Ako se za nešto može sa sigurnošću reći da je nemoguće ostvariti bez europskog novca, onda je to obnova dvoraca u Hrvatskoj. Riječ je u pravilu o skupim projektima, a ako se u njih ne uloži veći novac dvorci propadaju i ni na koji način ne ispunjavaju svoju svrhu. To pokazuje i primjer dvorca Erdödy u Jastrebarskom, najstarijeg zdanja u tom gradu, zaštićenog kulturnog dobra koji je smješten u starom parku koji je hortikulturni spomenik. Prema priznanju gradonačelnika Jastrebarskog Zvonimira Novosela, nemoguće je da se projekt vrijednosti gotovo 74 milijuna kuna financira isključivo iz gradskih sredstava pa se Grad kandidirao za bespovratna sredstva iz EU-a i nedavno dobio 50 milijuna kuna.

Kako je objasnio gradonačelnik Novosel, Grad je u potpunosti sam pripremio i prijavio projekt obnove dvorca, poštujući sud konzervatora koji nadgledaju obnovu takvih objekata, a dvorac bi za dvije do tri godine trebao biti obnovljen i otvoren za javnost, što ovisi o dinamici izvođenja građevinskih radova.

Odgovorio je na pitanje što dvorac znači za građane Jastrebarskog i kakvu bi funkciju trebao imati:

„Projekt Obnove i revitalizacije dvorca Erdödy u Jastrebarskom predstavlja višedesetljetnu želju i nastojanje svih naših sugrađana da najveći i najvrjedniji biser u centru grada, u našem Perivoju, obnovimo. Dvorac je zapravo oduvijek bio kulturno sjedište i središte grada Jastrebarskog. Povijesno ima jako važnu ulogu i nalazi se u najvrjednijem prirodnom prostoru grada, a to je Perivoj dvorca Erdödy koji je danas na neki način novi centar grada i koji će stavljanjem u funkciju dvorca pogotovo dobiti svoj smisao. Kroz povijest značio je izuzetno puno, bio je i dom određenim Jaskancima, u njemu je bio smješten i gradski muzej itd. Dvorac je oduvijek bio simbol Jaske i zato su građani intimno vezani uz taj objekt. U derutnom je stanju od kraja 80-ih godina kada su iz njega iseljeni muzej i stanari koji su do tada živjeli u prostorijama dvorca. Bilo je pokušaja obnove početkom 90-ih godina, tj. krenulo se sa sanacijom određenih dijelova dvorca, ali problem je bio nedostatak novca. Zahvaljujući ovom projektu minimalno 80 posto površine dvorca bit će dostupno javnosti, a 20 posto tog objekta moguće je komercijalizirati.”

Obnova dvorca je ključ za povećanje broja turista, istaknuo je turistički vodič Damir Miljković, i ključ za dizanje kulturno društvenih aktivnosti na jednu višu razinu te ostvarivanje ekonomskih koristi.

Dvorac Erdödy smješten je u središtu grada, u neposrednoj blizini glavne ulice i povijesne jezgre Jastrebarskog. Kako je objasnila Jelena Škrabe, voditeljica Gradskog muzeja Jastrebarsko, četverokutni jednokatni dvorac pojačan je na uglovima dvjema zaobljenim kulama, očuvanim u potpunosti, s prostranim unutrašnjim dvorištem prema kojem su otvorene arkade galerije prvog kata. Rekla je više o povijesti dvorca:

„Kaštel u Jastrebarskom sagradio je ban Matija Gereb dok je upravljao kraljevskim posjedima u Slavoniji od 1483. do 1489. Kaštel je opisan kao prostrana građevina: u gornjem dijelu su se nalazile tri velike prostorije, a u prizemlju dvije prikladne za pivnice i plodine, zatim kuhinja i prostorija za pekarnu. Oko kaštela je bio široki jarak s vodom. Izgradnjom kaštela preseljena je uprava lipovačkog vlastelinstva u Jastrebarskom. Početkom 16. stoljeća lipovački stari grad je u potpunosti napušten, a njegovi se posjedi počinju nazivati Jastrebarsko vlastelinstvo. Ivaniš Korvin je 1519. dodijelio svojim oficirima, mađarskim plemićima Pethёo jastrebarske posjede, a oni su ih zamijenili s kardinalom Tomom Bakačem Erdödyjem za posjede u Mađarskoj. Obitelj Erdödy time je ušla u posjed jastrebarskog vlastelinstva i držala ga se sve do ukidanja feudalnih odnosa 1848. Dvorac je u vlasništvu obitelji Erdödy do 1926., kada ga je industrijalac Aleksandar Ehrmann kupio od Ljudevita Erdödyja s cijelim imanjem i lovištem. Ehrmann je ubrzo bankrotirao, tako da je dvorac 1936. prodavan na dražbi za građevni materijal. Zauzimanjem tadašnjeg općinskog poglavarstva spriječeno je rušenje dvorca. Trideset godina kasnije, predanom suradnjom velikog broja jaskanskih obitelji i začetnika Ivice Škrabea, u dvorcu se otvorio Zavičajni muzej Jastrebarsko.”

