Obdukcijsko izvješće jača sumnju da je u pozadini tragičnog samoubojstva istaknutog ravnatelja KBC-a Zagreb HDZ-ovska politička drama
Obdukcija je otkrila da je smjesta preminuo zbog ozljeda glave, nije bilo moždanog ni srčanog udara. Ćorušića su pritiskali jer je odbio za šefa Petrove bolnice imenovati šefa zagrebačkog HDZ-a Mislava Hermana, bliskog Andreju Plenkoviću. Izvor blizak Vladi tvrdi da je iz krugova Ćorušićeve obitelji ministru Viliju Berošu poručeno da se ne pojavljuje na sahrani. Sedam dana prije pogibije Ćorušić je već jednom htio skočiti s prozora bolnice, ali su ga suradnici spriječili
Ravnatelj KBC-a Zagreb Ante Ćorušić sam si je oduzeo život skokom s 8 metara visine s podesta pokraj požarnih stepenica koje se nalaze u blizini njegova ureda. Bacio se na glavu i nije mu bilo spasa. Na te stepenice nije niti zakoračio. Samo desetak dana ranije to je već jednom pokušao učiniti skokom s prozora. Već je bio na prozoru, spriječili su ga suradnici u zadnji čas, nakon što je netko prijavio da je vidio nekog čovjeka na prozoru. Nevjerojatno je da nakon toga nitko tako rastrojenom Ćorušiću, za kojeg se zna da je i u prošlosti imao depresivne epizode, nije pomogao i uputio ga na neku terapiju ili liječenje“, izjavio je to za Nacional izvor blizak vrhu policije detaljno upoznat s okolnostima koje su dovele do tragične pogibije – odnosno kako se sada ponovno neslužbeno potvrđuje – samoubojstva dugogodišnjeg ravnatelja KBC-a Zagreb i visokopozicioniranog HDZ-ovca Ante Ćorušića.
To je po svemu sudeći jedan od razloga zbog kojih je ispraćaj Ante Ćorušića organiziran u tako kratkom roku, samo dva dana nakon njegove šokantne smrti, nakon koje policija Nacionalu nije službeno odgovorila na pitanje je li nad tijelom Ante Ćorušića rađena obdukcija.
Međutim, izvor blizak Vladi koji o tome ima neposredna saznanja, u ponedjeljak je za Nacional decidirano izjavio da je obdukcija izvršena. Kao službeni uzrok njegove smrti u obdukcijskom nalazu spominju se ozljede glave. Prema njegovim navodima, Ćorušić uoči pada nije doživio ni moždani, niti srčani udar, što bi moglo pridonijeti iznenadnom naglom padu s visine od osam metara.
Policija je službeno potvrdila da je Ćorušić pao s osam metara visine i da nisu utvrđeni elementi kaznenog djela, što bi značilo da ga nitko nije gurnuo. Ali nisu objasnili kako se onda dogodilo da je šef najveće bolnice u Hrvatskoj pao preko zaštitne ograde, za koju je više Nacionalovih sugovornika tvrdilo da ne postoji mogućnost da se netko samo tako „prebaci“ preko te ograde uslijed slučajnog pada ili slabosti. Čak ni Ćorušić koji je bio izrazito visok.
Međutim, Ćorušićeva pogibija koja opravdano dobiva veliku pažnju javnosti, mogla bi imati i političku pozadinu – osobito ako nadležne institucije odluče detaljno istražiti kakvi su se sve politički pritisci vršili na njega i je li on natječaj za izbor jedne od čelnih osoba unutar KBC-a Zagreb, šefa Petrove bolnice, stornirao zbog pritiska premijera Andreja Plenkovića.
Ako bi se te sumnje pokazale osnovanima, to bi značilo da je premijer Plenković u blažoj varijanti plesao na rubu, a u težoj počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti kako bi izravnom intervencijom onemogućio izbor već odabranog kandidata za ravnatelja Petrove bolnice te kako bi poništavanjem natječaja omogućio svom kandidatu, a to je bio šef zagrebačkog HDZ-a, njemu osobito blizak Mislav Herman, da se ponovo kandidira u sljedećem izbornom ciklusu i kako bi se izbor za šefa jedne bolnice odigrao po unaprijed određenom stranačkom ključu.
