U jeku pandemije covida-19, dok traje cijepljenje protiv tog virusa, stručnjaci preporučuju i cijepljenje protiv pneumokoka, bakterije koja kod većine ljudi izaziva tešku upalu pluća. Posebno se to odnosi na kronične i onkološke bolesnike te starije osobe pa bi takvi pacijenti – cijepljeni protiv obaju nametnika – dobili puno veću i širu imunološku zaštitu. Međutim, za razliku od cjepiva protiv covida-19 na koje se već mjesecima neprestano potiču građani Hrvatske, iako ne baš pretjerano uspješno, liječnici i drugi stručnjaci cijepljenje protiv pneumokoka građanima uopće ne spominju.

Kako kaže Dragan Soldo, liječnik obiteljske medicine u zagrebačkom Domu zdravlja Novi Zagreb-istok, pneumokok ili streptococcus pneumoniae je bakterija koja je najčešći uzročnik bakterijskih infekcija gornjeg i donjeg dišnog puta. Sama bakterija se prenosi izravnim kontaktom i kapljičnim putem i upravo iz tog razloga je za sprječavanje širenja ove infekcije vrlo važno pridržavati se postojećih higijensko-epidemioloških mjera:

„Simptomi pneumokokne bolesti mogu biti vrlo različiti, ovisno o tome koji dio dišnog puta bude zahvaćen, najčešće su to grlobolja, upala sinusa, laringitis, upala srednjeg uha i najteže pneumokokne bolesti; upala pluća, sepsa i upala moždanih ovojnica. Kako se radi o bakteriji koja proizvodi nekoliko toksina infekcije su često praćene visokom temperaturom, zimicom, tresavicom, produktivnim kašljem, slabošću, malaksalošću i bolovima u mišićima. Najrizičnije skupine za obolijevanje od pneumokokne bolesti su predškolska djeca, kronični bolesnici, imunokompromitirani bolesnici i osobe starije od 65 godina.“

Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog Saveza dijabetičkih udruga i Dragan Soldo, liječnik obiteljske medicine. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nacional je istražio zašto je, primjerice – prema najnovijem istraživanju u zagrebačkoj Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac iz svibnju ove godine – od 126 ispitanika sa šećernom bolešću samo troje cijepljeno protiv pneumokoka. Oni koji se najčešće spominju kao najodgovorniji za ovako porazne podatke su upravo liječnici obiteljske medicine. Upravo bi oni svojim pacijentima trebali preporučiti cjepiva, pa tako i cjepivo protiv pneumokoka. Dragan Soldo smatra da su liječnici obiteljske medicine u Hrvatskoj “Katica” i “Pedro” za sve u zdravstvenom sustavu, uz najmanji koeficijent plaća u zdravstvu i više od 80 kontakata s bolesnicima dnevno te da nikako samo oni ne mogu biti krivci za ovakvu situaciju vezanu uz cjepivo protiv pneumokoka:

„Razočaravajuća je spoznaja da se unatoč činjenici da upravo mi cijepimo najveći dio populacije protiv covida, gripe i pneumokoka u javnost plasiraju potpuno suprotne informacije i nas se poziva na odgovornost i podbacivanje u provedbi cijepljenja. Liječnici obiteljske medicine su preopterećeni i jedni smo od rijetkih koji su radili cijelo vrijeme od početka pandemije uz brojne nove radne i administrativne obveze vezane uz pandemiju koronavirusom. One su uključivale pozivanje na cijepljenje, samo cijepljenje, administraciju oko cijepljenja, ambulantno liječenje oboljelih, vođenje samoizolacije, upisivanje u Centralni covid-repozitorij, potvrde za samoizolaciju, rad od kuće, nošenje maske, prelazak granice… Hrvatsko društvo obiteljskih doktora Hrvatskog liječničkog zbora aktivno radi na promociji cijepljenja protiv pneumokokne bolesti među liječnicima obiteljske medicine i trenutačno smo u fazi provedbe pilot-projekta u kojem bi liječnik u programu s kojim radi dobio poruku upozorenja da pacijent ima pravo na besplatno cijepljenje protiv pneumokoka sukladno preporukama HZJZ-a. Tako da s punom odgovornošću mogu potvrditi da je glavni razlog zbog kojeg dio liječnika obiteljske medicine ne stigne aktivno raditi na promociji cijepljenja pretrpan radni raspored.“

Za promociju cijepljenja, kaže Soldo, nisu odgovorni samo liječnici obiteljske medicine nego i drugi djelatnici u zdravstvu. Svakako treba dodatno raditi na edukaciji građana kroz javne kampanje da se trebaju i mogu cijepiti protiv pneumokokne bolesti. Kaže i da postoji konsenzus na razini stručnih društava da svi liječnici koji su uključeni u skrb oko kroničnih bolesnika trebaju aktivno raditi na promociji cijepljenja protiv pneumokokne bolesti.

