Obitelj Gavrilović u ponedjeljak je Uskokovu optužnicu protiv Đure Gavrilovića za ratno profiterstvo ocijenila zastrašujućom te kao sadržajno i vremenski konstruiranu u svrhu pritiska na vođenje međunarodnog arbitražnog postupka, u kojemu Mesna industrija Gavrilović potražuje odštetu od Republike Hrvatske.

“Kao nositelj jedne od najstarijih hrvatskih robnih marki, obitelj Gavrilović prošla je trnovit put rasta tvrtke do razine svjetskog prehrambenog diva. Osim brojnih nagrada i stjecanja međunarodnog ugleda, nažalost proteklih 20 godina doživljavamo mnogobrojne pritiske od različitih poslovnih i financijskih avanturista, kao i od osoba povezanih sa starim režimom. Cilj je uvijek isti, mijenjaju se samo forme. U tom smislu i pokretanje ove optužnice promatramo kao još jedan, možda finalni pritisak na nas o kojem ćemo se očitovati na sudskim ročištima kada do njih dođe. Sve ukazuje na zaključak da je optužnica sadržajno i vremenski konstruirana samo u svrhu pritiska na vođenje našeg arbitražnog postupka”, poručuju iz obitelji Gavrilović u priopćenju.

Podsjećaju kako se proizvodnjom i preradom mesa u Petrinji bave od kraja 17. stoljeća, o čemu svjedoče brojne isprave i dokumenti, napominjući da 1798. nastaje tvrtka “Lovro Gavrilović i co”, čiji je nasljednik današnja mesna industrija Gavrilović.

Nakon 255 godine neprekinutog rada, dodaju, tvrtka je 1945. godine nacionalizirana, članovi obitelji Gavrilović završavaju u zatvoru i emigraciji, a tada najstariji član obitelji Gjuro II također je optužen za ratno profiterstvo u ljeto 1945. godine te je osuđen na doživotni prisilni rad u zatvoru u Staroj Gradiški.

Ističu kako je ratne 1991. godine Đuro Gavrilović kupio tvornicu Gavrilović kao svoje obiteljsko naslijeđe, iz stečaja, i to u trenutku dok se tvornica nalazila pod neprijateljskom okupacijom. Dio dokumentacije o kupnji je, kažu, i izjava kojom se Republika Hrvatska odriče odgovornosti u slučaju da zgrade i imovina tvrtke Gavrilović budu uništene u ratnim djelovanjima. Nakon godina okupacije, grad i tvrtka su oslobođeni u vojno-redarstvenoj akciji “Oluja”, a proizvodnja se postupno obnavlja.

Nakon toga, tvrde u obitelji Gavrilović, slijedi turbulentno razdoblje, koje ih i stavlja u današnji kontekst. “Nakon stabilizacije i razvoja proizvodnje, ponovnog zadobivanja međunarodnog ugleda i brojnih nagrada, od 1996. do danas stalno smo suočeni s pretenzijama ka našoj obiteljskoj firmi što je rezultiralo arbitražnim postupkom 2012. godine. Na taj nužan korak smo se odlučili kako bi riješili nedoumice koje su na razoran način sprječavale rast obiteljske tvrtke i nakon što su iscrpljene sve mogućnosti u Hrvatskoj. Od tada, pritisci na obitelj Gavrilović i tvrtku eskaliraju u koje se može ubrojiti i optužnica Uskoka o kojoj upravo čitamo u medijima”, kažu u priopćenju.

Ističu kako neće odustati jer imaju veliku odgovornost i obvezu prema svojim zaposlenicima, potrošačima i hrvatskoj javnosti uz koje ih veže 326 godina rada i poduzetništva, kojima se ovim putem zahvaljuju na lojalnosti i podršci.

“A ovu optužnicu doživljavamo kao još jednu tužna epizodu, koja će biti tek jedna stranica u povijesti obiteljske tvrtke Gavrilović”, zaključuje obitelj Gavrilović.

Uskok je prošlog petka podigao optužnicu protiv Đure Gavrilovića, kojega tereti da je u jeku Domovinskog rata kupio više tvrtki iz sustava mesne industrije Gavrilović za dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka namijenjenih obrani Hrvatske, čije mu je korištenje omogućio tadašnji ministar financija Jozo Martinović.

Gavrilovića, koji je austrijski državljanin, sumnjiči za poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, no, kako se navodna zlouporaba dogodila od 11. studenoga 1991. do kraja listopada 1992. terete ga po odredbama Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.

U optužnici stoji da je Gavrilović za vrijeme rata i stanja opasnosti za održivost teritorijalnog integriteta i suvereniteta Hrvatske, iskoristio ratne okolnosti i otežan rad državnih tijela pri nabavi oružja i opreme za potrebe obrane, s ciljem da sebi pribavi značajnu nepripadnu materijalnu korist. To je navodno učinio kroz stjecanje više tvrtki u stečaju koje su knjigovodstveno procijenjene na gotovo 68 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.