Tri neovisna izvora, jedan osobno blizak pokojnom Ćorušiću, jedan visoki izvor iz liječničkih krugova i jedan izvor blizak Vladi, Nacionalu su potvrdila da je u potpunosti točno sve ono što je Nacional u prošlom broju napisao o tome da se razlozi Ćorušićeve tragične pogibije mogu povezati s pritiscima kojima je bio izložen zbog odbijanja da po nalogu premijera Plenkovića na mjesto ravnatelja Petrove bolnice u Zagrebu, koja spada pod KBC Zagreb, postavi Plenkovićeva miljenika Hermana, predsjednika zagrebačkog HDZ-a i odnedavno HDZ-ova kandidata za gradonačelnika Zagreba.
„Sve što ste napisali potpuna je istina. Ja to pouzdano znam. Nemojte me pitati kako, jednog dana o tome ću otvoreno progovoriti, ali sada još ne mogu. Samo ću vam reći da sam s Ćorušićem bio osobni prijatelj i da mi se on oko svega povjeravao. Do te mjere da mi je rekao kako je u posljednje vrijeme bio izložen prijetnjama“, tim je riječima taj osobni Ćorušićev prijatelj dodatno upozorio na to da bi glavne razloge njegove tragične pogibije trebalo potražiti upravo u političkim pritiscima kojima je bio izložen.
Drugi izvor blizak Vladi također je potvrdio istinitost tih navoda. Treći, visoki izvor iz liječničkih krugova, koji je dugo godina i sam bio u Upravi Rebra, također je poručio:
„Koliko je meni rečeno, sve što piše u Nacionalu je točno.“
Nacional je najprije u broju od 3. rujna otkrio kako je Ćorušić na natječaju za ravnatelja Petrove bolnice objavljenom tijekom ljeta, odbio imenovati svog stranačkog kolegu, doktora Hermana, inače ginekologa iz Petrove bolnice, te je umjesto toga donio odluku da će novi ravnatelj biti doktor Goran Vujić, šef onkološkog odjela Petrove bolnice. S njim je Ćorušić bio i dugogodišnji prijatelj, ali je i sam dugo godina radio na tom odjelu te nije nimalo sumnjao u stručnost tog kandidata iza kojeg stoje brojni stručni radovi i priznanja. Međutim, nakon što je već donio i Vujiću poslao odluku o odabiru, tu je odluku sedam dana kasnije morao poništiti. Po svemu sudeći, upravo zbog političkog pritiska s vrha.
S tim su pritiscima na Ćorušića bili detaljno upoznati i ministar zdravstva Vili Beroš i njegov državni tajnik Tomislav Dulibić, ali ni jedan ni drugi nisu se zauzeli za Ćorušića niti stali iza njegove odluke, već su se ponašali tako da taj natječaj s njima nema veze. Pa su tako još početkom rujna i na upit Nacionala o tom slučaju odgovorili kako Ministarstvo zdravstva u tom slučaju nije nadležno. Iako je neosporna činjenica da ministar zdravstva, pa i državni tajnik, imaju itekako i autoriteti i pravo propitivati ako se pojave ovakve vrste pritisaka i nezakonitosti. Međutim, problem je, izgleda, bio u tome što su ti pritisci ovaj put dolazili s vrha države, to jest od premijera Plenkovića kojem se nisu željeli zamjeriti.
‘Sve što ste napisali potpuna je istina. Ja to pouzdano znam. Nemojte me pitati kako, jednoga dana o tome ću otvoreno progovoriti, ali sada još ne mogu. S Ćorušićem sam bio prijatelj i on mi se povjeravao’
Možda se upravo zbog toga na dan ispraćaja Ante Ćorušića na zagrebačkom Mirogoju, a to je bilo samo dva dana nakon njegova tragičnog čina, pojavila neslužbena informacija da obitelj Ante Ćorušića ne želi da na ispraćaj dođu ni Vili Beroš niti Tomislav Dulibić. U jednoj od varijanti, na tom „popisu nepoželjnih“ nalazio se i Herman. Oni su na kraju bili na sprovodu, ali su se, kako tvrde Nacionalovi izvori, držali po strani.
Nacional je 3. rujna objavio članak pod naslovom: ‘’Premijer ordinira – Kad Mislav Herman nije prošao za šefa Petrove bolnice, Plenković je tražio Ćorušića da poništi natječaj’’. U njegovu uvodnom pasusu stoji:
‘’Nacional otkriva kako se ravnatelj KBC-a Zagreb Ante Ćorušić najprije oglušio o ‘mig’ da za novog šefa Petrove bolnice po nalogu premijera Plenkovića treba biti izabran šef zagrebačkog HDZ-a, a zatim ipak poništio odluku kojom je već bio izabran drugi kandidat.
