Zagrepčani se hvale ‘Poletom’, a ‘Val’ je bio i čitaniji. I zato je knjiga o ‘Valu’ nastala iz inata. Kazao je to gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel u petak u Rijeci, na promociji monografije ‘Kad je život bio novi val’ riječkog novinara Edija Jurkovića, koji je u izdanju Naklade Val objavio povijest avangardnog riječkog omladinskog dvotjednika što je izlazio od 1975. do 1990.

‘Kad je život bio novi val’ bogato je ilustrirana monografska pripovijest o višegeneracijskom glasilu koje je ispisalo alternativnu povijest Rijeke od 1975. do 1990, , kazao je izdavač i vlasnik riječke Naklade Val Dragan Ogurlić.

Monografijom Vala, Ogurlić je u svojoj nakladničkoj kući, u nešto više od pet godina, zaokružio medijsku trilogiju s monografijama o splitskom Feral Tribuneu, zagrebačkom Poletu i riječkom Valu. “To su knjige o medijima koji su nas formirali kao generaciju. One pripovijedaju kako smo stvorili slobodu koji danas mladi baštine”, kazao je Ogurlić.

“Ako bih ‘Val’ trebao opisati jednom rečenicom, rekao bih da je ono čime obično opisujemo Rijeku: drugačiji i urban”, kazao je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

‘Val’, kazao je gradonačelnik, “nije bio samo omladinski list, nego i izvorište cijelog niza projekata i aktivnosti: književnog časopisa Rival, prvog hrvatskog Band aida, riječke rock scene… Kad prolistate knjigu, naprosto je fantastično vidjeti imena ljudi koji su radili u ‘Valu’, a danas su ugledna imena društvenog, novinarskog, sportskog, znanstvenog, liječničkog, i mnogih drugih područja života. U tome je vrijednost ‘Vala'”, kazao je Obersnel.

‘Val’ je svjedočanstvo suvremene povijesti i identiteta Rijeke, ocjenjuje Obersnel. “I zato je knjiga nastala kao rezultat inata: iritiralo me, kao gradonačelnika, da se Zagrepčani hvale ‘Poletom’, a ‘Val’ nimalo ne zaostaje, dapače: u jednom trenutku ‘Val’ je bio i čitaniji, najčitaniji omladinski list u Jugoslaviji nakon ljubljanske ‘Mladine'”, ustvrdio je Obersnel.

“Kao što je danas bjelodano da su monografiju ‘Poleta’ objavili Riječani, a ne Zagrepčani’, dometnuo je Dragan Ogurlić, kojega je u tom malom derbiju s metropolom podupro i autor monografije Edi Jurković, otkrivši kako je ‘Val’ počeo izlaziti prije, a ugasio se nakon ‘Poleta’. “Sve u svemu, izlazio je oko dvije godine duže”, podsjetio je autor.

Jurković i Ogurlić naročito su pohvalili dizajn monografije i njegovog autora Ivicu Oreba, koji je bio jedan od grafičkih urednika ‘Vala’. “Pokušali smo postići da ‘Kad je život bio novi val’ ne bude obična knjiga, nego nešto posebno, kao i list koji opisuje: simulirali smo novinski papir i promjene fonta kako ga je mijenjao i ‘Val’. Čini mi se da smo uspjeli”, zadovoljan je Jurković radom Ivice Oreba, kojega je Ogurlić nazvao “najboljim dizajnerom u širem okruženju”.

Jurković, koji je bio jedan od urednika ‘Vala’, na promociji je ispričao zanimljive detalje o novinama i onome vremenu: ‘Val’ je, primjerice, posljednji zabranjeni list u SFRJ. Dogodilo se to u lipnju 1989, samo deset mjeseci prije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj. “Svih petnaest tisuća primjeraka bilo je bunkerirano, a nakon što je Vrhovni sud SFRJ potvrdio zabranu, uništena je cijela naklada. Tog broja naprosto više nema, premda su tekstovi iz njega na različite načine objavljeni u drugim medijima i kasnijim brojevima ‘Vala'”, ispričao je autor monografije.

U početku, do Titove smrti 1980, ‘Val’ je bio “ozbiljno, mrko glasilo Saveza socijalističke omladine koje je informiralo o tekovinama revolucije, objavljujući na naslovnicama fotografije Tita i Lole Ribara”. Ipak, već tada su u drugom dijelu lista, rezerviranom za kulturu, počele izlaziti avangardne teme, pa je ‘Val’ već 1977. “‘oprao’ Bijelo dugme, nazvavši ih ‘čobanskim rokerima’ koji ništa ne vrijede”. “Istodobno, već te iste 1977, prvi u Hrvatskoj počeo je pisati o punku, pa se baš zato u Rijeci najranije pojavila punk scena, s Parafima, Termitima i ostalima”, prisjetio se autor monografije i jedan od urednika ‘Vala’.

“Uvijek smo morali balansirati: ne napraviti ‘faul’ da nas ne dotuku, a istodobno zadržati slobodan prostor. Postali smo ‘nosač aviona’ za kulturne projekte, filmove, književnost; naš književni časopis Rival objavio je više od 50 knjiga; snažno smo podupirali ekološki pokret; Armadu od samog početka 1987, kada smo suorganizirali Bijeli vlak kojim je Armada putovala u Beograd na utakmicu finala jugoslavenskog kupa; pokrenuli smo Band aid, a sve je to i danas aktualno. Za nas je pisalo više od tisuću autora, od punkera do današnjih ministara. I dobro je da je bilo tako”, kazao je Jurković.

Duhovito je Jurković prepričao kako ga mladi novinari danas pitaju “čudna pitanja” kada im kaže da je ‘Val’ u prvoj godini radio bez telefona. “Niste imali mobitele? Ni internet?”, pitaju ga. “Ni fiksnu telefonsku liniju”, odgovara im on i dodaje kako su potom dobili telefon, ali imali “dvojnika”, pa opet treba objašnjavati što je značilo to – “imati dvojnika”. A kada ga pitaju kako su uopće radili bez telefona, odgovara: “Izašli bi na Korzo, otišli do ‘Konta’ gdje su se svi okupljali, doznali tko piše knjigu i koja se predstava sprema, pa bismo prošli preko Palacha da vidimo tko svira i tko je kamo prešao iz kojeg benda, i to smo objavljivali. Jer, bili smo jedini medij za mlade. Radio Rijeka tada je emitirala četiri sata unaprijed snimljenog i cenzuriranog programa, a Novi list izvještaje s partijskih sjednica; o koncertima i svirkama nitko nije pisao. Postali smo jedini medij koji je uopće mogao otvoriti prostor mladim kreativcima”, duhovito se prisjetio Jurković.

Očito je da monografiji “Kad je život bio novi val” dobro pristaje ocjena izdavača Dragana Ogurlića – da je riječ o “alternativnoj povijesti Rijeke”, o pripovijesti “kako smo živjeli i ostvarivali slobodu koja je na kušnji sa svakim novim društvenim potresom”.