Jedan od načina edukacije su i javnozdravstvene kampanje kojima je cilj osvještavanje građana oko raznih pitanja. Kampanjom ‘’Stop teškim oblicima pneumokokne bolesti – cijepi se!’’ skreće se pozornost na potrebu cijepljenja protiv pneumokoka, posebno za rizičnu skupinu ljudi kao što su oboljeli od šećerne bolesti. Zrinka Mach, predsjednica Hrvatskog Saveza dijabetičkih udruga, kaže da su osobe sa šećernom bolešću pod povećanim rizikom za razvoj teže kliničke slike infekcije pneumokokom te nastanak komplikacija pa i smrtnog ishoda koje se inače mogu spriječiti cjepivom: „Unatoč javnozdravstvenim kampanjama koje svake godine promiču važnost cijepljenja protiv gripe i pneumokokne bolesti, a od ove godine i protiv covida-19, još uvijek je nedovoljan broj osoba sa šećernom bolešću koje se cijepe, a nisu ni upoznate s time da se protiv gripe i pneumokoka mogu besplatno cijepiti. Prema smjernicama američkih, europskih i drugih stručnih dijabetoloških društava osobama sa šećernom bolešću preporučuje cijepiti se i protiv pneumokoka. Javnozdravstvena kampanja koja skreće pozornost na potrebe cijepljenja protiv pneumokoka je dobrodošla, ali je isto tako važno o cijepljenju govoriti svakodnevno jer se na taj način podiže svijest o važnosti cijepljenja. Samo jednim cijepljenjem jednom u životu kod imunokompetentnih osoba koje nisu imunokompromitirane možemo spriječiti razvoj invazivne pneumokokne bolesti, meningitisa, sepse pa i smrtnog ishoda.“

Zrinka Mach kaže da nema službenih podataka na razini Hrvatske o tome koliko se osoba sa šećernom bolešću cijepilo protiv pneumokoka. ‘’Mislim da bi svi koji su uključeni u skrb za osobe sa šećernom bolešću trebali biti zabrinuti zbog malog broja cijepljenih protiv pneumokoka kao i drugih zaraznih bolesti za koja postoje cjepiva jer to znači da osobe sa šećernom bolešću nisu dovoljno educirane ni informirane o tome kolika je dobrobit cijepljenja kao jednog od najvećih medicinskih dostignuća u 20. stoljeću. Potrebno je što prije vratiti povjerenje u medicinu, medicinu nastalu na temelju čvrstih znanstvenih i kliničkih dokaza.“

Kad je riječ o liječnicima obiteljske medicine, Zrinka Mach dala je svoje viđenje situacije i odgovorila na pitanje zašto oni ne potiču svoje pacijente na cijepljenje protiv pneumokoka. Kaže da manjina liječnika obiteljske medicine naglašava važnost cijepljenja protiv pneumokoka u osoba s kroničnim bolestima i vrši cijepljenja: „Međutim, većina ipak to ne radi. Zašto? Mogu samo pretpostaviti da je to zbog pretrpanosti poslom, ali najvećim djelom zbog inercije. Samo iskrenom komunikacijom, jasnim porukama, kvalitetnom edukacijom i prvenstveno povjerenjem između pacijenata i liječnika može se postići napredak. Ali, nažalost, rezultati ne dolaze preko noći. Svi oni kod kojih oboljeli od šećerne bolesti dolaze na liječničke preglede trebali bi upozoriti na važnost cijepljenja. Prvenstveno tu mislim na liječnike obiteljske medicine, ali i dijabetologe kao i sve one koji sudjeluju u edukaciji osoba sa šećernom bolešću. Najveća odgovornost prvenstveno leži na zdravstvenim djelatnicima koji trebaju upoznati svoje pacijente s važnošću i koristima cijepljenja, a u manjem broju i na samim oboljelima koji trebaju aktivno sudjelovati u svom liječenju. Kad su u pitanju osobe sa šećernom bolešću, i one trebaju aktivno sudjelovati u liječenju šećerne bolesti i dobro regulirati glikemije, redovito uzimati preporučenu terapiju, usvojiti zdrave životne navike.“

