Demon ili genij? Lud kao puška ili tankoćutni senzitivac? Iskonski artist ili egzibicionist? Samozatajni prokletnik ili jedan od prvih uspješnih prodavača self-branda u povijesti? Mit sam po sebi ili mitoman? Kolonizator ili osloboditelj? Sva ta pitanja roje se poput stršljenova oko njegova lika. Obožavan i izopćen istovremeno, veliki francuski postimpresionist Paul Gauguin svih ovih godina baca čovječanstvo u očaj i obožavanje.

Gauguinov je omiljeni sport bio izazivanje Boga, odnosno Bogova, uzmemo li njegovu, na platnima procijeđenu, opsjednutost ritualima i onostranim. U lancima svojih ekspresivnih portreta nije prezao uzeti lik Krista ili obezglavljenog Ivana Krstitelja ili obličje poganskog belzebuba pacifičkih dubina. Uspijevajući istovremeno biti duboko religiozan i animalno neprilagođen. Njegov je eskapizam bolan kao otvorena rana, ako postoji Gauguinov pandan u literaturi onda je to Don Juan. Gauguin je cijeloga života čekao da se otvore nebesa i da ga prokunu. I slikao, za to vrijeme. Ljubio dok ide.

Umro je 8. svibnja 1903. u 55. godini života, od posljedica sifilisa i srčanih udara. Počiva u formalnom raju, pod palmama Marquisa.