Ove godine navršilo se 40 godina od prvog nastupa riječke punk grupe Paraf koju mnogi smatraju začetnicom punka u Jugoslaviji. Glazbeni kritičar Bojan Mušćet rekao je: “Paraf je prvi punk bend hrvatske, jugoslavenske i istočnoeuropske rock scene, odnosno prva punk skupina iza Željezne zavjese, a punk s kraja sedamdesetih bio je poziv za novim početkom, realnim ili imaginarnom raskidom s tadašnjim glazbenim i društvenim vrijednostima, nepriznavanjem zatečenog, zapravo zahtjev za odbacivanjem tereta prošlosti”.

Tim povodom će se do kraja godine u izdanju Dallas Recordsa pojaviti u prodaji CD box set koji će sadržavati sva tri studijska albuma grupe: “A dan je tako lijepo počeo”, “Izlet” i “Zastave” te niz dodataka. Tako će jedan biti i singl “Rijeka/Moj život je novi val” i “Fini dečko” kao i izvorna verzija njihova poznatog singla “Narodna pjesma” objavljenog samo na kompilaciji “Novi punk val ‘78-’80”. Bit će i neobjavljenih demo snimaka grupe i novi album sastavljen od snimaka s njihovih koncerata 1986.

Grupa Paraf nastala je 70-ih godina u Rijeci. Njihov početak opisao je Bojan Mušćet: “Njihovo pojavljivanje bilo je kao šaka u oko. Naziv ovogodišnje izložbe koju je u Rijeci priredio Velid Đekić zove se ‘Paraf bode kao trn’ pa je i to metafora njihova djelovanja. Žestina naleta na svakodnevicu urbanog života putem različitih alata, od parodije do nihilizma dočekala je publiku i kritiku nepripremljenom. U doba kad su tehnološki dometi diktirali potencijalnu kvalitetu, tko će imati veće klavijature na kat ili vratova na gitari i gdje su se rock okupljanja vrhunskih instrumentalista pompozno nazivala kongresima rock-majstora, pljuvanje Parafa istini u oči bilo je svetogrdno. Velik dio kritike je isto to mislio, doživjevši prvijenac Parafa kao nesuvislo tamburanje klinaca koji ne znaju normalno složiti ni dva akorda. S druge strane, nadrkani klinci svih naroda i narodnosti opako su se počeli prepoznavati u pjesmama, stilu i izrazu Parafa”.

U postavi Valter Kocijančić, autor pjesama, pjevač i gitarist, Zdravko Čabrijan na bas gitari i Dušan Ladavac na bubnjevima, 1980. objavili su prvi album “A dan je tako lijepo počeo”. Problemi su počeli i prije izlaska albuma zbog naslovnice, ali i sadržaja pa je tadašnja Komisija za šund nabila dodatni porez na njihov debi.

“S albumom je bilo problema, pa i to da mu je, kao i singlu ‘Rijeka/Moj život je novi val’ Komisija za šund nabila dodatni porez, pa je stajao više od licenciranih izdanja. Da bi izašao, valjalo je napraviti neke korekcije, pa se tako na njemu nalazi i nešto benignija verzija ‘Narodne pjesme”. Vanjski ovitak albuma bio je sličan unutarnjem, ali valjda je to bilo previše provokativno, na primjer, fotografija i potpis ispod nje: ‘Parafi i Termiti se prče pred Kontom’. Tako je učinjen kompromis: unutarnji ovitak je ostao, a vanjski je na brzinu napravljen u Sloveniji”.

Mušćet smatra i da su mediji onog doba koji su pratili glazbu bili uvjereni da je to najbolji punk istočno od Engleske, potkrepljujući to podatkom da su Parafe obrađivali i inozemni izvođači, a i smješteni su u talijansku enciklopediju punk glazbe, dok su internetski glazbeni fanzini pisali kako je “A dan je tako lijepo počeo” jedan od najboljih punk albuma.

