Stoljeće nakon što je glasovita hrvatska književnica Ivana Brlić-Mažuranić objavila “Priče iz davnine” koje su je proslavile i u svijetu, u srijedu navečer predstavljeno je i posebno izdanje te knjige s javnosti do sada nepoznatim ilustracijama Krste Hegedušića.

Izdavački je to pothvat zagrebačke nakladničke kuće V.B.Z. i nakladnička senzacija koja će to još dugo biti, istaknuo je na predstavljanju knjige u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića književnik Branislav Glumac. Osim što je jedan od autora pogovora knjizi, Glumac je i jedna od ključnih osoba čije je posredovanje bilo presudno za objavljivanja ovoga divot-izdanja, posvjedočio je književni kritičar prof. dr. sc. Vinko Brešić koji je priredio knjigu, a pronašao do sada nepoznate ilustracije Krste Hegedušića u arhivu obitelji Brlić u Slavonskome Brodu koji je sredila upravo Ivana Brlić-Mažuranić.

Književnica je željela da njezini likovi dobiju vizualni identitet  

Ivana Brlić-Mažuranić najčitanija je hrvatska književnica, a željela je da njezini likovi dobiju i vizualni identitet, istaknuo je Brešić i dodao da je književnica imala vrlo visoke kriterije za ilustracije svojih likova pa često nije bila zadovoljna s ilustracijama. Tako su, podsjetio je Brešić, druga izdanja “Šegrta Hlapića” i “Priča iz davnine” objavljena bez ilustracija jer autorica nije bila zadovoljna ilustracijama Naste Rojc, objavljenima u prvom izdanju “Šegrta Hlapića”, kao ni ilustracijama Petra Orlića iz prvoga izdanja “Priča iz davnine”. Zadovoljna je bila jedino ilustracijama Vladimira Kirina, posebno onima za englesko izdanje “Priča iz davnine”.

Brešić je posvjedočio da je posve slučajno našao Hegedušićeve ilustracije u arhivu Brlićevih koji je 1929. sredila Ivana Brlić-Mažuranić, te da bi bez zauzimanja Branislava Glumca to otkriće i dalje bilo nedostupno javnosti. Jer, podsjetio je, po otkriću se obratio Mirjani Hegedušić, kćeri Krste Hegedušića i nasljednici autorskih prava koja nije vjerovala da je njezin otac autor tih ilustracija što je, kao posebna gošća predstavljanja, i osobno potvrdila.

Pismo iz 1923. rješava stogodišnju zagonetku

Krsto Hegedušić imao je pak samo šesnaest godina kada 1917. – prije točno stotinu godina napravio niz ilustracija za “Priče iz davnine”. Ta činjenica nametnula je brojna pitanja među kojima su, rekao je Brešić, kako je uopće Hegedušić došao na ideju da ilustrira “Priče iz davnine” i je li do toga došlo jer se ratne 1917. u Zagrebu možda susreo s Ivanom Brlić-Mažuranić koja je dolazila u posjet svojim roditeljima u djedovu kuću u Jurjevskoj ulici. Ta pitanja pak, objasnio je Brešić, rasvjetljava pismo, također iz arhiva Brlićevih, što ga je Hegedušić s nadnevkom 30. svibnja 1923. poslao Ivani Brlić-Mažuranić u kojemu se ispričava i, među ostalim piše, što “nažalost još ništa nisam učinio  – bolest i studij su me zadržali. Mislio sam preko ferja, pa ako ste voljni ostavite mi zadaću preko praznika”. Po tomu se, dodao je, čini kako je kontakata ipak bilo, ali je teško reći je li to bio izravan ili neizravan kontakt.

Nakon posredovanja Branislava Glumca, Mirjana Hegedušić dopustila je objavljivanje ilustracija koje su se nalazile u školskoj “Crtanki za mjeriteljstvo” Krstina mlađega brata Željka u kojoj se, rekao je glavni urednik V.B.Z.-a Drago Glamuzina na ukupno deset listova, odnosno 20 stranica školske crtanke formata 25 centimetara puta 30 centimetara, nalazi 19 akvareliranih crteža Krste Hegedušića uz autorove rukopisne intervencije.

Ulomke iz knjige čitao je dramski umjetnik Vedran Mlikota.