Na najslavnijoj stazi na svijetu, Nürburgring – Nordschleife, održana je prva motoutrka, a dan kasnije i prva autoutrka. Ostalo je povijest…

Na prvi pogled, reklo bi se da nema mnogo jednostavnijih stvari od stvaranja staze na kojoj će se utrkivati automobili. Uzme se nekoliko kilometara ceste, pravci i zavoji spoje tako da čine kakav-takav krug, i pusti automobile da se utrkuju po tome. Problem je što se tako stvara staza, ali da bi ona bila i dobra, potrebno je u priču umetnuti još nekoliko faktora.

Prvo, staza mora imati neke kombinacije ravnina i zavoja koje omogućuju pretjecanje, pa zahtjevne dijelove koji daju priliku pokazivanja razlike vozačkog umijeća… i, drugo, kao u onom vicu o nastanku engleskog travnjaka, na sve to valja još dodati i tradiciju, legendu, duhove prošlosti.

A na kraju, kada govorimo o velikim stazama, nevjerojatno je, ali istinito, bar će vam sedam od deset zaljubljenika u autoutrke reći kako je najbolja trkaća staza na svijetu – Nürburgring.

Slavna njemačka staza počela se raditi 27. rujna 1925., a 19. lipnja 1927. startala je prva utrka. Prvog je dana održana motoutrka, u kojoj je pobijedio Nijemac Toni Ulmen na engleskom motociklu Velocette 350. Sljedećeg dana u automobilskoj utrci pobijedio je slavni Rudolf Caracciola u bolidu Mercedes Kompressor. Nije riječ o stazi na kojoj su se u novije vrijeme vozile utrke Formule 1, nego o onom dobrom starom i još uvijek postojećem “krugu” Nordschleife.

Jedna i jedina, najbolja trkaća staza na svijetu ostavlja otvorenim samo jedno pitanje: zašto već više od devet desetljeća ama baš nitko na svijetu nije uspio napraviti niti približno jednako dobru trkaću stazu?  Što su to djelatnici tvrtke Eichler Architekturbüro iz Ravensburga tada znali, a nitko od današnjih graditelja staza ne zna? Zar nije nevjerojatno da uz tako veliki razvoj tehnologije, ali i sporta uopće, ni danas nitko ne može i ne zna bolje?

Retorička su to pitanja, svi znamo da postoji mnogo faktora, od sigurnosnih do zemljopisnih, zašto je staza u brdima Eifel sa svoja 154 zavoja (do 1982. bilo ih je čak 160) i dalje najbolji, najmagičniji i najprivlačniji komad asfalta na svijetu.