Na današnji dan prije 79 godina završila je jedna od najkrvavijih bitaka u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima.

U jugoslavenskoj historiografiji i poslijeratnom narativu ova bitka, koja je trajala od 15. svibnja do 16. lipnja, bila je poznata kao Peta neprijateljska ofenziva. U široj javnosti ostala je poznata kao Bitka na Sutjesci.

Iako je, prema dijelu povjesničara, odbijanje te ofenzive bilo prekretnica za tijek Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije, drugi ustraju u tvrdnji kako se radi o povijesnom mitu i porazu partizana. Bez obzira na sve, ostaje činjenica da su u jednoj od najkrvavijih bitki na ovom području najveću ulogu odigrali hrvatski partizani s područja Dalmacije.

Operacija Schwarz (crno), kako su je nazvali Nijemci, uslijedila je nakon operacije Fall Weiss (Bitka na Neretvi). Sam proboj Sutjeske trajao je dva dana – 15. i 16. lipnja 1943. godine. Operacije Schwarz i Fall Weiss imale su isti cilj: slomiti partizane i zarobiti vođu Josipa Broza Tita, Nijemcima tada poznatijeg pod imenom Walter.

Najviše Dalmatinaca bilo je iz Šibenika

U napad na partizanske postrojbe koje su u tom trenutku brojale 18 tisuća vojnika okupljenih u 16 brigada Sile Osovine krenule su s više od 127 tisuća vojnika formiranih u bugarske, talijanske i njemačke jedinice, zajedno sa snagama koje su pripadale marionetskoj NDH, brojnim oklopnim vozilima i s više od 300 aviona kojima su zapovijedali Nijemci. Uz partizanske borce, u grupaciji koja je sudjelovala u bitki bilo je gotovo 3000 žena, ali i ranjenika i bolesnih pa je ukupan broj sudionika premašio 22 tisuće ljudi.

Nakon mjesec dana borbe poginulo je sedam i pol tisuća ljudi. Najviše poginulih partizana i ljudi koji su bili s njima bilo je upravo s područja Dalmacije, njih čak tri tisuće, a zabilježeno je kako je najveće gubitke pretrpjela upravo Druga dalmatinska brigada u kojoj je poginulo 800 partizana. Najviše Dalmatinaca koji su sudjelovali u bitki bilo je iz Šibenika, 1316. Poginulo ih je 787.

Povjesničari se slažu kako je za sudjelovanje velikog broja Hrvata u bitkama koje su preokrenule tijek Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije “zaslužan” Ante Pavelić koji je predao Dalmaciju u talijanske ruke i tako potaknuo otpor lokalnog stanovništva, mahom Hrvata. Naime, 18. svibnja 1941. godine u Rimu je potpisan ugovor kojim je kvislinška Nezavisna Država Hrvatska (NDH) predala fašističkoj Italiji dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, najrazvijeniji dio Dalmacije s otocima te Boku Kotorsku. Potpisali su ga ustaški poglavnik Ante Pavelić i fašistički vođa Benito Mussolini.

Otpor vodila Komunistička partija na čelu s Titom

Otpor Silama Osovine vodila je Komunistička partija na čelu s Titom. Organizirani su kadrovi i vodstvo, a otpor koji su pružili u to vrijeme nazvan je Narodnooslobodilački rat. Iako u partizanima u početku nije prevladavala komunistička ideologija, komunisti su bili najbolje organizirani dijelom i zbog činjenice što ih je velik broj u ranijim godinama sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu.

Njemačka operacija Schwarz u proljeće 1943. imala za cilj razbijanje Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.

Nijemci su počeli s ofenzivom 15. svibnja 1943. godine, kad su partizane zaokružili i izolirali na području Durmitora, između rijeka Tare i Pive u Crnoj Gori. Borbe na kršnom terenu potrajale su mjesec dana, a 9. lipnja su Nijemci gotovo uspjeli u svojem naumu jer je jedna od bombi pala pored Tita i ranila ga u ruku.

U završnom okruženju njemačkih snaga partizani su se uspjeli probiti preko rijeke Sutjeske kroz linije 118. njemačke, 104. lovačke i 369. pješačke divizije na sjeverozapadnom pravcu prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica s više od dvije tisuće ranjenika ostale su u okruženju. Njemački vrhovni zapovjednik, general Alexander Löhr, naredio je njihovo uništenje. Stradao je ukupno 6391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbu.

Nakon bitke su zapadni saveznici odlučili pomagati partizanima

Preživjeli sa Sutjeske su pričali kako su u danima najvećih borbi ostali bez hrane, jeli su osušenu travu i sisali korijenje stabala kako bi preživjeli. Preživjeli su kazali kako im je Tito nakon operacije Schwarz kazao: “Sinovi Dalmacije tu su se pokazali kao dostojni potomci vaših slavnih predaka, slobodarski sinovi plavog Jadrana.”

Nakon bitke preokret za partizanski pokret bio je i način na koji se promijenilo izvještavanje britanskog vojnog izaslanstva o stanju na terenu. Tek tada donesena je odluka o savezničkoj pomoći partizanima i isključivanju četnika iz programa potpore.

Spomenik Bitki na Sutjesci nalazi se na Tjentištu.

Davne 1973. snimljen je film Sutjeska. Ovaj ratni film snimljen je 1973. povodom tridesetogodišnjice Bitke na Sutjesci. Snimljen je u Nacionalnom parku Sutjeska i jedan je od najskupljih filmova u povijesti kinematografije SFR Jugoslavije.

Film s temom velike partizanske bitke iz Drugog svjetskog rata u kojem je Titov lik interpretirao veliki svjetski glumac R. Burton nadgledao je i sam Josip Broz, posebice scenu koja rekonstruira njegovo ranjavanje u bitki.

Dodajmo i ovo, Hrvatski sabor prije nekoliko godina odbio je pokroviteljstvo nad godišnjicom proboja na Sutjesci koja se obilježava u lipnju. Isti taj sabor, podsjetimo, pokrovitelj je komemoracije na Bleiburgu svih ovih godina.