Životni projekt idejnog začetnika i glavnog zagovornika Brexita je rasturanje Konzervativne stranke. Trenutno izgleda da bi je mogao smrviti u prah i pepeo te zauvijek promijeniti političku sliku Velike Britanije.

Prije dva tjedna je najnoviji projekt Nigela Faragea izgledao je kao propala priča. Sada ima potencijal preokrenuti izbore u Ujedinjenom Kraljevstvu i – zauvijek preoblikovati budućnost britanske politike.

Po prvi put u četvrtak navečer je anketa jednog od najuglednijih britanskih istraživača javnog mnijenja postavila Farageov startup pothvat, Reform UK, ispred dugogodišnjeg glavnog rivala, Konzervativne stranke.

YouGov anketa izazvala je paniku u torijevskim redovima. Ovo je prijelomna točka koje su se mnogi bojali – barem prema jednom mjerilu, Konzervativna stranka, koja je vodila Britaniju posljednjih 14 godina, sada je na trećem mjestu i brzo pada.

A s manje od tri tjedna do općih izbora, Westminsterski promatrači otvoreno spekuliraju o tome bi li Farageova Reforma mogla potpuno uništiti torijevce.

Složeni elektorski izborni sustav u Ujedinjenom Kraljevstvu predstavlja veliki izazov za manje stranke da osvoje mjesta, čak i ako dobiju značajni udio glasova.

Ali ako Farage uspije – iz osmog pokušaja – biti izabran u Donji dom i osigurati dovoljno glasova da svoju stranku kvalificira za državno financiranje, to bi se moglo pokazati kao dovoljna lansirna rampa da digne u zrak desnu britanske politiku.

“Torijevci su uprskali”, rekao je Richard Tice, milijunski biznismen i bivši čelnik koji pomaže financirati Reformu. “Slomili su Britaniju i moraju biti kažnjeni”.

“Naš posao je predstaviti ozbiljnu alternativu britanskom narodu. Ovo je ozbiljan, srednjoročni plan da se zamijene torijevci i postane opozicija laburistima”, dodao je.

Tice je govorio još u svibnju za Politicov Westminster Insider podcast, koji je mjesecima pratio reformske političare kao dio novog dokumentarca o novonastaloj stranci.

Unatoč Ticeovom očitom samopouzdanju, u to se vrijeme reformski ustanak činio gotovo nemogućim.

Sve do 30. svibnja bila je to gomila odrpanaca koja se okupila na prvoj tiskovnoj konferenciji Reform UK-a u izbornoj kampanji. Farage – tada još uvijek samo “počasni predsjednik” – nedavno je odbacio povratak na prvu liniju politike, puštajući vjetar niz jedra Reforme prije nego što je kampanja krenula s mrtve točke.

Okupljeni novinari daleko su brojčano nadmašivali stvarne pristaše stranke, a svaka kamera bila je usmjerena na Faragea, a ne na Ticea, tadašnjeg službenog čelnika Reforme.

Iza pitanja upućenih dvojici muškaraca – i o službenoj temi konferencije za tisak (imigracija) i o neslužbenoj temi (Farageove ambicije) – skrivao se niz nepostavljenih pitanja: “Zašto smo ovdje? Koja je svrha svega ovoga?”

Za Reformu se jedva znalo izvan Westminstera.

Loša operacija

Doista, Reforma je imala malo sličnosti s onim što većina Britanaca smatra političkom strankom.

Formirana je 2020. od ostataka prethodnog Farageova projekta, stranke Brexit, koja je pak nastala od ostataka UKIP-a. Neobično, Reforma je osnovana kao društvo s ograničenom odgovornošću, s Farageom kao većinskim dioničarom i počasnim predsjednikom.

Reforma si je donedavno jedva mogla priuštiti službenike s punim radnim vremenom i uopće nije imala sjedište. Gawain Towler, bivši zastupnik UKIP-a u Europskom parlamentu i dugogodišnji Farageov vojnik, vodio je operacije iz svoje kuće izvan Londona.

Dok su druge stranke koristile interne ankete i fokusne grupe, Reforma se oslanjala na jednog štreberskog aktivistu: Alexa Wilsona, prozvanog “John Curtice of Reform” (u odnosu na dobro poznatog britanskog gurua anketiranja) zbog njegove sklonosti podacima i proračunskim tablicama.

I dok je reforma doživjela nekoliko značajnih poticaja tijekom prethodne godine – snažne rezultate na nekoliko dopunskih parlamentarnih izbora i prebjega visokog profila, bivšeg zamjenika predsjednika Torijevske stranke Leeja Andersona – još uvijek je patila od nejasnoće izvan Westminsterskog mjehura.

Sam Farage priznao je u odgovoru na pitanje Politica da je na brendu Reforme potrebno nešto poraditi.

Ali prijetnja torijevcima uvijek je bila jasna. I Brexit Party i UKIP ozbiljno su napredovali u potpori konzervativaca tijekom 2010-ih, prisiljavajući stranku da kao odgovor krene desno.