Dva neovisna izvora dubinski upućena u događanja u vrhu HDZ-a, otkrila su Nacionalu kako se odigrao ogroman skandal u KBC-u Zagreb: tvrdili su da je premijer Plenković direktno intervenirao u navedeni natječaj, i to kako bi utjecao na odluku da se na čelo Petrove bolnice, koje djeluje u sklopu KBC-a Zagreb, izabere Mislava Hermana, jednog od njemu izrazito bliskih stranačkih ljudi.’’
Visoki izvor blizak vrhu HDZ-a i dubinski upućen u detalje spornog natječaja za izbor predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici u Zagrebu, koja pripada KBC-u Zagreb, za Nacional je tada rekao:
„Premijer Andrej Plenković izravno se umiješao u izbor novog šefa Petrove bolnice u Zagrebu nakon što Ante Ćorušić, ravnatelj KBC-a Zagreb pod čijom je kapom Petrova bolnica, nije poslušao njegov mig da se za predstojnika izabere ginekolog Mislav Herman, šef zagrebačkog HDZ-a. Još je intrigantnije da je Ćorušić to odbio iako i sam dolazi iz zagrebačkog HDZ-a. Međutim, nakon Plenkovićeve intervencije odlučio je ipak poništiti natječaj. Naročito je skandalozno jer je natječaj ukinut nakon što je već donesena odluka da na tu funkciju bude izabran Vujić, inače vrstan stručnjak. On je praktički u tjedan dana dobio dvije različite odluke, jednu da je izabran, a potom, tjedan dana kasnije, da ipak nije, odnosno uručena mu je odluka o ukidanju natječaja.“
Na pitanje zašto je Ćorušić ipak poništio, odnosno ukinuo natječaj u kojem je odluka o izboru Gorana Vujića već bila donesena i poslana Vujiću, izvor blizak Upravi KBC-a Zagreb tada je rekao:
„Zato što je Ćorušića nazvao Plenković. Pazite, taj Vujić je već bio izabran. Da bi na kraju natječaj bio ukinut tako što je promijenjena odluka. Uobičajeno je u takvim postupcima da se natječaj poništi dok je još u tijeku. A ne kad je odluka već donesena i odaslana. KBC Zagreb je ozbiljna, velika kuća. I nije uobičajeno da se o takvim stvarima ne komunicira ranije. Međutim, dogodilo se da na natječaju nije prošao Herman koji ima politički ‘background’, već Vujić koji je kvalitetniji stručnjak. Ispalo je nekolegijalno i glupo prema svima. Sigurno se ni Vujić ne bi kandidirao da nije mislio da ima sve uvjete i usto Ćorušićevu podršku, tim više što se on već jednom bio kandidirao pa nije prošao jer je bio reizabran Orešković. To je bilo prije četiri godine. No tog puta u igri su bili Orešković i Vujić i tada se biralo između dvojice vrlo kvalitetnih liječnika. A sada je riječ o izboru između Hermana, koji se u stručnom smislu ni po čemu posebnom ne ističe, i Vujića o kojem, koga god da pitate, možete čuti samo pohvale. Vujić je naprosto kompetentniji, stariji, iskusniji i radi ozbiljnu kirurgiju. Nakon što se ovo sada dogodilo, doživio je šok i mislim da je čak otišao na bolovanje.“
Unatoč tome što je od objave tog članka prošlo skoro dva mjeseca, apsolutno nitko ni na koji način navode iz tog članka nije demantirao.
Osim toga, KBC Zagreb, tada predvođen Ćorušićem, odlučio je ostati nedostupan i nije službeno odgovorio na upit Nacionala o tome na koji je način, temeljem kojeg pravilnika i zakona, storniran natječaj koji je već bio proveden i u kojem je već bila donesena odluka.