Gradski muzej Jastrebarsko smješten je u preuređenoj zgradi stare gradske vijećnice, građenoj 1826. te se u njemu čuva arheološka, kulturno-povijesna i etnografska baština jastrebarskog kraja. U tom smislu, ističe naša sugovornica, posebno mjesto zauzima zbirka vezana uz dvorac i povijest grofova Erdödy koju između ostalog čini i kolekcija fotografija, osobnih predmeta i trofeja grofa Stjepana Erdödyja, strastvenog lovca i pionira fotografije u Hrvatskoj.

“Jaskanski grof Stjepan Erdödy imao je puno interesa i zanimacija, a na prvom mjestu njegovih hobija bio je lov. Dok nije lovio u dalekoj Turskoj ili Africi, bilježio je točne statistike ulova i pisao u svoj ‘Lovački dnevnik’ koji je i vlastoručno ilustrirao znalačkim crtežima flore i faune. Crtao je mnogo vrsta šumskih životinja, ptica i slatkovodnih riba, paprat, lišće, šumske plodove. Čest motiv je bila kombinacija vodenog raslinja i ptica močvarica. U svom dvorcu u Jastrebarskom uredio je mali prirodoslovni muzej. Godine 1911. u dvorcu je već postojalo 259 preparata, lovačkih trofeja koje je predano preparirao u Beču i Ljubljani. Perivoj oko jaskanskog dvorca ispunio je srnama, zečevima i malim šumskim životinjama te ga učinio živom oazom životinjskog i biljnog svijeta, na radost uzvanika i gošća dvora, ali i lokalnog stanovništva. Bilježio je te scene fotoaparatom i Gradski muzej Jastrebarsko posjeduje vrijednu zbirku fotografija s početka 20. stoljeća na kojima perivoj dvorca, sa svojim šumskim stanovnicima, djeluje poput prizora iz bajke. Prirodoslovnu, muzejsku tradiciju, nastavio je i novi vlasnik dvorca Aleksandar Ehrmann”, rekla je Jelena Škrabe.

Kako kaže, stare fotografije prikazuju hodnike i prostore dvorca bogato ispunjene ornitološkom građom te ostalim kapitalnim trofejima koje je grof Stjepan, veliki lovac i zaljubljenik u prirodu, strastveno sakupljao cijelog svog života. Što se još može vidjeti u Muzeju?

“U Muzeju se mogu vidjeti i predmeti koji su krasili dvor Erdödy, osobni predmeti grofa Stjepana, poput palice od ružina drveta, srebrnog sata u liku psa i drugih umjetnina koje nose estetiku animalizma i lova te očaranosti svijetom prirode. O sjaju ove velikaške obitelji svjedoče i stare karte vlastelinstva, raskošan namještaj koji se uspio sačuvati te originalni dokumenti obitelji koja je velikodušno zadužila ovaj kraj. Znakovito je da je Gradski muzej Jastrebarsko davne 1965. i otvoren u dvorcu Erdödy gdje je djelovao do 1990. a kasnije se preselio na današnju adresu, zbog nemogućih uvjeta u zapuštenom dvorcu. Generacije se sjećaju posjeta Muzeju u dvorcu i prolaska kroz dvorane dvorca ispunjene stotinama priča koje muzejski predmeti prenose, a sačuvane su i danas. Ta kultura muzeja u dvorcu, započeta modernistom grofom Stjepanom, nastavljena nažalost bankrotom spriječenim Ehrmannom, pa Zavičajnim muzejom do devedesetih, nastavila se u dvorcu do danas jer obnovom priziva svoj muzej da mu se ponovno vrati.”