To je djelomično bio razlog zašto je Sunak raspisao prijevremene izbore za 4. srpnja – u želji uhvatiti Reformu u raskoraku, dok je stranci nedostajala struktura i resursi da predstavlja ozbiljnu prijetnju.

Isprva se činilo da se kockanje isplatilo. Farage je najavio da se neće kandidirati na izborima, rekavši da nema vremena za izgradnju pobjedničke kampanje.

Umjesto toga radije se usredotočio na predsjedničku kampanju u SAD-u, rekao je, gdje je redovito navijao za svog prijatelja Donalda Trumpa.

Ali u roku od tjedan dana, Farage se predomislio – a s njim i tijek kampanje. Kandidirao bi se za parlament kao vođa Reform UK. Torijevska kampanja bila je uzdrmana. Reforma je počela rasti u anketama.

UDARAC ZA SUNAKA Najistaknutiji zagovaratelj Brexita ide na izbore: Predomislio sam se!

Traži osvetu

“Jučer sam uzeo slobodan dan”, rekao je Farage novinarima na žurno organiziranoj konferenciji za novinare kako bi objavio svoju odluku. “Imao sam normalan dan. Šetao pse. Malo pecao. Svratio u pub, znaš — normalan dan. To mi je dalo vremena da razmislim i počeo sam osjećati užasan osjećaj krivnje”.

Ova krivnja, rekao je, nastala je zbog utjecaja za koji je vjerovao da njegova odluka ima na njegovu entuzijastičnu bazu obožavatelja, izgubljenu njegovom odlukom da se ne kandidira za parlament.

No, na djelu je bila i druga vrsta razmišljanja. Odbacujući ranije primjedbe o sklapanju mogućeg dogovora s torijevcima, Farage je opetovano spominjao njihovu “izdaju” kada su u pitanju pitanja koja on smatra totemskim – postizanje Brexita i smanjenje razine imigracije.

Uz čisto uživanje u njegovoj sposobnosti da potakne kaos, čini se da je osvetoljubivost prema stranci koju je napustio 1990-ih zbog njezine politike prema EU barem dio Farageove motivacije.

Pozvao je birače da ga pošalju u parlament kako bi napravio “prokletu smetnju”, zvučeći kao da se hvata za skut svojeg prepoznatljivog sakoa i protresa ga.

Drugi dolazak

Do tog trenutka izbori 2024. obećavali su da će biti bitka štrebera.

Saveznici i Sunaka i oporbenog čelnika Keira Starmera priznaju da su kompetentni prekupci, a ne zabavljači. Obje strane tvrde da je to upravo ono što je potrebno da se preokrene posrnulo britansko gospodarstvo.

Ali njihov nedostatak entuzijazma ostavio je polje širom otvorenim za karizmatičnu – ili odbojnu, ovisno o vašem mišljenju – figuru koja će “pojačati” kampanju, kako je to rekao Farage.

Farageov poticajni učinak bio je očit prošlog tjedna kada su se gomile okupile u Clactonu, primorskom gradiću u Essexu u kojem je odlučio boraviti. (Bio je to očit izbor – Clacton je izabrao jedinog zastupnika UKIP-a početkom 2010-ih.)

Farageov dolazak bio je, rekao je jedan zadivljeni promatrač, “kao da se Isus pojavio”. Druga sudionica – s manje podrške – jasno je izrazila svoje osjećaje prevrnuvši milkshake preko Farageove glave. Nastao je kaos.

Ove scene koje su zaokupile naslovne strane – Farage je kasnije tvrdio da je bio zlostavljan u pubu – oživjele su stalnu zabrinutost Farageovih liberalnih klevetnika da je on barem djelomično medijska tvorevina i da bi njegova antiimigracijska stajališta postala manje popularna kad bi ga svi jednostavno ignorirali.

Farageova odluka da se kandidira za parlament znači da ga se ne može u potpunosti ignorirati i znači više kontrole onoga za što se zapravo zalaže.

Za Reformu je jasno protiv čega se bori: imigracija, nulti klimatski cilj, politička korektnost, kritika uloge Britanije u povijesti. Ali na pitanje Politica kako izgleda njihova pozitivna vizija za zemlju, perjanice Reforme nejasno su aludirale na povratak navodne nekadašnje slave Britanije.

Farage je govorio o “slobodnijoj Britaniji” u kojoj “mali čovjek” može cvjetati. Anderson je rekao da želi vidjeti “zemlju u kojoj se ne sramimo svoje povijesti, svoje baštine, naše kulture”.

Neki u ovoj retorici vide implicitni rasizam, crtu razdvajanja između Britanaca i neBritanaca. Pristaše odbacuju takve tvrdnje kao liberalnu besmislicu i hvale ih.

Osporavan tvrdnjama veterana Torijevske stranke Michaela Heseltinea – i doista nekih članova javnosti na skupu u Clactonu – da su on i njegova stranka “rasisti”, Farage je za Politico rekao da je to “smiješna” optužba i “isprika za izbjegavanje rasprava”.

