavila novi podnesak. Obrani Josipe Čuline 25. travnja pridružio se i Ivan Gržić, dostavivši punomoć za zastupanje, a s njom i prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza, kao i podnesak kojim traži odgodu sjednice Optužnog vijeća. Na sjednici Optužnog vijeća 15. lipnja on je u cijelosti potvrdio dosadašnje podneske obrane, “posebno naglašavajući da međunarodna pravna pomoć nije provedena po pravilima međunarodne pravne pomoći, da nema zahtjeva Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini te da način na koji su provedene posebne dokazne radnje u odnosu na Milenka Bašića te Dragana Stipića predstavlja povredu suvereniteta Bosne i Hercegovine te da sam način kako su navedeni dokazi prikupljeni predstavlja i može dovesti do diplomatskog skandala po stavu obrane”.

U svojem podnesku, kako je Nacional pisao u prošlom broju, odvjetnici osumnjičene bivše državne tajnice detaljno su opisali način rada hrvatskog OTC-a i upozorili da Županijski sud može izdati nalog jedino za prisluškivanje mobitela na hrvatskim telekomunikacijskim mrežama, a nikako i na mrežama susjednih država. ‘’Nadležnost za prikupljanje dokaza na telekomunikacijskim mrežama Bosne i Hercegovine isključivo je u ingerenciji pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini čija tijela temeljem instituta međunarodne pravne pomoći mogu provoditi dokazne radnje na teritoriju vlastite države tek po zamolnici države moliteljice, u konkretnom slučaju Republike Hrvatske’’, objašnjava se u tom dokumentu i potom citira niz zakona i bilateralnih ugovora sklopljenih od 1996. do 2019. godine. Između ostalog, navode da je Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoć u kaznenim stvarima izričito propisano da domaća pravosudna tijela pomoć od drugih država traže putem Ministarstva pravosuđa Hrvatske, a u iznimnim ili hitnim slučajevima direktno od pravosudnih tijela drugih država ili putem Interpola. Konvencijom o policijskoj suradnji u jugoistočnoj Europi, pak, propisano je da se nadzor državljana drugih zemalja za koje je moguće izručenje – a navode da su to u ovom slučaju Miljenko Bašić i Dragan Stipić – može provoditi tek uz odobrenje njihove države ili eventualno naknadnu suglasnost ako se radilo o hitnom slučaju. Jednak je slučaj i s ‘’prikrivenim istragama’’ i s prikupljanjem dokaza. Treba ipak reći kako je moguće da bi takvi zahtjevi obrane mogli biti dio česte taktike branitelja u eksponiranim slučajevima političke korupcije na višim razinama: takvi su postupci branitelja, naime, čest pravni manevar na koji se u inicijalnoj fazi postupka, prije formalnog potvrđivanja optužnice, često odlučuju obrane osumnjičenika u visoko eksponiranim slučajevima.

Obrana bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave odnijela je prošlog tjedna taktičku pobjedu kada je usvojen zahtjev za odgodom rasprave do 13. srpnja. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

‘’U spisu predmeta USKOK-a nema traga o tome da su se domaća pravosudna tijela pozvala na zakone ili konvencije niti da su dostavljene zamolnice putem Interpola ili Eurojusta, te se radi o ozbiljnom i lako provjerljivom propustu USKOK-a”, tvrde odvjetnici Josipe Čuline zahtijevajući izdvajanje tih dokaza kao nezakonitih. Potom se iznosi nekoliko primjera ključnih za dokazivanje tvrdnje da je USKOK itekako dobro upoznat s procedurom koja bi trebala vrijediti u takvim slučajevima jer ju je i sam provodio i o njoj se, između ostalog, izjašnjavao čak i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Tako je 2017. u jednoj istrazi protiv nekoliko dilera droge s područja Hercegovine, za koje je primijećeno da se koriste i hrvatskim brojevima telefona, ta država koristila institut međunarodne pravne pomoći i obratila se tijelima Hrvatske za prisluškivanje razgovora osumnjičenih. Odgovor je bio potvrdan pa je iz Hrvatske u BiH upućen spis USKOK-a na 1223 stranice s dodatnih 4 CD-a koji su sadržavali njihovu snimljenu komunikaciju.