Odgovorila je na pitanje kakav je trag od 16. do 20. stoljeća ostavila ova plemićka obitelj u Jastrebarskom: “Od 1519. do 1848., kada je bilo ukinuće kmetstva, pa i do 1922. što je godina koja označava smrt posljednjeg jaskanskog Erdödyja, na život Jastrebarskog znatno su utjecali članovi vlastelinske obitelji Erdödy. Od jaskanskih Erdödyja najviše su se proslavili glasoviti vojskovođe i hrvatski banovi Petar II. Erdödy i Toma II. Erdödy iz 16. stoljeća, a za povijest Jaske važan je i spomenuti posljednji Erdödy koji je živio u jaskanskom dvorcu, Stjepan Erdödy. On je živio od 1848. do 1922. Naručiteljska djelatnost članova obitelji obuhvatila je spomenike u gradu Jastrebarskom: franjevački samostan i crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, dvorac Erdödy, kapela sv. Duha, nekadašnju kapelu sv. Petra; te na širem području grada: crkvu Blažene Djevice Marije Volavske u Volavju, crkvu sv. Jurja i kapelu sv. Franje Ksaverskog na Plešivici. Erdödyji su značajnim donacijama zaslužni za podizanje, dogradnju i obnovu spomenika i opremanje tih crkava vrijednim oltarima.”

Perivoj dvorca Erdödy, taj spomenik parkovne arhitekture čiji se nastanak veže za prijelaz iz 19. u 20. stoljeće, kako doznajemo, velikim se dijelom naslanja na pokret oblikovanja krajobraza iniciran u Engleskoj u 18. stoljeću. U Gradu su se, vođeni načelima očuvanja i zaštite biološke, ekološke i krajobrazne baštine, odlučili za obnovu i revitalizaciju perivoja dvorca Erdödy. Obnova perivoja bila je podijeljena u šest faza, odnosno šest prostornih jedinica koje su se obnavljale sukladno osiguranim financijskim sredstvima. Obnova perivoja provodila se u suradnji i koordinaciji Grada Jastrebarskog, Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ministarstva kulture, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te ostalih ključnih sudionika.

Iako je tijekom godina došlo do smanjenja različitosti vrsta ipak i dalje postoji gotovo 40 vrsta s otprilike 1000 primjeraka. „U perivoju živi i niz insekata, riba, ptica i sisavaca. Koncepcijom obnove perivoja kojom su u sinergijski i kompozicijski odnos stavljene kulturne i prirodne pojave nastoji se, osim očuvanja postojećega, potaknuti i razvoj novoga biljnog i životinjskog svijeta.”

Kako kažu u Gradu, uz osnovno programsko i tematsko usmjerenje perivoj trenutačno nudi mogućnosti za igru, rekreaciju te različite vidove baštinske edukacije. Obnovom i uređenjem te stavljanjem u potpunu funkciju perivoja Erdödy, doprinijelo se zaštiti okoliša i prirode, održivom razvoju i ekonomskoj održivosti, ali i unaprjeđenju lokalne zajednice, jačanju identiteta i autentičnosti, što će zasigurno rezultirati i prenošenjem vrijednih dijelova prošlosti i lokalnih obilježja u budućnost. Tako je park Erdödy, dodaje, svojim potpunim uređenjem postao ključan otvoreni prostor grada Jastrebarskog koji poštuje i naglašava svoje povijesno značenje, a uključivanjem u zeleni sustav grada i turističku razvojnu strategiju učvrstit će poziciju Jastrebarskog na svjetskoj karti zanimljivih destinacija u kulturnom, povijesnom, gospodarskom i posebice turističkom smislu.

„Nakon završetka projekta obnove i revitalizacije perivoja Erdödy, Grad Jastrebarsko nastavlja s aktivnostima razvoja turizma u smislu poboljšanja promocije svoje turističke ponude, daljnje pripreme dokumentacije za obnovu dvorca Erdődy te s ulaganjima u zaštitu svih elemenata perivoja. Potpuna obnova i revitalizacija perivoja omogućit će ne samo razvoj izletničkog turizma jaskanskog kraja, već i uspostavu središnje turističke točke Grada Jastrebarskog koja će biti polazište za druge točke i destinacije te prostor za različita turistička događanja u Jastrebarskom. Projekt obnove perivoja Erdödy sukladan je sa Strategijom razvoja grada Jastrebarskog, zelenom strategijom grada Jastrebarskog, Razvojnom strategijom Zagrebačke županije te Strategijom razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. Projekt je sukladan i s vizijom raspodjele turističkih proizvoda jer se odnosi na kulturni turizam, turizam baštine, a povezuje i gastrološki i enološki turizam, cikloturizam te ruralni turizam jaskanskoga kraja”, poručili su iz Grada Jastrebarskog.

