Objavljeno u Nacionalu br. 862, 2012-05-22

Prijedlog novog tarifnog sustava uvjetuje minimalnu ukupnu godišnju učinkovitost postrojenja od 50 posto, odnosno investitor prije pokretanja elektrane mora naći potrošače ili izgraditi industriju koja će cijelu godinu trošiti toplinsku energiju nastalu u proizvodnji električne energije

Nakon što je zadnjih godina neuspješno poticano korištenje obnovljivih izvora energije, ponajviše zbog komplicirane administracije, novi prijedlog Tarifnog sustava za OIE prijeti da dodatno obeshrabri daljnje investicije u taj sektor. Iako se proteklih dana najviše bure diglo oko niže otkupne cijene za električnu energiju, na prošlotjednom sastanku u Ministarstvu gospodarstva Zajednici za obnovljive izvore energije (ZOIE HGK) predstavljen je novi Prijedlog s nešto višim otkupnim cijenama.

No, unatoč pozitivnim pomacima, u Zajednici tvrde da novouvedene odredbe Tarifnog sustava, poslanog u Vladu, u potpunosti sabotiraju razvoj domaćih energana na biomasu koje imaju velik potencijal zbog dostupnih prirodnih resursa. U javnosti se najviše spominju solarne i vjetroelektrane, no Hrvatska bi gašenjem projekata energana na biomasu, ako predloženi nacrt bude prihvaćen, mogla ostati bez nekoliko stotina milijuna eura investicija te nekoliko tisuća potencijalnih radnih mjesta koja su direktno ili indirektno vezane uz rad postrojenja, proizvodnju opreme i biomase poput drvne sječke.

U Grupaciji za biomasu unutar ZOIE HGK kažu da su u prijedlogu novog tarifnog sustava, unatoč povećanju perioda u kojem se država ugovorno obvezuje da će otkupljivati električnu energiju, smanjene povlaštene otkupne cijene, a krivo su procijenjeni investicijski troškovi (Capex) koji ne sadrže sve stavke koje utječu na cijenu te se tako daje kriva slika o isplativosti projekata.

GRUPACIJA SE PROTIVI i oduzimanju električne energije utrošene za pogon postrojenja od proizvedene električne energije te isplati poticaja samo na neto isporučenu električnu energiju. Smatraju da je to mjera kojom se projektima korištenja biomase i bioplina umanjuje ukupan prihod. S druge strane projekti vjetroelektrana i sunčanih elektrana imaju neznatnu vlastitu potrošnju te ih ova novina Tarifnog sustava uopće ne pogađa. Zbog tog umanjenja prihoda od otprilike 10-15%, u Grupaciji smatraju da je potrebno projektima biomase za odgovarajući iznos uvećati otkupnu cijenu, da bi isplativost bila ista. Najproblematičniji novitet je uvođenje kriterija ukupne učinkovitosti proizvodnje električne i toplinske energije, a u Grupaciji za biomasu upozoravaju da će novi prijedlog posve ugušiti razvoj elektrana na šumsku biomasu, pogotovu u kombinaciji sa predloženim smanjenjem poticajne cijene električne energije.

Iako na europskoj razini još ne postoji obavezan kriterij učinkovitosti postrojenja već postoji načelan stav da treba povećavati učinkovitost korištenja biomase, domaći prijedlog novog tarifnog sustava uvjetuje minimalnu ukupnu godišnju učinkovitost postrojenja od 50%. Zadovoljenje te visoke razine učinkovitosti postrojenja podrazumijeva učinkovitu pretvorbu energije sadržane u gorivu, odnosno drvnoj sječki, u električnu energiju i proizvedenu korisnu toplinu. Sama proizvodnja električne energije nije dovoljna za osiguranje tog visokog kriterija, stoga nositelj projekta mora koristiti tu toplinsku energiju za pokrivanje postojećih ili novih toplinskih potreba na lokaciji, odnosno mora razviti cijelu dodatnu industriju (drvnu industriju, proizvodnju peleta, poljoprivreda…), uz postrojenje što je opet i logistički i financijski previše zahtjevno graditi u isto vrijeme.

Kako je većina toplinskih potreba sezonski vezana, odnosno nije jednaka zimi i ljeti nositelj projekta koji i uspije osigurati potrošnju toplinske energije vjerojatno će biti prisiljen voditi postrojenje na način da ono prati taj toplinski konzum, a ne proizvoditi električnu energiju cijele godine s maksimalnom snagom postrojenja. Zbog toga će postrojenje imati duži period otplate odnosno za isplativost takvih projekta potrebni su veći poticaji od predviđenih novim Prijedlogom koji je upućen u Vladu.

SVE ĆE TO, upozoravaju u Grupaciji uzrokovati nemogućnost zatvaranja financijskih konstrukcija u bankama za nositelje projekata te spriječiti razvoj ovog sektora. Josip Dundović, voditelj Grupacije za biomasu smatra da ovu spornu odredbu ne bi trebalo provoditi barem u prve dvije godine rada postrojenja u statusu povlaštenog proizvođača. Dodaje da se ovakvim naglim i velikim promjenama povećava sumnja investitora u opravdanost ulaganja u obnovljive izvore energije jer se već nakon 2-3 godine od pokretanja prvih projekata i postrojenja značajno mijenjaju uvjeti poslovanja.

