Objavljeno u Nacionalu br. 745, 2010-02-23

Nepoznati obavještajci proizveli su u predsjedničkoj kampanji prljave dosjee o četvorici kandidata: sada SOA traga za špijunima koji su stvarali te dosjee

Počeo je veliki lov na autore četiriju tajnih dosjea o predsjedničkim kandidatima, koji su trebali promijeniti tijek kampanje za predsjedničke izbore i utjecati na to tko će biti izabran za trećeg hrvatskog predsjednika. Nacional je iz visokih državnih izvora doznao da su tajni dosjei napravljeni o Ivi Josipoviću, Nadanu Vidoševiću, Andriji Hebrangu i Draganu Primorcu. Središnja obavještajna agencija (SOA) po nalogu Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost intenzivno traga za autorima tih dosjea. Neformalno se u visokim državnim krugovima počelo sumnjati da je dostavljanje tih dosjea u izborne stožere predsjedničkih kandidata trebalo kod njih izazvati bojazan da se dio obavještajnog aparata uključio u predsjedničku kampanju neformalnom distribucijom kompromitantnih podataka o nekim kandidatima koji su imali šansu za drugi krug predsjedničkih izbora.To je, kako se sumnja, trebalo izazvati i strah da neki predsjednički kandidati uživaju prljavu i nezakonitu podršku obavještajnog sustava.

Sumnja se i da se plasiranjem tih dosjea htjelo najizravnije utjecati na kampanje koje su pojedini kandidati vodili, što je moglo znatno utjecati na ishod predsjedničkih izbora.

Zasad je SOA zaključila da su autori tih dosjea u prošlosti sigurno bili pripadnici obavještajne zajednice, a bivšeg predsjednika Stipu Mesića informirali su i da obavještajna zajednica ni na koji način nije sudjelovala u kreiranju tih dosjea. Mesić je za svoga mandata primio i informaciju da je kompletan sadržaj tih tajnih dosjea njihovim autorima bio dostupan iz javnih izvora, ali vrh države zasad, čini se, još uvijek u to nije posve uvjeren. Zato se i ustraje na dodatnom angažmanu SOA-e. Zasad je kao indikativna okolnost primijećeno da među dosjeima predsjedničkih kandidata nema dosjea o Milanu Bandiću. Zbog toga su se pojavile prve indicije da su u sastavljanju tih dosjea možda sudjelovale osobe koje su bile angažirane u Bandićevoj kampanji, a ranije su imale doticaja s obavještajnim sustavom.

Afera je otkrivena u studenome, samo nekoliko tjedana uoči prvog kruga predsjedničkih izbora, u najosjetljivije vrijeme predsjedničke kampanje, a njena najveća žrtva trebao je biti aktualni predsjednik Ivo Josipović. U njegov izborni stožer dospjela je tih dana anonimna predstavka koja ga je iznimno uznemirila. Predstavka ima 12 stranica gusto otisnutog teksta, a pisana je poput špijunskog dosjea. U njoj su navedene brojne neistine i insinuacije, ali su sročene u ozbiljno komponirani tekst, koji na čitatelja gotovo odmah ostavlja dojam da ga je mogao sročiti netko tko je blisko povezan s obavještajnom zajednicom, ili je u najmanju ruku s njom ranije bio povezan.

Nacionalovi novinari pročitali su sva četiri dosjea o predsjedničkim kandidatima. Njihov sadržaj upućuje na zaključak da je u njihovo sastavljanje uložen ozbiljan trud, da je na njima radilo više ljudi, te da su autori dosjea mogli iskoristiti i neke informacije koje nisu javno dostupne. U dosjeu o Ivi Josipoviću u trećem odlomku na prvoj stranici spominje se da mu je prije nekoliko godina brak bio u krizi, zbog navodne Josipovićeve ljubavne avanture. Potom se opširno iznosi biografija njegova oca, njegov politički angažman, a spominju se i ničim potkrijepljene pojedinosti prema kojima su neki Josipovićevi rođaci za vrijeme nekadašnje Jugoslavije radili za Službu državne sigurnosti u Splitu i Puli. Opširno se piše i o njegovu profesionalnom putu i karijeri, a na kraju iste stranice prvi se put spominje i njegova imovina. Autori nabrajaju pet stanova i njihove površine, te navode da je tri stana naslijedio zahvaljujući obitelji svoje supruge.