Da je praksa bila jednaka i u obrnutom smjeru, kada je Hrvatskoj trebala pomoć Bosne i Hercegovine, svjedoči presuda Vrhovnog suda iz 2014. koju također citiraju odvjetnici Josipe Čuline. U tom dokumentu, naime, odlučivalo se upravo o zahtjevu za izdvajanje navodno nezakonitih dokaza, odnosno, izlista telefonskih razgovora na telekomunikacijskim mrežama susjedne države. Tvrdilo se da nije vidljivo kako su ti dokazi pribavljeni. ‘’U spisu prileži zamolba USKOK-a upućena nadležnom pravosudnom tijelu Bosne i Hercegovine za pribavljanje i prosljeđivanje predmeta, spisa i isprava koji će biti predočeni kao dokazi. Posebno je zatražena dostava naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu te tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba, zatim audio zapisa o provedbi posebne dokazne radnje kao i ispisa ulaznih i izlaznih telefonskih poziva i SMS-ova“, upozorio je, između ostalog, Vrhovni sud koji je decidirano odbio izdvajanje tih, navodno nezakonitih dokaza. No time je ujedno i dokazao da hrvatski USKOK još odavno itekako poznaje proceduru pružanja međunarodne pravne pomoći te da ju je i sam koristio. ‘’Shodno svemu navedenom, obrana smatra u cijelosti nejasnim i gotovo nevjerojatnim činjenicu da je USKOK prilikom svog postupanja u cijelosti zanemario navedene propise i upustio se u pribavljanje dokaza na potpuno proizvoljan i neutemeljen način’’, zaključuju između ostalog odvjetnici Josipe Čuline.

U aferi Vjetroelektrane Josipa Čulina pojavljuje se kao prvoosumnjičena s još osam osoba, među kojima i bivšom ministricom Gabrijelom Žalac te poduzetnicima Bašićem i Stipićem. Tereti ih se za niz kaznenih djela davanja i primanja mita, zloupotrebe položaja i ovlasti i pogodovanja investitorima za izgradnju vjetroelektrane kod Knina, za što je Josipa Čulina navodno dobila više od milijun kuna. Između ostalog, pod sumnjom je da je obećala poduzimati sve potrebne radnje da, neovisno o ispunjavanju svih propisanih uvjeta, njihovoj tvrtki osigura dobivanje dozvola, rješenja, očitovanja i sklapanje ugovora potrebnih za izgradnju, puštanje u rad, proizvodnju i prodaju električne energije, i to upravo u vrijeme kada im je to nužno. Zauzvrat joj je, tvrdi USKOK, isplaćivana mjesečna naknada od najmanje 40 tisuća kuna, ali i druge nagrade ukupno vrijedne 1.175.174 kune. Obećano joj je, navode istražitelji, da će u osiguranju vjetroelektrane biti angažiran posrednik po njenom izboru i dio provizije za to. Josipa Čulina je, po navodima istražitelja, kod niza institucija i tvrtki – Ministarstva državne imovine, Hrvatskih šuma, HERA-e, HROTE, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, HPB-a te HOPS-a – poduzimala niz radnji radi pogodovanja privatnoj tvrtki na štetu Republike Hrvatske, a s Gabrijelom Žalac za nju je lobirala i u HBOR-u da se smanje instrumenti osiguranja povlaštenog kredita.

Iz spisa protiv Josipe Čuline – kojoj je to tek jedan od dvaju postupaka u kojima je USKOK sumnjiči – proizišao je niz afera i istraga protiv donedavnih ministara u vladi Andreja Plenkovića.