Knjiga izabranih eseja hrvatskoga književnika Antuna Šoljana “Lično i literarno”, koju je priredio Tomislav Brlek, objavljena je u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika (DHK).

Riječ je, navodi priređivač, o izbor eseja koji dosad nisu bili neuvršćivane u Šoljanove knjige.

Šoljan je u književnokritičkoj i esejističkoj praksi nastojao osloboditi književni tekst od preskriptivnoga i objasniti sustav unutrašnje logike i odgovornosti na kojoj počiva, napominje priređivač i dodaje kako se esejistička praksa recentne produkcije bavila i vlastitim polazištima.
To su, tvrdi, bile pretpostavke za komparativno proučavanje poslijeratne hrvatske poezije i njezine kritike.
Metodološki su se zasnivale ponajprije na teorijskome aparatu angloameričke nove kritike i na svijesti o hrvatskome jezičnome i književnome kontekstu, napominje priređivač.
Taj temeljni pogled vodio je, ističe, i priređivača u izboru autorovih tekstova.
U knjizi su ponuđeni novi pogled u manje poznate Šoljanove tekstove, posebice one koji dosad nisu objavljeni u samostalnim knjigama, nego su ostali u književnoj i stručnoj periodici.
Šoljan je, smatra priređivač, možda i zadnji utopist koji je vjerovao u književnost kao vrijednost pa je u skladu s tim bio istinski angažirani književnik u umjetničkom i kulturnom, a ne u političkom smislu.
Antun Šoljan rođen je u Beograd u 1932., a preminuo u Zagrebu 1993. Šoljan je bio pjesnik, pripovjedač, dramatičar, romanopisac, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija te urednik triju važnih književnih časopisa 1950-ih i 1960-ih – “Međutim”, Književnik i “Krugovi”.
Bio je pripadnik krugovaškoga književnog naraštaja koji su se okupljali uz časopis “Krugovi”. Književni mu je opus obilježila ironija, topos mladenačke “klape”, mjestimice eskapizam, društveno-moralne preokupacije i angažiranost, ponajprije u dramskom opusu, a kritika ga opisuje i kao “egzistencijalističkog pisca” a zbog vjere u moć književnosti i “utopista”.
Pisao je pjesme, romane, drame, radiodrame, eseje i feljtone te priredio niz antologija, poput “Sto najvećih djela svjetske književnosti”. U suautorstvu s Ivanom Slamnigom objavljivao je priloge iz teorije književnosti i komparatistike u časopisu “Međutim”.Časopis je uređivao sa Slamnigom, Zlatkom Tomičićem i Vladom Gotovcem. Njihovo uređivanje i pisanje za “Međutim”, smatra se poetičkim odmetništvo i neslaganjem s “krugovašima”. Zarana je zastupao i primjenjivao poetiku izrazito modernističkog iskustva. Glasovita mu je pjesma “Vukovarski arzuhal”, nastala “u prenesenom smislu slušanjem starca u kojoj pripovijeda da gost u kući ne može biti gospodar, pisano arzuhalom i s refrenom “Platit ćete Vukovar”. Šoljan je i autor četiriju romana, a najvažnijim se smatra “Kratki izlet” objavljen 1965.