Kao i druge dominantne figure na desnici, Farage odbacuje većinu pitanja o svojim kontroverznim pozicijama kao blejanje “probuđene” elite. A budući da se nikada nije morao suočiti s neugodnošću vladanja – pa čak ni predstavljanja izborne jedinice – nema stvarne rezultate prema kojima bi se mogao mjeriti.

Reforma se nada da će se to promijeniti 4. srpnja.

BURAN POČETAK KAMPANJE Djevojka zalila Nigela Faragea milkshakeom iz Mc Donald’sa

Sljedeća stanica Downing Street?

Farage je izvana optimističan u vezi s izgledima svoje stranke na izborima, predviđajući da će osvojiti više od jednog mjesta u parlamentu – iako suradnici privatno priznaju da je to malo vjerojatno.

Kao što je često bio slučaj s UKIP-om, britanski izborni sustav i zemljopisna rasprostranjenost stranačke potpore znači da bi Reforma mogla skupiti milijune glasova, a da osvoji točno nula pojedinačnih zastupničkih mjesta.

Ali ti milijuni glasova imaju vlastitu moć, oduzimaju podršku desničarima torijevcima i potencijalno ih koštaju desetaka drugih mjesta u kojima se tijesno bore.

Ova je prijetnja značila da su i stranke UKIP i Brexit često bile učinkovite u prisiljavanju konzervativnih vođa da promijene politiku, bez ikakve prisutnosti u Donjem domu.

Ali budućnost Reforme mogla bi živjeti i umrijeti s Farageovom osobnom borbom u Clactonu, gradiću kojeg trenutno drže konzervativci. Ako opet bude osujećen, bit će to osobno odbacivanje iz kojeg će se teško vratiti.

A ako konačno pobijedi na izborima za Donji dom, to bi moglo promijeniti igru ​​njegove novonastale stranke.

Osiguravanje mjesta u parlamentu – plus najmanje 150.000 glasova – značilo bi da se Reforma kvalificira za Short Money, formalnu parlamentarnu shemu prema kojoj oporbene stranke dobivaju značajna javna sredstva za obavljanje svojih dužnosti.

Vjerojatnije je da će stranka privući donatore pod njegovu zastavu, pridružujući se postojećim bogatim pristašama poput vodoinstalaterskog magnata Charlieja Mullinsa i Holly Valance, pop pjevačice i slavne supruge poduzetnika Nicka Candyja.

Farageov izbor također bi uveo avet, kako kaže njegov prijatelj Towler, vođe Reforme koja “luta po parlamentu, tu i tamo popije piće, sjedi na terasi za pušače, čavrlja sa svima”.

Može li biti daljnji odstupanja torijevaca? “Perjanice drugih stranka će se usrati”, nasmijao se Towler.

Sazrelo je vrijeme za takvu intervenciju, smatra Henry Hill, v.d. urednik web stranice ConservativeHome, internetske biblije za torijevske aktiviste.

“Čuo sam od konzervativnih kandidata da su do Farageove objave imali stvarne aktiviste koji su nakon toga jednostavno napustili tabor i pridružili se Reformi“, rekao je.

Hill je rekao da se vladajuća stranka suočava s velikim problemom sa svojim glavnim pristašama, u tome što je “bez obzira na kojem krilu Konzervativne stranke bili, posljednjih 14 godina bilo razočaranje”.

Wilson, član Reformove skupštine u Londonu, priznao je da se divio Farageu čak i dok je još bio član Torijevaca. Rekao je da mnogi kolege dužnosnici Torijevaca unutar stranke osjećaju isto.

Ako uspije gurnuti tu ključnu nogu u vrata, Farageova iskazana ambicija je iskoristiti svoju novu platformu kao lansirnu rampu za Reformu da postane glavna desna oporbena stranka u Britaniji do 2029. – ili čak kanibalizirati Konzervativnu stranku iznutra.

Iskusni stratezi vjeruju da bi on to i mogao.

Andrew Cooper, bivši viši suradnik Davida Camerona, predvidio je da je “apsolutno sigurno” da će pobijediti ako se izabranom Nigelu Farageu ikada dopusti da se pridruži Torijevskoj stranci i uđe u izbor za vodstvo.

Farage se i sam priklonio ideji neke vrste spajanja torijevaca i reformista usred pepela onoga što izgleda vjerojatno kao otužni izborni poraz za vladajuću stranku.

“Nešto novo će se pojaviti na desnom centru”, rekao je u četvrtak za LBC Radio.

“Ne znam kako se to zove – ali mislim li da bih mogao završiti tako da predvodim nacionalnu oporbu Laburističkoj stranci s velikom većinom, gdje mogu ustati i pozvati ih na odgovornost za probleme? Da”, samouvjeren je Farage.

Očito je da izvanredna karijera jednog od najutjecajnijih britanskih poslijeratnih političara još uvijek ima mjesta za napredak, piše Politico.