Kampanjom ‘Stop teškim oblicima pneumokokne bolesti – cijepi se!’ skreće se pozornost na cjepivo

A jedan takav pacijent je i 74-godišnji Slavko Lacković koji 15 godina boluje od dijabetesa tipa 2. Dijabetes je, kaže, stavio pod kontrolu izbalansiranom prehranom, tjelesnom aktivnošću i terapijom oralnim antidijabeticima. On je jedan od velike većine dijabetičara koji nije od svog liječnika opće medicine, niti ijednog drugog liječnika, dobio nikakvu informaciju o mogućnosti cijepljenja protiv pneumokoka: „Do sada se nisam cijepio. Za mogućnost cijepljenja sam saznao na konferenciji o javnoj zdravstvenoj kampanji ‘Stop teškim oblicima pneumokoknih bolesti, cijepi se!’. Poruka svim kroničnim pacijentima bila bi – bilo bi razborito iskoristiti mogućnost uzimanja cjepiva protiv pneumokoka kako bi spriječili bakteriju da napravi dodatne komplikacije, da osim osnovne bolesti s kojom živimo, ne ‘pokupimo’ i pneumokok.“

Još jedna rizična skupina pacijenata koji bi trebali primiti cjepivo protiv pneumokoka plućni su i srčani bolesnici. Ljiljana Bulat Kardum, spec.internistica-pulmologinja, pročelnica Zavoda za pulmologiju Interne klinike KBC-a Rijeka, pojasnila je da se širenjem pneumokokne bolesti u vidu bakterijemije razvija tzv. invazivna pneumokokna bolest koju čine bakterijemijska pneumonija ili meningitis, ali mogu kao komplikacija ove bolesti biti upalom zahvaćeni zglobovi, potrbušnica, pa i sva druga meka tkiva i organski sustavi organizma, što se naziva sepsom. Kako svi kronični bolesnici i bolesnici od zloćudnih bolesti imaju povećani rizik od razvoja pneumokokne bolesti koja ih ozbiljno, katkad i životno, ugrožava, potrebno je ove kronične bolesnike cijepiti pneumokoknim cjepivom:

„Time ih štitimo od razvoja ovakvih teških oblika pneumokokne infekcije. Kad znamo da kardiološki bolesnici i oboljeli od dijabetesa imaju 4 puta veći rizik, a kronični plućni bolesnici čak 7-9 puta povećani rizik za razvoj pneumokokne bolesti, mislim da je lako razumjeti zašto je tu najugroženiju skupinu naših sugrađana potrebno cijepiti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pneumokokna bolest je najveći uzrok pobolijevanja i smrtnih ishoda u svijetu – svake godine oko 1,6 milijun ljudi umre u svijetu zbog toga. Pneumokokna upala pluća zahvaća najčešće vrlo mlade ili starije dobne skupine svuda u svijetu, a bolest je svjetski uzrok broj 1 smrti djece mlađe od pet godina. To možemo vrlo lako smanjiti i prevenirati pneumokoknim cjepivom.“

Ljiljana Bulat Kardum, pročelnica Zavoda za pulmologiju Interne klinike KBC-a Rijeka. FOTO: Privatna arhiva

Pulmologinja je objasnila i može li se cjepivom protiv pneumokoka smanjiti mogućnost upale pluća pa time i drugih poteškoća s respiratornim sustavom, s čime je povezana i bolest covid-19. Dakle, postoji li manja vjerojatnost za neki ozbiljniji oblik covida-19 ako se pacijent cijepi protiv pneumokoka?

„U 50-80 posto kroničnih bolesnika inficiranih pneumokokom razvit će se upala pluća, a dokazano je da se u cijepljenih pacijenata protiv pneumokoka značajno smanjuje incidencija upale pluća i drugih najtežih oblika pneumokokne bolesti, redukcija pneumokoknog meningitisa, redukcija hospitalizacija zbog pneumonija u djece i odraslih, najveća redukcija stope mortaliteta odraslih starijih od 65 godina. Pneumokokno cjepivo može utjecati dijelom i na smanjenje određenih komplikacija koje se razvijaju u bolesnika s najtežim oblicima covida-19, kao što su bakterijske superinfekcije, odnosno upale pluća, ali i razvoj bakterijskih infekcija drugih organskih sustava.“