U vrijeme najvećeg uspjeha i odličnih recenzija albuma, začetnik grupe i autor pjesama Valter Kocijančić napustio je Parafe. Vratio se na scenu 2013. uz pomoć grupe Mandrili i objavio odličan album “Apstinencija”, na njemu je potpisan kao Walter et Les Mandrills, ne odustajući od punka. Iako skloni drugačijem zvuku i pristupu punku, Parafi su ostali na vrhu nekadašnje jugoslavenske punk scene.

“Ta druga faza otkrila je posve novi bend kome bi možda bilo lakše da je promijenio ime. Bilo je to mučno razdoblje benda koje je rezultiralo na najbolji način – autorskim i stilskom transformacijom. Ono što je bitno jest da novi Paraf također prilično simultano djeluje početkom osamdesetih sa svjetskom post punk scenom. Drugi album ‘Izleti’ omogućio je bendu još širi kulturološki proboj. Posrijedi je, po mome mišljenju, istinsko remek-djelo, album koji je anticipirao buduća zbivanja na ovim prostorima i jedan od triju ponajboljih albuma u bivšoj Jugoslaviji. Parafi su se počeli koristiti i multimedijom, skladali su i instrumentale za dokumentarne filmove, nastupali u inozemstvu i ostavili dubok trag u povijesti ovdašnje popularne glazbe”.

Mušćet smatra i da je s Pankrtima i Prljavim kazalištem Paraf bila “ta lokomotiva na koju su se priključili pankeri” i to ne samo u glazbi. Ističe da su se toj struji priklonili i grafički dizajneri, modni kreatori, diskografi, novinari koji su pratili glazbu, književnici itd. “Svi oni činili su scenu koju možemo otkriti i u onome što je Ante Perković nazvao Sedmom republikom”, istaknuo je Mušćet i dodao da je “posve opravdano što je grafit ‘’Paraf Punk’’ u Rijeci postao zaštićenim javnim kulturnim dobrom, napominjući da je uz grafit ‘’Osijek – nepokoreni grad’’, to jedini zaštićen grafit u Hrvatskoj. Zbog važnosti grupe u povijesti ovdašnje rock scene, ove godine u ožujku, povodom njena 40. rođendana, održana je i tribina i to na mjestu gdje je održala svoj prvi nastup, u Zajednici Talijana Circolo.

Paralelno s razvojem Parafa, u Rijeci je rastao i festival Ri-Rock koji ove godine također slavi prvih 40 godina. Parafi nisu nikada službeno nastupili na tom festivalu, iako se svih ovih 40 godina održava u njihovu rodnom gradu Rijeci. Možda da se isprave stare greške ili da se oda priznanje dugovječnosti festivala ove godine, od 7. do 16. prosinca, u riječkom klubu Palach i Pogonu kulture Kocijančić je svirao prvi albuma Parafa. Osim Parafa nastupila je i grupa Let3 koja je pak svirala samo pjesme sa prva dva albuma, a nastupili su i Pankrti, grupe Grč, Denis & Denis, Fit, YARS, One Piece Puzzle, Mandrili, Po’ Metra Crijeva, Izet Medošević, grupe Keops itd. Mušćet je istaknuo da je taj festival pomogao uzletu ne samo punk scene, nego i razvoju riječke glazbene supkulture, podsjećajući još jednom na to što su Parafi ponudili klincima i onim starijima koji su željeli vratiti izvorne vrijednosti rocka.

“Zahvaljujući njima, svatko s idejom mogao je uhvatiti instrument u ruke. Tako i ja u punk bendu VIA Viktor Kunst i izbaciti taj juvenilni rebelizam iz sebe”, prisjetio se tog vremena sudionik te scene i još jednom naglasio važnost Parafa. “Riječku rock scenu u šezdesetima definirali su Uragani, u sedamdesetima Parafi, a u osamdesetima Let 3 i na tim zasadima ona počiva i danas. Slično se dogodilo i na tlu Jugoslavije: u Ljubljani su buknuli Pankrti, u Zagrebu Prljavo kazalište, u Rijeci su izletjeli i Termiti i glazba je odjednom postala uzbudljiva, opasna, zavodljiva i energična.” Dogodilo se to prije punih 40 godina.