Hrvatski književnik Pavao Pavličić objavio je “Glas naroda”, treću knjige iz serije njegovih ‘pohvala’, u kojoj nakon “Pohvale starosti” i “Pohvale tijelu”, donosi Pohvalu pučkoj pjesmi, romancama, starim gradskim pjesmama, šaljivim popijevkama.

Po riječima autora, ta je knjiga njegov pokušaj da vrati stari dug jer, iako je to kao pisac to bio dužan, nikada nije ništa određeno rekao o popularnoj glazbi koja je odigrala važnu ulogu u njegovom životu, a dijelom ga je i presudno obilježila.

Pavličić kaže da se ne bi ni sada primio te teme da nije shvatio da je zapravo riječ o dugu cijele zajednice, jer dok postoje stručnjaci za sve vrste svjetske popularne glazbe, o našim se tekovinama zna malo ili ništa, sve se prepušta kolektivnoj memoriji i sve se podrazumijeva.

U izboru pjesama krenuo je od vlastitog iskustva, kao prosječnog čovjeka i prosječnog konzumenta popularne kulture, oslanjajući se na vlastitu memoriju, ali i na one pjesme koje je kadar i otpjevati.

Kako je ustvrdio u proslovu, nije ga zanimalo je li pjesma hrvatska, bosanska, srpska, slavonska, zagorska ili dalmatinska, nego je vodio računa o tome je li joj on, kao i zajednica kojoj pripada, bio izložen kao slušatelj i je li ona utjecala na njegovo životno iskustvo.

Uvrštene su 44 pjesme iz raznih dijelova Hrvatske i regije, različitih žanrova i sadržaja, od ljubavnih do zavičajnih. Među njima su i Lepe ti je Zagorje zelene, Ustani, bane, Promiče momče kroz selo, Tri livade, nigdje lada nema, Na te milim kada zora sviće, Kak taubeka dva, Kad ja pođoh na Bembašu, Rožica sem bila, Vehni, vehni fijolice, Babice, U našeg Marina, Čoban tjera ovčice.

Pavličić objašnjava da je tom knjigom želio pokazati kako su mnoge od tih pjesama vrijedne da se sačuvaju, “ne samo zato što kriju u sebi neslućene dubine i poetske potencijale ili što su složenije od mnogih umjetničkih pjesama, nego ponajviše zato što su i danas kadre pobuditi emocije i podariti neki trenutak lirskoga ispunjenja”.

“Htio sam potaknuti čitatelja da, nakon što pročita  moj tekst o nekoj pjesmi, ode na internet pa tu pjesmu posluša. Siguran sam da će ona u njemu pomaknuti neke žice, kao što je pomakla i u meni dok sam o njoj pisao”, zaključio je.

Izdavač Mozaik knjiga ističe da autor tim djelom želi ispraviti nepravdu nanijetu pjesmama koje svi znaju i rado pjevaju ali rijetko tko o njima piše, tumači ih, a mnogi ih i ne razumiju.

“On će nam pjesme protumačiti isključivo iz svog slušateljskog (vjerujemo i pjevačkog) iskustva i na zabavan način otkriti neke njihove nove dimenzije i značenja. Tako će nas natjerati da ponovno posegnemo za njima, a ako treba i naručimo ih nekom prigodom od svirača”, napominje se u najavi.

Pavao Pavličić (Vukovar, 1946.) diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969. godine, komparativnu književnost i talijanski jezik. Doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike, a književnu karijeru počeo je kao novelist. Objavio je više od stotinu knjiga, romana, zbirki priča, memoarske proze, feljtona, eseja te znanstvenih djela, te pisao i filmske scenarije.

“Glas naroda – Pohvala  pučkoj pjesmi” nastavlja se na njegove prve dvije ‘pohvale’ – u “Pohvali tijelu” bavio se raznim dijelovima tijela kao svojevrsne kuće u kojoj i na kojoj se odvijaju svi procesi opisani u “Pohvali starosti”, koja se bavi raznim fenomenima karakterističnima za treću dob.