Obala Bjelokosti bila je na rubu propasti no dolaskom na vlast novog predsjednika počeo je gospodarski oporavak, pa danas ta država bilježi prosječan godišnji rast od devet posto i jedna je od vodećih afričkih ekonomija

Predsjednik Obale Bjelokosti Alassane Ouattara (73) prije desetak dana na izborima je ponovno izabran za predsjednika države koja je prvi svjetski proizvođač kakaa i koja je u samo nekoliko godina postala prva gospodarska sila zapadne Afrike. Iako je prije nekoliko godina izgledalo da ćemo svjedočiti propadanju još jedne afričke države, Obala Bjelokosti je u kratkom razdoblju postala ogledni primjer ostalim državama na najsiromašnijem kontinentu. Gospodarski napredak Obale Bjelokosti iznenadio je sve ekonomske analitičare koji su prije četiri godine prognozirali bankrot države pogođene unutarnjim nemirima i građanskim ratom. Unatoč tim prognozama, Obala Bjelokosti u posljednje tri godine bilježi prosječan gospodarski rast od devet posto, čime se pozicionirala u sam vrh najbrže rastućih gospodarstava ne samo u Africi, nego i u cijelome svijetu.

TAKAV NAPREDAK GOSPODARSTVA pobudio je sjećanja na sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća, kada je Obala Bjelokosti na temelju francuskoga kolonijalnog gospodarstva postala najveća izvoznica kakaa na svijetu te je ujedno bila i najrazvijenija država i motor razvoja cijele zapadne Afrike. Zbog gospodarskog rasta i političke stabilnosti koja je tada vladala, cijela situacija opisana je kao “čudo u Obali Bjelokosti”, a gospodarska prijestolnica države Abidjan prozvan je “afričkim Parizom” i to s potpunim pravom jer je bio daleko najrazvijeniji i najuređeniji grad u zapadnoj Africi. Obala Bjelokosti je u tom razdoblju postala magnet za stanovnike okolnih zemalja koji su u velikom broju dolazili u potrazi za poslom te su se ubrzo u novoj državi i trajno nastanili. Ekonomski migranti nisu samo dolazili iz okolnih zemalja kao što su Burkina Faso, Gana, Mali Togo i Benin, već su se u Obali Bjelokosti naselili i doseljenici iz dalekih država poput Libanona i Vijetnama. Po nekim istraživanjima sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, četvrtina od 24 milijuna stanovnika Obale Bjelokosti bila je rođena u drugim državama. Međutim, brojno naseljavanje dovelo je do povećanih društvenih tenzija u nadolazećim godinama u kojima je došlo do pada gospodarske aktivnosti i političke nestabilnosti te je sve više bila naglašena podjela između domicilnog stanovništva i ekonomskih migranata.

Pad cijena sirovina na svjetskom tržištu krajem osamdesetih označio je kraj procvata gospodarstva, a kada je 1993. godine preminuo diktator Félix Houphouët-Boigny, koji je bio na čelu države od njenog osamostaljenja 1960., došlo je i do političke nestabilnosti jer nije bilo jasno tko bi trebao preuzeti njegovu dužnost. Situacija se dodatno pogoršala 2002. kada je izbio građanski rat između sjevera i juga zemlje. Kulminacija unutarnjih sukoba dogodila se 2010. godine kada je na predsjedničkim izborima pobijedio bivši premijer Alassane Ouattara, ali dotadašnji predsjednik Laurent Gbagbo nije želio priznati poraz, što je dovelo do velikog vala nasilja i sukoba u kojima je poginulo 3000 ljudi.