Na trećoj stranici dosjea počinje se pisati o navodnim aferama u kojima je Josipović sudjelovao. Spominju se njegove navodno sumnjive aktivnosti u Posmrtnoj pripomoći, a podrobno se opisuju i njegove navodno intenzivne poslovne veze s Markom Vojkovićem, donedavnim većinskim vlasnikom turističke agencije Adriatica.net, u ranijoj fazi njegove poslovne karijere.

Središnji dio Josipovićeva dosjea donosi detaljan opis osoba koje su sudjelovale u njegovoj predsjedničkoj kampanji. O svakoj je napisano nekoliko rečenica – otkud dolaze, s kim su bliske i kakvu pomoć Josipoviću mogu pružiti, ponajviše u odnosima prema medijima. Na sljedeće dvije stranice je drugi dio Josipovićeva dosjea, što upućuje na zaključak da se na njemu radilo više puta i da ga se ažuriralo. U tom se dijelu navodi još niz pojedinosti o navodnoj poslovnoj suradnji Josipovića i Vojkovića, a posebno se opisuje Josipovićev u nekim dijelovima navodno sporni angažman u zaštiti autorskih muzičkih prava (ZAMP) pri Hrvatskom društvu skladatelja. U tom se dijelu spominje i ime ženske osobe za koju se tvrdi da je jedno vrijeme bila Josipovićeva ljubavnica, što je navodno utjecalo i na neke odluke koje je Josipović donosio u poslovnom okruženju. U trećem dijelu Josipovićeva dosjea precizno se opisuje s kojim je osobama iz novinarskog miljea Josipović u dobrim odnosima, te koje osobe iz njegova stožera navodno “pokrivaju” pojedine tiskane i elektroničke medije. Primjerice, insinuira se i da bi izdavačka kuća EPH trebala naplatiti dio Josipovićeve oglasne kampanje od Adriatica.neta, upravo zahvaljujući kompleksnim poslovnim vezama koje je Josipović godinama navodno razvijao s Markom Vojkovićem.

Josipovića nije toliko uznemirio sadržaj tog dosjea, koliko spoznaja da je u njegovo sastavljanje uložen znatan trud ljudi koji su zasigurno na neki način bili profesionalno povezani s obavještajnom zajednicom, ili možda još uvijek jesu njeni članovi. Dodatno se uznemirio i zato što su se pojavile glasine da predstavka nije dostavljena samo u njegov izborni stožer, nego navodno i u neke novinske redakcije.
Josipović je s pravom posumnjao da su u sastavljanju tog dokumenta mogli sudjelovati djelatnici obavještajnih službi. Ako bi to bilo točno, moglo bi se govoriti o prvorazrednom političkom skandalu, u kojem bi dio obavještajne zajednice sudjelovao u prljavoj kampanji radi diskreditacije predsjedničkih kandidata koji nisu po ukusu dijela obavještajne zajednice. Josipović je tu ozbiljnu sumnju odlučio otkloniti na legitiman i zakonit način. O svojim je sumnjama informirao tada aktualnog predsjednika države Stipu Mesića. Josipović je Mesića zamolio da pokuša provjeriti je li moguće da se dio obavještajne zajednice na takav način uključio u predizbornu kampanju. Mesiću je vjerojatno odmah dostavio i sadržaj spornog dosjea, a Mesić je odmah zatražio od SOA-e da slučaj pomno ispita. SOA je brzo počela slati povratne informacije, iz čijeg je sadržaja proizlazilo da se paraobavještajni milje uključio u predizbornu kampanju.

SOA je detaljno analizirala sadržaj te predstavke i nakon nekog vremena donijela o njoj svoje mišljenje. SOA je zaključila da u sastavljanju predstavke nije sudjelovao nitko iz obavještajne zajednice, ali da ga je sastavio netko tko bi mogao biti bivši pripadnik obavještajnog sustava. Stoga su se i pojavile tvrdnje da je predstavku sastavilo obavještajno podzemlje. Međutim, SOA je sklona tvrditi da je sadržaj dosjea u cijelosti prikupljen iz javno dostupnih izvora. Štoviše, neki krugovi bliski SOA-i čak tvrde da je veći dio tog sadržaja prikupljen s internetskih portala, blogova, a ponajviše iz rubrika u kojima se anonimno komentiraju članci o predsjedničkoj kampanji. To je najvjerojatnije samo djelomice točno, a treba posebno napomenuti da su neistinite i teško provjerljive informacije iz dosjea vrlo spretno ukomponirane u sadržaj, što znači da su ih sastavljale osobe koje su i prije mogle izrađivati dosjee za sigurnosno zanimljive osobe. Potkraj studenoga o tom se problemu službeno raspravljalo na Vijeću za obranu i nacionalnu sigurnost. Toj su sjednici 30. studenoga prisustvovali predsjednik Stipe Mesić, premijerka Jadranka Kosor, ministar pravosuđa Ivan Šimonović, ministar obrane Branko Vukelić, ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, ravnatelj SOA-e Josip Buljević, ravnatelj VSOA-e Darko Grdić, predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost Saša Perković, a navodno su upravo zbog otkrića spornih dosjea ondje bili i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i ravnatelj policije Oliver Grbić.

