Nepotrebno je postavljena prezahtjevna specifikacija izvedbe, koja dovodi u pitanje spomenički karakter zagrebačke uspinjače te je nije mogao ispuniti ZET, a ni ostali domaći ponuđači, pa je specijalizirani strani, svjestan da neće imati konkurentske ponude, napuhao cijenu

Autor: Željko Marušić

Žičara Sljeme je naslijeđeni megalomanski projekt vrijedan 71,3 milijuna eura bez PDV-a, za koji će Grad u sljedećih 12 godina iz proračuna plaćati 6 milijuna eura godišnja. Nije realno da će ti troškovi ikada biti vraćeni iz prihoda Žičare, izjavio je gradonačelnik Tomašević 23. veljače 2022. pri njenom otvaranju… Troškovi izgradnje žičare bili su jedan od jakih aduta u izborima za zagrebačkog gradonačelnika na proljeće 2021., “dokaz korumpiranosti i nesposobnosti” Bandićeve garniture. A kad je nedavno objavljeno da je za obnovu Zagrebačke uspinjače ugovoren iznos od 6,9 milijuna eura bez PDV-a, postaje jasno da u priči o poštenju i sposobnostima nove zagrebačke gradske uprave nešto ne štima.

Izgradnja nove Žičare Sljeme, koja je produžena sa 4017 na oko 5000 metara, svladava visinsku razliku od 750 metara, ima četiri postaje i 84 gondole, veliku višefunkcijsku zgradu na donjoj postaji te unutarnje dvoetažno i vanjsko parkiralište s 336 naplatnih parkirnih mjesta građane Zagreba stajala je deset puta više od planirane i ugovorene rekonstrukcije zagrebačke uspinjače. Realni omjer cijena barem je 20:1, jer je riječ ulaganje u Žičaru Sljeme bilo od velikog interesa na životne i turističke mogućnosti hrvatske metropole.

Preskupo i anakrono ulaganje u obnovu Zagrebačke uspinjače stoga otvara više mogućih pitanja od interesa za građane Zagreba, koji su novu vlast birali i kako bi imali bolji javni gradski promet, uređeniju infrastrukturu, povoljnije i kvalitetnije zbrinjavanje otpada… Realnost nas je potom uvjerila što znači nasjesti na populističku demagogiju.

Način na koji je rekonstrukcija Zagrebačke uspinjače ugovorena, izbor partnera, a prvenstveno cijena pokazuju kako funkcionira nova gradska vlast. U situaciji kad gradska infrastruktura vapi za ulaganjem u nužne projekte, prvenstveno izgradnju Jarunskog mosta, denivelacije na ključnim cestovnim i željezničkim prometnim pravcima… zbog čega imamo povećane prometne gužve, ulaganje 8,6 milijuna eura (s PDV-om) u obnovu Zagrebačke uspinjače, neodgovorno je i nestručno rasipanje gradskih resursa.

Riječ je o povijesnom prometnom objektu, koji povezuje Donji i Gornji grad, jednoj od najkraćih željezničkih žičanih linija na svijetu (66 metara), koja je puštena u pogon 1893, na parni pogon, a 1934. uveden je električni. Stoga je o zaštićeni spomenik kulture. Budući da je upravlja i vodi ZET, trebao je obnoviti ZET, u suradnji s domaćim partnerima (Gredelj, Končar) vodeći računa da se obnoviti na izvoran način. Ništa ne bi nedostajalo da je ugovorena obnova izvorne izvedbe, to je bila i obveza, jer luksuzna opcija klimatiziranih vagona u izvedbi replike, za vožnju koja traje minut, suvišna je i kontraproduktivna.

Nepotrebno je postavljena prezahtjevna specifikacija izvedbe, koja dovodi u pitanje spomenički karakter Zagrebačke uspinjače, koju nije mogao ispuniti ZET, a ni ostali domaći ponuđači. Stoga je specijalizirana strana tvrtka, svjesna da neće imati konkurentske ponude, napuhala cijenu. Ovakav je rasplet i posljedica pogoršanog poslovnog, organizacijskog i kadrovskog stanja u ZET-u izazvanog lošim upravljanjem, koji ima za posljedicu neprestano smanjenje kvalitete tramvajskog i autobusnog prometa (broj kompozicija u redovitost linija, brzina prometovanja…) te posljedično ubrzano trošenje tramvajskih pruga, zbog preopterećenih kompozicija u vršnom opterećenju.

Usto se kasni s nužnim obnovama tramvajskih pruga, što će uskoro dodatno pogoršati stanje u zagrebačkom tramvajskom prometu.  Kakvo je stanje u organizaciji i poslovanju u javnim gradskim tvrtkama pokazuje i činjenica da će obnova Jadranskog mosta trajati dulje od izgradnje (!), koja je dovršena 1981. Ugovaranje obnove Zagrebačke uspinjače za 10 posto cijene obnove i proširenja Žičare Sljeme, uz poznatu činjenicu da se i za osporavano poslovanje s Pripuzovom tvrtkom CIOS troši (znatno) više nego u doba Bandića, relativizira kritike na prethodno razdoblje upravljanja hrvatskom metropolom. Organizacijska i kadrovska kvaliteta gradske uprave vidi se i po izboru prioriteta za ulaganje te sposobnosti ugovaranja poslova koje financiraju građani.

Zbog robusne, funkcionalne i pouzdane izvorne izvedbe, Zagrebačku uspinjaču je trebalo renovirati vlastitim resursima, u ZET-u, po potpuno izvornom konceptu, jer je upravo takva najveća turistička atrakcija. Ali za to treba znanja, stručnosti i odgovornosti prema vlastitoj organizaciji te interesima grada i građana. Ne treba puno pameti, još manje odgovornosti za raspisati natječaj kako bi se naručilo preskupo rješenje, koje će luksuznom izvedbom ponuditi nepotrebne funkcionalnosti te ‘ubiti’ izvorni duh kultne Zagrebačke uspinjače.

To pokazuje koliki je problem što su novom zagrebačkom vlašću na ključne pozicije, posebice u prometu ,koji je ‘krvotok’ hrvatske metropole, došle nekompetentne i nestručne osobe. Činjenica da su tako olako ZET ‘izbacili iz igre’ pokazuje da je sređivanje stanje u najvažnijoj zagrebačkoj tvrtki, koja bi itekako trebala biti sposobna za kapitalne poslove, prioritet, s kojim se čim prije treba uhvatiti ukoštac. Održavanje tramvajskih kompozicija i pruga, u usporedbi sa stanjem koje je nova gradska vlast zatekla 2021., znatno se pogoršalo, što će povećati troškove budućih sanacija i održavanja, te dodatno pogoršati tramvajski promet.

Posljedica je povećanje broja osobnih vozila na ionako preopterećenim gradskim prometnicama. Naime, mnogima postojeći tramvajski promet postaje nezanimljiv i neisplativ, a stanje će se u sljedećim mjesecima dodatno pogoršavati. Čini se, kako pozitivnu promjenu u svim ključnim segmentima rada gradske uprave, a posebice iz područja prometa, mogu donijeti jedino građani Zagreba na sljedećim izborima za gradsku vlast.