Petra Masnec, voditeljica turističkog ureda Grada Jastrebarskog, objasnila je da trenutno sudjeluju u EU projektu kulTura čiji je cilj aktiviranje kulturne baštine dvaju prekograničnih mjesta: Jastrebarskog u Hrvatskoj i Črnomlja u Sloveniji. U sklopu projekta razvili su turističku turu u samom centru grada od 13 turističkih lokacija koje su kategoriziranje kao kulturno dobro ili su pod zaštitom Ministarstva kulture i medija. Kako kaže, turu se može proći na tri različita načina: uz stručno vodstvo turističkih vodiča, uz turističku kartu kulTura te uz mobilnu aplikaciju kultura kroz koju je kreirana opcija prikupljanja bodova koji se mogu utrošiti kod lokalnih ponuditelja koji se nalaze u katalogu mobilne aplikacije.

„Dostupnost dvorca za turističke razglede može se povezati sa svim glavnim selektivnim vrstama turizma: eno-gastronomski turizam kroz povezivanje kulture i kulture gastronomije s obiteljskim putovanjima te doživljavanjem prirode. Najveća prilika nam je to što se Perivoj i dvorac nalaze u samom središtu grada i time postaju glavna i prva točka za razgled ponude Jastrebarskog. Na geolokaciji kulturne baštine dvorca stvorili smo pametno i održivo okružje s različitim sadržajem i projektima, kao što je javna garaža s električnim biciklima, a uz mobilnu aplikaciju Jaske bike posjetitelji sigurno navigiraju po 8 biciklističkih tematskih tura, ali i istražuju mnoge druge sadržaje. Dvorci su vrlo vrijedni svojim arhitektonskim izgledom i prava su riznica blaga, ali za njihovu obnovu potrebna su značajna financijska sredstva. Druga dva dvorca u Jastrebarskom su u privatnom vlasništvu. Dvorac Oršić u Slavetiću je u stambenoj funkciji, a dvorac Ribograd je nažalost zapušten i u dosta lošem stanju. Nadamo se kako će obnova našeg dvorca Erdödy motivirati druge vlasnike dvoraca te ih potaknuti na njihovo uređenje”, zaključila je Petra Masnec.

Dijana Budisavljević je u dvorcu Erdödy smjestila djecu spašenu od ustaša

U dijelu dvorca u Jastrebarskom, te u nekom okolnim zgradama, tijekom Drugog svjetskog rata bila su smještena djeca koja su zahvaljujući akciji Diane Budisavljević bila izvučena iz logora Jasenovac i iz Stare Gradiške, gdje su ih ustaške vlasti zatočile. Austrijanka Diana Budisavljević bila je posebno aktivna u spašavanju djece za vrijeme njemačko-ustaške ofenzive na Kozari, a njen bliski suradnik Kamilo Bresler, koji je radio u ministarstvu NDH za socijalna pitanja organizirao je smještaj te izvučene djece u Jastrebarskom. To prihvatilište djelovalo je od srpnja do prosinca 1942. a vodile su ga slovenske časne sestre. No, značajan broj medicinskog osoblja i socijalnih radnika su činili hrvatski antifašisti, te neki članovi komunističke partije. Točan broj djece koja su prošla kroz to prihvatilište nije moguće točno utvrditi, ali se pretpostavlja da ih je krajem srpnja 1942. tamo bilo oko 1500. Neka djeca koja su tamo stigla bila su u lošem zdravstvenom stanju, neka su i umrla, ali je daleko najveći dio spašen. Partizanska Četvrta kordunaška brigada, koja je operirala u blizini Karlovca, upala je u kolovozu 1942. u logor i od tamo izvukla djecu, ona veća djeca otišla su s partizanima, ali onu manju djecu nisu mogli povesti sa sobom pa su vraćeni u Jastrebarsko. Tijekom vremena sva djeca su udomljena po raznim obiteljima u okolnim selima, pa je prihvatilište zatvoreno. Nakon rata nove komunističke vlasti tvrdile su da je to bio ustaški logor smrti, međutim najnovija istraživanja pokazuju da to nije bilo tako, da se tamo vodila iskrena briga za djecu, u skladu s tadašnjim ratnim mogućnostima.