Objavljeno u Nacionalu br. 857, 2012-04-17

Na trećem najprofitabilnijem ilegalnom tržištu na svijetu – poslije trgovine drogom i oružjem – godišnje se okrene 6 milijardi USD, a od nekoliko tisuća umjetnina ukradenih svake godine pronađe ih se tek 5 do 10 posto

Da su krađe umjetnina postale jedan od najraširenijih oblika kriminala pokazuje njihova učestalost, a da se u vrhu takvog kriminala našlo i hrvatsko susjedstvo dokazuju prošlotjedne vijesti iz Beograda. Nakon što su krivci – pa i naručitelji – pljačke umjetnina u Zürichu 2008. – nazivanom najvećom u Europi – pronađeni u Beogradu, u medijima se ponovno potegnulo pitanje crnog tržišta umjetnina. Prema Interpolu, ono je postalo treće najprofitabilnije ilegalno tržište na svijetu, odmah iza trgovine drogom i oružjem. Tisuće umjetnina vrijednih milijarde dolara bivaju ukradene godišnje, a prema podacima FBI-ja na svjetskom crnom tržištu umjetnina u jednoj se godini okrene šest milijardi dolara. Kad se tome dodaju kompenzacije osiguravajućih društava koje te umjetnine osiguravaju, iznosi su daleko veći. Prema Registru izgubljenih umjetnina, međunarodnom indeksu ukradenih djela, trenutno se u svijetu traga za 350.000 ukradenih umjetnina, čija je ukupna vrijednost preko milijardu dolara. No prema statistikama, samo se pet do 10 posto ukradenih umjetnina godišnje pronađe.

Prema objašnjenju glavnog tajnika Registra Chrisa Marinella, razlozi su, između ostalog, sljedeći: kradljivci često nakon nekog vremena shvate da ukradene umjetnine, pogotovo one najtraženije, ne mogu prodati na aukciji ili da ne mogu dobiti otkupninu bez da budu uhvaćeni te ih prebacuju na crno tržište. Tamo njima trguju za samo pet do 10 posto njihove stvarne vrijednosti, a nije rijetkost ni da ih mijenjaju za drogu, oružje ili druge antikvitete. Ako se ni tako nisu uspjeli riješiti ukradene umjetnine, odlažu ih u tajnim skladištima ili pak vješaju na zid svog doma – u oba slučaja mjesta na kojima one mogu stajati godinama bez da to itko sazna. Ukradenoj umjetnini teško je ući u trag i ukoliko stigne do ilegalnih kolekcionara, koji ih rado kupuju – pa čak i naručuju – za tek pet do 10 posto vrijednosti. Jedan od razloga čestih krađa je i činjenica da muzeji najčešće ovise o državnim sredstvima, zbog čega su – u nedostatku sredstava – nedovoljno osigurani.

Najvećom pljačkom umjetnina u povijesti smatra se provala u Muzej Isabelle Stewart Gardner u Bostonu 1990., iz kojeg je ukradeno 13 djela vrijednih ukupno 500 milijuna dolara. Najvrednije među njima su Rembrandtova “Oluja na galilejskom moru”, Manetov “Chez Tortoni” i Vermeerov “Koncert” koji sam za sebe vrijedi 200 milijuna dolara. Niti jedna do danas nije pronađena, iako istražitelji smatraju da su i dalje netaknuta te da će s vremenom biti otkrivena. Pljačku su počinila samo dvojica lopova, obučenih u policajce, bez previše problema svladavši nedostatno osiguranje muzeja. Do danas, 22 godine kasnije, popis osumnjičenika samo je rastao i istraga se nije pomaknula s mjesta. Međutim, istrage se primio i bostonski novinar Urlich Boser, koji je o tom događaju napisao knjigu, u kojoj je iznio da je istraga bila ugrožena vezama bostonskog FBI-ja s lokalnim podzemljem. Boser je otišao tako daleko da je u svojoj istrazi proglasio i krivca, moćnog bostonskog mafijaša Davida Turnera koji je, ustvrdio je Boser, svoj trag zameo ubojstvima čitavog niza svjedoka, pa čak i navodnog partnera u pljački. Turner danas služi zatvorsku kaznu zbog sasvim drugog zločina, istraga je službeno neriješena, a o slikama se ništa ne zna. Jednaka je mogućnost da se danas nalaze u rukama privatnih kolekcionara, kao i da zaboravljene leže u nekom skladištu jer ih kradljivci nisu mogli prodati. Muzej i dan danas nudi 5 milijuna dolara za informacije o njima.
Toj pljački uz bok ide i ova čiji su sudionici uhićeni prošlog tjedna u Beogradu,a koja se često nazivala najvećom u Europi. Trojica maskiranih muškaraca, kako se pokazalo iz Srbije, prije četiri godine pola sata prije zatvaranja ušlo je u muzej u središtu Züricha, odnijevši iz kolekcije Emila Bührlea – jedne od najvrednijih u Europi – slike u vrijednosti 112 milijuna eura. Osim najvrednije slike u toj kolekciji, Cézanneova “Dječaka u crvenom prsluku” vrijednog 100 milijuna eura, ukradena su još i djela Moneta, Degasa i Van Gogha. Moneta i Van Gogha policija je tjedan dana kasnije pronašla u automobilu parkiranog ispred psihijatrijske bolnice u Zürichu, Cézanne je nađen prošlog tjedna u Beogradu, a za Degasovom slikom “Grof Lepic i njegove kćeri” još se uvijek traga. Prema tvrdnjama Miljka Radisavljevića, tužitelja za organizirani kriminal koji je vodio akciju potrage za Cézanneovim platnom, pljačkaši su otkriveni u trenutku kad su sliku trebali isporučiti kupcu u Beogradu – za samo 3,5 milijuna eura. Prethodno su, rekao je Radisavljević, 1,8 milijuna već bili preuzeli, a ostatak su trebali dobiti pri primopredaji slike koja se trebala odviti tu večer kada su uhićeni. Krađa je, rekao je, bila naručena za srpskog državljanina, ali nije želio otkriti njegov identitet da ne ugrozi istragu.