U zaključcima s te sjednice VONS-a pod točkom 4, gdje se raspravljalo o raznim temama, naveden je i pisani zaključak da se SOA obvezuje da će intenzivno nastaviti tragati za autorima spornih dosjea, te da će krenuti u oštru borbu protiv pripadnika tzv. paraobavještajnog sustava ili obavještajnog podzemlja. O tim dramatičnim zbivanjima gotovo se ništa nije znalo sve do prošlog tjedna. Tada je predsjednik Ivo Josipović u intervjuu tjedniku Globus izjavio da će se angažirati na razbijanju paraobavještajnih sustava. Josipović je o tome izjavio: “Javnosti treba pokazati tko su i što su ljudi koji se nezakonito bave prikupljanjem podataka o ljudima, izmišljanjem i plasiranjem lažnih informacija o drugim ljudima. Često se to čini i u sprezi s kriminalnim miljeom. Neću se ja baviti istragama o njima, ali ću tražiti od Državnog odvjetništva da provede istrage u dijelu u kojem ta rabota ulazi u kaznenu sferu.”

Josipović je u drugom dijelu tog intervjua izjavio i da mu je Saša Perković informacijama i pravodobnim upozorenjima pomogao u otklanjanju nasrtaja paraobavještajnog podzemlja, koji su bili usmjereni protiv njega, članova njegove obitelji i njegova tima. Nakon toga počelo se insinuirati da je Perković zato i za Josipovićeva mandata zaslužio da ostane na položaju savjetnika za nacionalnu sigurnost, ali se počelo pogrešno tvrditi da je Perković postupio protuzakonito i da se Josipović okoristio uslugama obavještajne zajednice tijekom predsjedničke kampanje. Josipović je nedvojbeno mogao postati najvećom žrtvom predsjedničkih izbora. Sada se ta situacija potpuno promijenila, dobrim dijelom i zato što je Josipović pravilno reagirao i putem sustava zatražio pomoć državnog aparata da se otklone sumnje sudjeluje li i dio obavještajne zajednice u prljavim predizbornim igrama. Moguće je da je do pokušaja zamjene teza i došlo zato što je prošlog tjedna Josipović najavio oštru borbu protiv paraobavještajnog miljea.
Sporni dosjei možda su ipak donekle utjecali na ishod predsjedničkih izbora. Dosje o Nadanu Vidoševiću također je vrlo opširan. Napisan je na 11 stranica, a bavi se njegovim privatnim i bračnim problemima, navodnim aferama u kojima je sudjelovao, opisuje kako je stekao imovinu, zašto je velik dio imovine prepisao na majku i slično. Moguće je da je Vidošević zadnje tjedne kampanje bio slabo aktivan i zbog tog dosjea. Dosjei koji su napravljeni o Andriji Hebrangu i Draganu Primorcu osjetno su kraći, svaki na po tri stranice. Hebrangov dosje je uglavnom biografski i vrlo površno navodi nerazmjer između njegova osobnog bogatstva i zarade, kao i sudjelovanje u nekim aferama. Autori dosjea bave se Primorčevim porijeklom, njegovim karakterom i nekim sitnim navodnim aferama u kojima je sudjelovao.

Sva četiri kandidata čiji su se dosjei pojavili uoči prvog kruga predsjedničkih izbora trebali su biti žrtve paraobavještajnog sustava, koji se očito stavio na nečiju stranu i radio za nečije interese. Vijeće za obranu i nacionalnu sigurnost nastavit će ispitivati za čiji su račun ti dosjei napravljeni, tko ih je izradio, iz kojih izvora i tko je sve to platio. Činjenica da je unatoč svemu Ivo Josipović postao predsjednik države najveći je jamac da ta istraga neće biti olako dovršena.