S obzirom na to da se za malen broj cijepljenih protiv pneumokoka najviše ‘’prozivaju’’ obiteljski liječnici, Ljiljana Bulat Kardum kaže da ni obiteljski liječnici ni liječnici specijalisti određenih struka koji liječe kronične bolesnike s visokim rizikom od obolijevanja od pneumokokne bolesti, nemaju dovoljno informacija: „Osim toga, nisu provedene edukacije u tom području ni šire medijske aktivnosti, tako da nisu cijepljenje protiv pneumokoknih bolesti dosad usvojili kao dio liječenja, odnosno najučinkovitiju preventivnu mjeru u zbrinjavanju svojih ugroženih pacijenata. Jednako tako ni naši kronični bolesnici nemaju informacije o značaju i korisnosti pneumokoknog cjepiva. No naravno da nisu obiteljski liječnici jedini u našem zdravstvenom sustavu obavezni nakon detaljnog pojašnjenja, predložiti svojim kroničnim bolesnicima pneumokokno cijepljenje. To su obvezni napraviti i specijalisti drugih struka koji liječe bolesnike s povećanim rizikom od obolijevanja, ali i specijalisti epidemiolozi. Isto tako je potrebno informirati o tom problemu naše rizične skupine stanovništva, ali i članove njihovih obitelji, a to se može postići samo širim medijskim aktivnostima. Ja ne propuštam priliku da svoje kronične pacijente upozorim na značenje i potrebu za pneumokoknim cjepivom, a posebno im ističem dobrobit takvog pristupa. To je najčešće upravo u ovom razdoblju, kada ih upozorim i na potrebu cijepljenja protiv sezonske gripe. Tada im predlažem oba cijepljenja.“

Ljiljana Bulat Kardum ističe da hrvatski građani nemaju otpor prema pneumokoknom cjepivu te ga primjerice njezini pacijenti, kronični respiratorni bolesnici, kad im predloži ovo cjepivo, bez problema prihvaćaju. Liječnica smatra da se dosad premalo govorilo o značaju pneumokoknog cjepiva ne samo u društvu u cjelini, već i među liječnicima kojima nedostaje dovoljno informacija o cijepljenju kao jednoj vrlo učinkovitoj zdravstvenoj preventivnoj mjeri, da bi potakli cijepljenje svojih kroničnih bolesnika: „Što se tiče ‘antivakserskog pokreta’, mislim da je to posljedica široke dostupnosti društvenih mreža, na kojima svaka osoba, bez obzira na nedostatno znanje i informiranost o određenom segmentu života, postavlja svoje viđenje problema i tako stječe ‘sljedbenike’, opet nedovoljno informirane građane. Uz to inzistiraju na pravu slobode odabira, nesvjesni da većini ostalih sugrađana na takav način oduzimaju njihova građanska prava, primjerice pravo na zdravlje. Mislim da bi bilo vrlo učinkovito u rješavanju ovog otpora prema cijepljenju dati priliku našim anonimnim sugrađanima koji su bolest preboljeli da govore o svojim iskustvima, posljedicama bolesti i doživljaju covid-infekcije koji su vrlo uvjerljivi i katkad dramatični.“

I doktor Dragan Soldo komentirao je antivaksere. Ne bi se složio s općeprihvaćenom tezom da građani imaju otpor prema cijepljenju i kaže da su u svakodnevnom poslu takvi primjeri relativno rijetki: „Puno opasnija stvar je davanje medijskog prostora osobama koje se iz potpuno iracionalnih razloga protive cijepljenju te se u javnosti stječe pogrešan dojam da postoji ogromna populacija ljudi koja se ne žele cijepiti. U prilog tome govori i mali broj ljudi na ‘prosvjedima’ protiv cijepljenja, kao i istraživanje u SAD-u koje je pokazalo da ogromni postotak antivakserskih informacija u medijima i društvenim mrežama potiče od jako malog broja ljudi. Neke kontradiktorne odluke i upute Stožera su svakako kod naših građana potaknule sumnjičavost u opravdanost postojećih mjera, ali treba biti iskren i priznati da je Stožer cijelo vrijeme pozivao građane na cijepljenje. Ono što je možda upitno u toj kampanji cijepljenja je njen slogan ‘Misli na druge’ jer se građani prvenstveno trebaju cijepiti zbog sebe i svog zdravlja, pogotovo kad govorimo o kroničnim bolesnicima i osobama starijim od 65 godina.“