Kolokvij o književnom stvaralaštvu Ivana Gorana Kovačića (1913.-1943.) u povodu 110. obljetnice književnikova rođenja održava se u utorak u Matici hrvatskoj. 

Kroz dva dijela kolokvija profesori, znanstvenici i stručnjaci predstavljaju put Kovačićevog književnog sazrijevanja, specifičan pjesnički izraz i njegov bogati književni opus.

U prvom su dijelu izlagači, profesorica sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Ivana Drenjančević te književnici Tomislav Marijan Bilosnić i Stijepo Mijović Kočan, raspravljali o Goranovoj proturatnoj poemi “Jama”, koja predstavlja vrhunac njegova pjesničkog stvaralaštva.

O osobinama proze, novele i pripovjedne proze u Kovačićevim djelima izlagali su književni kritičar Antun Pavešković, jezokoslovac Ivo Pranjković i profesorica na na zadarskom Filozofskom fakultetu Sanja Knežević.

Osamdeset godina nakon nastanka “Jama” je još aktualna i zaogrnuta brojnim neodgonetnutim pitanjima, napomenula je Drenjančević dodavši da se tek iz pojedinih svjedočanstva može rekonstruirati vrijeme njezina nastanka.

Naime, istaknula je, kako se pretpostavlja da je Kovačić rukopis “Jame” sa sobom donio na ratište, kamo je otišao na samom kraju 1942. te da ga je ondje početkom 1943. dorađivao.

Zbog brojnih otvorenih pitanja i u samom pjesničkom tekstu Kovačićeva “Jama” postala je, smatra, brojnih, često i nasilnih čitanja. Naglasila je kako je cijela poema prožeta mučenjem te dodala kako se u “Jami” nigdje ne navode mučenik niti njegov mučitelj.

Tomislav Marijan Bilosnić istaknuo je kako se često zaboravlja da je hrvatski modernitet počeo Kaštelanovim “Crvenim konjem” u ratu Goranovom “Jamom” i odmah iza rata “Zorama i vihorima” Vesne Parun. Ocijenio je kako je Kovačićeva “Jama” pisana s izrazito protivničkim stavom umjetnosti prema postojećim.

Po riječima filmskoga povjesničara Brune Kragića neke od Goranovih filmskih kritika na razini su, pa i anticipiraju neke kasnije zaključke filmologa iz većih kultura. Kovačić je u prikazima filmova pokušao pronaći jedinstvo etike i estetike, teme i stila te tona i sadržaja, ocijenio je Kragić.

Sanja Knežević je napomenula kako Kovačić pripada razdoblju sintetičkog realizma, odnosno međuratnom razdoblju kada uistinu prevladavaju socijalne tematike i realistički stil oblikovanja djela. Kao najizrazitiji znak Kovačićeve simbolistike ocijenila je njegovih sedam djevojčica – sedam zvonara iz pripovijetke Sedam zvonara majke Marije.

Drugi dio kolokvija posvećen je Goranovoj kajkavskoj lirici pa je, između ostalih, dijalektolog Josip Lisac govorio o odnosu Kovačića i Miroslava Krleže.