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA PRIZNALA JE POBJEDU Ouattare, a njegove pristaše su uz pomoć francuskih vojnika u studenome 2011. uhitile Gbagbu te ga izručili Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu, čime je taj političar postao prvi predsjednik neke države kojem se u Haagu sudilo za zločine protiv čovječnosti, koji su počinjeni u vrijeme postizbornog nasilja u Obali Bjelokosti. Nakon izručenja Ouattara je ipak uspio preuzeti predsjedničku dužnost te je građanima obećao mir i obnovu države i upropaštenog gospodarstva. Četiri godine kasnije, Ouattara pobjeđuje na novim izborima jer je većinom ispunio dana obećanja i državu izveo iz gospodarske krize. Službeni podaci vlade Obale Bjelokosti pokazuju da bi u ovoj godini rast trebao iznositi, za Hrvatsku pomalo nestvarnih, 9,6 posto. I dok je prognoza Međunarodnog monetarnog fonda nešto niža i iznosi 8,4 posto, to svejedno pokazuje da država ide u pravom smjeru i zato investitori u velikom broju ulaze na tržište Obale Bjelokosti. Da je Obala Bjelokosti u uzlaznoj putanji, najbolje se vidi u upravo u Abidjanu gdje je napredak vidljiv na svakom koraku. Taj grad od četiri milijuna stanovnika postao je veliko gradilište i svakodnevno se završava barem jedna velika zgrada u koju se smještaju brojni uredi međunarodnih kompanija. Do kraja godine trebala bi biti završena i gradnja nekoliko luksuznih hotela koji će još više privući inozemne poslovne ljude koji žele ulagati u Obalu Bjelokosti. Među novim hotelima je i Radisson Blu Abidjan, a vlasnik licence i glavni investitor Kome Cesse tvrdi da se na projekt odlučio zbog rezultata koje je vlada postigla posljednjih godina i zbog političke stabilnosti u državi koja garantira da se u bliskoj budućnosti neće ponoviti nasilje iz 2011. Strani ulagači, s druge strane, ne ulažu u Obalu Bjelokosti samo zbog snažnog gospodarskog rasta, već i zbog brojnih pogodnosti koje vlada nudi za ulaganja. Među tim pogodnostima najviše se izdvajaju oslobađanje od plaćanja PDV-a, niže carinske stope, a zasigurno najzanimljivija pogodnost je obećanje vlade da će država isplatiti odštetu u slučaju ponovnog izbijanja nemira u državi. Vlada je, kako bi privukla strana ulaganja, počela ulagati i golema sredstva u infrastrukturu koja je jako dugo bila zapostavljena, a slaba prometna povezanost bila je jedan od najvećih problema u državi. Gradnjom novih cesta i mostova smanjile su se prometne gužve u Abidjanu te je skraćeno vrijeme putovanja između ostalih gradova diljem zemlje. Uz to, napravljen je i ogroman napredak u opskrbi električnom energijom te je Obala Bjelokosti postala jedna od rijetkih zemalja u Africi koja više nema problema s ispadanjem električne mreže. Naime, baš su problemi s opskrbom električnom energijom i ispadanjem mreže jedna od glavnih prepreka za razvoj afričkih država jer se tako onemogućuje nesmetano poslovanje tvornica i tvrtki na afričkom kontinentu. Vlada je najavila i gradnju novih elektrana, čime bi se još bolje osigurala sigurnost električne mreže koja je ionako najbolja i najsigurnija u zapadnoj Africi. Međutim, vlada Obale Bjelokosti želi u idućem razdoblju privući još više investicija u osnovnu infrastrukturu jer se smatra da to nije samo recept za nastavak gospodarskog rasta, nego je i put za izlazak iz siromaštva velikog broja stanovnika te države. “Ulaganja, ulaganja, ulaganja”, tako je ranije ove godine u razgovoru za Financial Times plan vlade opisao ministar za proračun Abdourahmane Cisse.

OZBILJNOST U TIM NAMJERAMA VLADE prepoznale su i mnoge strane kompanije koje jedna za drugom otvaraju svoje podružnice u Obali Bjelokosti. U rujnu je kamen temeljac za novu tvornicu postavio nizozemski pivarski gigant Heineken, a dolazak je potvrdio i francuski trgovački lanac Carrefour koji će već u studenome otvoriti veliki trgovački centar u središtu Abidjana, svoj prvi na području zapadne Afrike. Trgovinu otvara i francuski lanac elektroničke opreme FNAC koji računa na sve veću platežnu moć srednje klase, s obzirom na to da prosječni godišnji dohodak u Obali Bjelokosti iznosi oko 2600 eura, što je vrlo visoko za afričke pojmove. “Kada vidite da velike svjetske kompanije dolaze u našu državu, onda možete biti sigurni da će se gospodarski rast nastaviti i da je Obala Bjelokosti država u koju je sigurno ulagati”, izjavio je prvi čovjek agencije za ulaganja Emmanuel Esmel Essis koji ove godine očekuje oko milijardu dolara stranih ulaganja.

Međutim, unatoč blještavim brojkama i pozitivnim gospodarskim prognozama, napredak još uvijek ne osjećaju svi stanovnici Obale Bjelokosti i mnogi od njih još uvijek preživljavaju iz dana u dan i žive u velikom siromaštvu. Treba se uputiti samo malo izvan Abidjana, gdje se može vidjeti potpuno druga slika Obale Bjelokosti. Ekonomski analitičari upozoravaju da učinci visokog gospodarskog rasta još uvijek nisu zahvatili sve segmente društva, a posebno je zabrinjavajuća velika nezaposlenost mladih, pa čak i onih s fakultetskim obrazovanjem. I neki drugi pokazatelji su vrlo zabrinjavajući, pa je tako stopa mortaliteta majki prilikom poroda na razini puno siromašnijih država kao što su Gvineja i Niger. Analitičari te podatke objašnjavaju činjenicom da je Obala Bjelokosti država koja se relativno nedavno izvukla iz vihora građanskog rata te će biti potrebno još neko vrijeme da gospodarski rast zahvati sve slojeve stanovništva. Pri tome savjetuju predsjedniku Ouattari da nakon pobjede na izborima, u svojem drugom petogodišnjem mandatu pokuša osigurati socijalnu sigurnost za sve građane Obale Bjelokosti, što mu zbog trenutnih gospodarskih gibanja ne bi trebalo predstavljati veći problem jer na raspolaganju ima dovoljno financijskih sredstava pomoću kojih bi taj cilj mogao i ostvariti.