Jedna od uspješnih pljački bila je i krađa Cézanneova platna Auvers-sur-Oise vrijednog pet milijuna dolara na staru godinu 1999. iz Muzeja Ashmolean u Oxfordu. Muzej je pokraden za vatrometa prilikom proslave dočeka novog milenija, a slika je opisana kao važno djelo koje ilustrira prijelaz iz rane u zrelu fazu Cézanneova slikarstva. Još uvijek se nalazi na FBI-evu popisu najtraženijih umjetnina, a zanimljivo je da ju Cézanne nikada nije potpisao jer ju nije smatrao dovršenom.

Prije dvije godine u Egiptu se odvila zanimljiva pljačka: ukradena je Van Goghova slika “Vaza i cvijeće” iz 1882., iz kairskog muzeja Mahmoud Khalil. To je već drugi put da je ta slika ukradena iz istog muzeja, a prvi put se to desilo 1977. Slika je nađena 10 godina kasnije u Kuvajtu, a 2010. je ukradena na isti način – lopovi su ju izrezali iz okvira. Prema izvještaju egipatske policije, niti jedan alarm muzeja u tom trenutku nije radio, a od 43 nadzorne kamere radilo ih je samo sedam. Krađa se odvila usred dana, a taj je dan u muzej ušlo samo devet posjetitelja. Slika se procjenjuje na 50 milijuna dolara. Da su Van Goghova djela jedna od najčešćih meta kradljivaca umjetnina dokazuje i krađa dviju njegovih slika 2002., iz Van Goghovog muzeja u Amsterdamu. Dvojica kradljivaca ljestvama su se popela na krov muzeja i ukrali slike “Pogled na more kod Scheveningena” i “Kongregacija u odlasku” vrijedne skupa 30 milijuna dolara. Otkriveni su i osuđeni na četiri i pol godine zatvora već 2003., ali slike nisu nikad pronađene. Muzej je ponudio nagradu od 100 000 eura za informacije o slikama, a slike su još uvijek na FBI-evoj listi 10 najtraženijih umjetnina.

U ljeto 2002. ukradeno je još vrijednih umjetnina: za pljačke jedne galerije u Zapadnom Hollywoodu nestala su dva ulja na platnu Maxfielda Parrisha iz 1912. godine, vrijedna četiri milijuna dolara. Slike je od Parrisha naručila najveća američka kolekcionarka umjetnina Gertrude Vanderbilt, osnivačica Muzeja Whitney, kako bi po uzoru na njih naslikao murale u njezinom newyorkškom ateljeu.

Svjetsku je javnost 1995. šokirala još jedna krađa: 91-godišnja starica Erica Morini, bivša violinistica, opljačkana je u svom newyorkškom apartmanu dok je umirala. Ukradena joj je Stradivarijeva violina procijenjena na tri i pol milijuna dolara i jedna je od najskupljih instrumenata u svijetu. Violinu joj je poklonio otac, bečki učitelj glazbe, 80 godina ranije, a izradio ju je Stradivari 1727. Erica Morini preminula je par dana kasnije, a za krađu joj obitelj nije rekla.

Jedna od dan danas najmisterioznijih je sudbina Caravaggiove slike “Rođenje Krista sa Sv. Franjom i Sv. Lovrom”, ukradene iz crkve Svetog Lovre u Palermu 1969. godine. To je jedino što se o toj pljački znalo punih 27 godina, pripadnik Cosa Nostre Francesco Marino Mannoia nije izjavio da je kao mladić sudjelovao u toj pljački. No rekao je i da je Caravaggiovo ulje na platnu u krađi toliko bilo oštećeno, da je kolekcionar koji je naručio krađu plakao kad ju je vidio. Još je više obeshrabrujuća bila priča još jednog svjedoka Gaspara Spatuzza iz 2009., koji je izjavio da su sliku većim dijelom pojeli štakori i svinje dok je bila skrivana u štali te da je nakon toga spaljena. Istina se ne zna, a FBI sliku još uvijek drži na svojoj top listi najtraženijih umjetnina, procjenjujući ju na 20 milijuna dolara. Da se vrijedne umjetnine zahvaljujući neukim kradljivcima ponekad potpuno obezvrijede dokazuje i jedna od najbizarnijih krađa, ona tri metra dugačke i dvije tone teške brončane skulpture Henryja Moorea “Reclining Figure” iz vrta Fondacije Henry Moore u Engleskoj. Vrijedna tri milijuna funti, skulptura je 2005. uz pomoć krana odnesena i više nikada nije pronađena. Iako je Fundacija Henryja Moorea bila ponudila 10 000 funti otkupnine, kradljivci su ju – ustvrdila je policija – dali rastopiti i prodali ju kao metalni otpad za 1500 funti.