U izdanju Naklade Ljevak objavljena je knjiga Zlatka Kramarića ‘Kritika političkog uma’. Riječ je, navode iz Ljevaka, o svojevrsnom kritičkom dnevniku istaknutih kulturno političkih toposa suvremene hrvatske povijesti iz pera osobe koja politiku razumije iznutra i koja je u njoj obnašala iznimno odgovorne funkcije.

Autor u uvodu knjige objašnjava da je u djelu ‘riječ o političko/teorijskoj poetici koja inzistira na svakodnevnom bilježenju i kritičkom komentiranju recentnih političkih, kulturnih i inih procesa, prije svega u hrvatskom društvu’.

“Svi ti procesi uglavnom su dio tzv. slabe povijesti, ali mi smo i dalje uvjereni da se u tim naizgled nevažnim i često nepovezanim sitnicama krije velika većina odgovora na mnoga naša otvorena političko-historijska pitanja”, kažu iz Ljevaka i dodaju da bi se naša mudrost trebala sastojati u tome da te nevidljive signale, koje nam naša svakodnevica diskretno šalje, na vrijeme ne samo prepoznamo, već i da na njih adekvatno i pravovremeno reagiramo.

Zlatko Kramarić (Osijek, 1956.) profesor je makedonske književnosti i kulture, teorije književnosti i kulturalne antropologije. Radi na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku kao redoviti profesor u trajnom zvanju, i kao gost professor na FON-univerzitetu u Skopju. Trenutno je veleposlanik Republike Hrvatske u Albaniji. Prije toga bio je veleposlanik RH u Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu te generalni konzul RH u Banja Luci, Bosna i Hercegovina.

Na prvim demokratskim i višestranačkim izborima 1990. Godine izabran je za gradonačelnika grada Osijeka. Tu je dužnost obnašao u četiri mandata, do 2005. godine. Od 1992. do 2008. godine bio je i zastupnik u Saboru RH. Liberal. The National Institute (NDI) u Washingtonu dodijelio mu je 1997. godine prestižnu nagradu „W. A. Hariman“ (koju su, među ostalima, dobili i V. Havel, A. Saharov, M. Albright) jer je tijekom ratnih devedesetih godina, vremenu usprkos, sustavno promicao liberalno-demokratske vrijednosti, zagovarajući politiku mira, dijaloga i pomirenja. Izraelsko Ministarstvo turizma proglasilo ga je 2004. godine „ambasadorom dobre volje“.

Napisao je više knjiga, među kojima su: Novi experimentum macedonicum (1987.), Uvod u naratologiju (1989), Makedonske teme i dileme (1991), Diskurs razlike (1995), Identitet, tekst, nacija (2009.), Jugoslavenska ideja u kontekstu postkolonijalne kritike (2014.), Nostalgija – kratka povijest zaborava (2016.), Sat hrvatskog (2018.), i, u suautorstvu s Angelinom Banović-Markovskom, Politika, kultura, identitet (2013.). Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog filozofskog društva, Matice hrvatske, a 2015. godine izabran je za člana Makedonske akademije znanosti i umjetnosti (MANU).