Znakovito je i da je jedan od najbližih suradnika Ante Ćorušića, njegov pomoćnik, liječnik Milivoj Novak, u razgovoru za Nedjeljni Jutarnji list naglasio sljedeće:
„Teško mogu pojmiti što se dogodilo i da Ante stvarno više nema… Ulijevao nam je nevjerojatnu sigurnost za sve ono što smo radili na dobrobit bolnice, ali prije svega u interesu pacijenata. Baš pod njegovom rukom bolnica je maksimalno napredovala, i stručno i prostorno. Nastojao je da na svako mjesto u bolnici dođu oni koji su imali najbolje kompetencije. Ponekad je baš to znalo biti iscrpljujuće. Znate ono kad sami sebi kažete – što mi to treba. No sutra je novi dan. Nastaviš kao da se ono jučer nije dogodilo.“
Drugim riječima, i liječnik Milivoj Novak naznačio je neizravno da je pokojni Ćorušić najvećim pritiscima bio izložen upravo zbog kadroviranja, odnosno pritisaka kojima je bio izložen zbog želje da na sva mjesta dovede najstručnije ljude – a što se nekima očito nije svidjelo.
Zanimljivo je da je u istom članku pod naslovom „Nepoznati Ćorušić“ o svom pokojnom kolegi i prijatelju govorio i Vujić, nesuđeni šef Petrove bolnice zbog kojeg se Ćorušić i našao pod Plenkovićevim i Hermanovim pritiskom. Upravo je Vujić naslijedio Ćorušića u vođenju Zavoda za onkološku ginekologiju Petrove bolnice, na čijem je čelu ovaj bio još početkom 90-ih.
Vujić je u razgovoru za Jutarnji list opisivao više stručni dio svoje suradnje s Ćorušićem i njegove zasluge za napredak liječenja onkoloških pacijentica, da bi kraju razgovor zaključio ovim riječima:
„Kad je krenuo u politiku, samo sam ga kratko pitao ‘Što ti to Ante treba? Imaš ugled u struci, napravio si nevjerojatne stvari za bolnicu…’ Pokazalo se da je na kraju baš politika pokušala uništiti čak i njegovu stručnost. Bila je okrutna prema vrhunskom majstoru svojeg zanata. Zločesto mu se vadila greška koju ni jedan liječnik ne želi, ali se događa. Antu je to doslovno proganjalo. Malo je onih koji znaju da je prije tog zahvata Ante operirao cijeli dan i noć te nastavio drugi dan. Bila su to naporna vremena.“ Vujić se referirao na slučaj u kojem je Ćorušić napravio liječničku grešku s operacijom izvađenog krivog jajnika.
No potom se Vujić dodatno nadovezao i ponovno aludirao na političke uzroke Ćorušićevih problema:
„Bio je veliki liječnik, visoko moralan čovjek, reklo bi se gotovo bez mana, što mnogima nije dobro sjelo, poglavito kad se u sve upetljala politika. Uporno je ustrajao na tome da kriteriji za sve moraju vrijediti jednako.“
‘Već je bio na prozoru, spriječili su ga suradnici u zadnji čas, nakon što je netko prijavio da je vidio nekoga na prozoru. Nevjerojatno je da nitko tako rastrojenom Ćorušiću nije pomogao i uputio ga na terapiju’
U navedenom članku nitko nije spomenuo da je upravo zbog obrane Gorana Vujića i njegove stručnosti Ćorušić očito zaratio s vrhom vlastite stranke, ali je potom ipak morao popustiti i ukinuti natječaj na kojem je Vujić već bio službeno izabran, te da ga je cijela ta situacija proganjala jer se s time nije mogao pomiriti – upravo zbog svojih čvrstih načela.
Međutim, Nacional je doznao da je u pozadini Ćorušićeve uznemirenosti, koju su svi njegovi bliski prijatelji i suradnici tjednima zamjećivali, bilo i drugih razloga. Prvenstveno zabrinutost zato što je DORH započeo raditi na predmetu protiv pojedinih liječnika. Iako Nacionalovi visoki pravosudni izvori tvrde da Ćorušić nije bio obuhvaćen tom akcijom DORH-a, on je po svemu sudeći znao da se nešto događa te je zbog toga također bio uznemiren.
Portal Teleskop objavio je podatak, pozivajući se također na neslužbene izvore, da je Ćorušićeva smrt nastupila svega nekoliko minuta nakon što je prisustvovao kolegiju sa svojim suradnicima. Međutim, tijekom tog kolegija, kako su naveli, nazvao ga je sin i rekao da je dobio poziv za ispitivanje na policiji.
Ako bi to bilo tako, to jest ako bi Ćorušić do te mjere strahovao zbog tog poziva da je zato skočio s osam metara visine, to ne objašnjava zašto se onda pokušao baciti i deset dana ranije, kad još nije znao ništa o tom pozivu.
Sigurno je to da su politički vrh i policija pokušali sve ove okolnosti što prije „pokopati“, skupa s nesretnim Ćorušićem.
Komentari