“Teško je očekivati da se u slijedećih 14 godina još nešto neće promijeniti na lošije. Ovo nije dobra poruka ionako opreznim i nepovjerljivim potencijalnim investitorima. Zakonodavni okvir mora biti dugoročan i siguran, da se ne dogodi da danas investirate u kogeneracijska postrojenja, a sutra netko smanji prihode ili cijenu električne energije”, ističe Dundović u prigovoru, odnosno prijedlozima koje je u ime Grupacije za biomasu uputio Ministarstvu gospodarstva.

U ZAJEDNICI OIE koju sačinjavaju stručnjaci, te investitori, uzrok ovako lošeg rješenja, odnosno prijedloga vide u činjenici da Ministarstvo gospodarstva duže vrijeme ignorira njihove prijedloge, iako bi bilo logično da oko ovako važnih pitanja konzultiraju sa strukom. Istovremeno, nije im jasno zbog čega Ministarstvo gospodarstva u javnost plasira informacije kako su se u izradi novog Tarifnog sustava konzultirali s strukom koja prema riječima čelnih ljudi Ministarstva gospodarstva “hvali novi pravilnik”. Izuzetno kritičan prema novom prijedlogu Tarifnog sustava, je i Stanko Plevnik, direktor tvrtke Enerkon koja se bavi projektiranjem postrojenja na biomasu.

“Novi Tarifni sustav je samo forma koja je napisana bez razumjevanja. Prvi, onaj od prije pet godina je bio nedorađen, a ovaj je još gori. Radi se o svjesnoj ili nesvjesnoj sabotaži korištenja obnovljivih izvora energije, a ne poticanju korištenja obnovljivih izvora”, kritičan je Plevnik koji smatra da zaustavljanjem razvoja postrojenja na biomasu samo profitiraju izvoznici biomase, a da je ugrožena i proizvodnja domaće opreme koja je zbog jeftinijeg održavanja višestruko povoljnija. Naime, u susjednoj Sloveniji cijena biomase je 30-50 posto veća od one u Hrvatskoj pa postoji realna opasnost da investitori odluče graditi energane u Sloveniju a sječku uvoze iz Hrvatske, kakav je i sada trend. U slučaju da Vlada prihvati odredbu o minimalnoj učinkovitosti zaustavit će se i greenfield projekt energane na šumsku masu ukupne vrijednosti oko 30 milijuna eura koja se trebala početi graditi u Brinju. Dražen Petrušić, investitor u ovo postrojenje ističe da se ne protivi uvođenju učinkovitosti na minimalno 50 posto, ali da treba utvrditi kada ta mjera može početi.

“Na sjeveru Europe ta mjera se uvodi nakon tri godine”, kaže Petrušić. Zbog novog prijedloga zaustavljen je i natječaj za opremu za kogeneracijsko postrojenje u Babinoj Gredi u Slavoniji, a cjelokupna investicija vrijedna je 50 milijuna eura. ‘Na natječaj smo pozvali 15 stranih i pet domaćih tvrtki, ali zbog nepovoljnih odredbi zaustavili smo natječaj, kaže Dragan Jurilj iz tvrtke Uni Viridas koji je na jesen sa inozemnim partnerima htio početi s gradnjom, a koja bi između ostalog osigurala stotinjak radnih mjesta u ovoj slavonskoj općini od posebne državne skrbi. ‘Pozdravljam ovaj pokušaj da se uvede ovakav uvjet od 50% ali ne podržavam način na koji se on uvodi jer će u potpunosti blokirati razvoj ovakvih, Hrvatskoj nužnih, greenfield investicija’, pojašnjava Jurilj te dodaje da bi se razina učinkovitosti treba postaviti na nižu razinu, a da bi se dodatni rast učinkovitosti primjerice mogao stimulirati višom otkupnom cijenom električne energije.

JURILJ PRITOM podsjeća i na neiskorišteni potencijal biomase koji bi mogao takav i ostati. Navodi da samo od ostataka iz drvne industrije i poljoprivrede postoji energent za potrebe oko 80 MW kogeneracijskih postrojenja koje proizvode električnu i toplinsku energiju. Ako je prosječna cijena za instalaciju postrojenja od 1MW oko 4 milijuna eura lagano je izračunati, ističe Jurilj, da bi se u ovaj sektor moglo investirati oko 320 milijuna eura u samo kogeneracijska postrojenja, te dodatno isti iznos u prateće sadržaje (potrošače topline), što je zajedno više od 600 milijuna eura, a istim bi se osiguralo otvaranje tisuća radnih mjesta. ‘Bojim se da ćemo, ukoliko pažljivije ne pristupimo uvođenju kriterija učinkovitosti postrojenja, ostati samo zemlja iz koja će druge zemlje uvoziti našu biomasu a mi ćemo propustiti šansu za razvoj naše lokalne ekonomije, zaključuje Jurilj.