Novozelandski atletičar nakon što je bio pozitivan na EPO: Doping je dio kulture sporta

Autor:

XXXII Olympic Games, Olympische Spiele, Olympia, OS Tokyo 2020 Mens Marathon Final Zane Robertson of New Zealand during the Athletics competition, Mens Marathon Final at the XXXII Tokyo 2020 Olympic Games, at Odori Park in Sapporo, on August 8, 2021. brbr Zane Robertson de Nueva Zelanda durante la competencia de Atletismo, Final de Maraton Masculino en los XXXII Juegos Olimpicos de Tokio 2020, en el Parque Odori en Sapporo, el 8 de agosto de 2021. SAPPORO SAPPORO JAPON PUBLICATIONxNOTxINxMEXxCHNxRUS Copyright: xDavidxLeahx 20210807204550_OG_T2020_MARATHON_M_ROBERTSON74

David Leah

Krajem prošlog tjedna mediji su objavili kako je novozelandski atletičar sa adresom u kenijskom Itanu Zane Robertson (33) kažnjen sa osam godina zabrane nastupa za natjecanja nakon pada na doping testu. Točnije, zbog pozitivnog nalaza na EPO (Erythropoietin) dobio je četiri godine, a još četiri jer je pokušao prevariti Sportski sud Novog Zelanda tvrdeći kako je za sve krivo cijepljenje protiv COVID-a u Keniji, gdje je trenirao. Naime, tvrdio je da se u Keniji želio cijepiti protiv COVID-a a umjesto toga da je dobio cjepivo za liječenje istog virusa koje u sebi sadrži EPO.

„Frustracija i ljutnja su me doveli do toga da se odlučim za doping“, rekao je Robertson samo dan nakon što je sve objavljeno. Kažnjeni atletičar je nakon svega odlučio priznati uzimanje dopinga i sve ispričati.

„Doping je dio kulture sporta. Ne smijem i ne mogu reći puno više o tome što mislim jer živim tu gdje živim, i zbog moje cjelokupne situacije, ali to je stvarno tako“, rekao je za podcast Runner’s Only.

„U jednom momentu života počeo sam se pitati – zašto ljudi poput mene uvijek moraju gubiti i patiti? Gubimo ugovore, gubimo zaradu, gubimo nagrade za pobjede na utrkama, i u svemu tome još i gubimo jer pored sporta ne možemo imati obitelji kao svi ostali“.

Robertsonov najveći uspjeh karijere je bronca na 5.000 metara sa Igara Commonwelatha 2014. u Glasgowu a nastupio je na Olimpijskim igrama u Riju 2016., bio je 12. na 10.000 metara i u Tokyju 2021. kada je u maratonu bio 36. Prilično je svestran trkač, izlazio je na dionice od 1.500 (PB 3:34.19) metara do maratona (2:08:19), vlasnik je rekorda Oceanije na cestovnih 10 kilometara (27:28) a u polumaratonu je trčao 59.47 i postao tek četvrti neafrikanac u povijesti koji je ovu dionicu prošao za manje od 60 minuta.

„Uz sve što sam već rekao stigao je i COVID, utrke su zabranjene, ostao sam i bez nagrada za plasmane na tim utrkama. Nakon Igara u Riju jedan moj sponzor je rekao kako su očekivali bolji rezultat od mene te mi zbog toga neće produžiti ugovor. Trošio sam svoju ušteđevinu kako bih preživio, doslovno. Na sve to, prošao sam i kroz ružan razvod braka. Ništa mi nije išlo, skupilo se puno stresa i u tom sam periodu donio neke loše odluke“.

https://twitter.com/mescottdouglas/status/1638291297218842628

Zane Robertson je inače u sportskim krugovima poznat po tome što je kao 17-godišnjak sa svojim blizancem Jakeom preselio u Keniju kako bi trenirajući uz najbolje trkače postali isto to, vrhunski atletičari.

„Mrzio sam školu na Novom Zelandu, stalno su nas maltretirali jer smo bili drukčiji. Nismo igrali ragbi, bili smo mršavi, jedva smo čekali otići iz te sredine“.

Braća nisu imala niti maksimalnu podršku od roditelja, kupili su im karte za Keniju, ali u dva smjera, vjerujući da će se do kraja te 2007. godine vratiti.

„Bilo je teško ispočetka, dok nismo ušli u jače kampove. Puno puta smo bili pokradeni, pričalo se svašta o nama, govorili su nam da će nas ubiti. Svejedno, nismo htjeli otići, važno nam je bilo trenirati uz najbolje svjetske dugoprugaše“.

Robertson je rekao kako mu je krivo i stoga što se kroz prethodni dio karijere nije dopingirao, i da je pao nakon prvog uzimanje. Na pitanje zašto bi mu sada netko vjerovao da je doping uzeo samo jednom, rekao je: „Preko 50 puta sam bio testiran, ti uzorci se čuvaju 10 godina. Nikad ranije nisam pao na kontroli, nemam ništa protiv da se uzorci opet testiraju. Zaista je tako bilo“.

Brat blizanac Jake se oglasio putem društvenih mreža, i jasno poručio što misli o svemu. „Jesam li ljut? Jesam, ali nešto želim jasno reći, ja sam Jake Robertson, nisam Zane Robertson, i ja kontroliram ono što ja radim u životu“.

Poruka je jasna, a Zane se bratu javno ispričao. „Želim mu reći da mi je stvarno žao i da ovo sada stvarno nije bila cijela moja karijera. Znam da ovo što mi se dogodilo neće utjecati samo na mene, nego i na njega i njegovu suprugu, jer oboje su atletičari“.

Usput, Jake Robertson ima nešto slabije rezultate, na Igrama Commonwealtha 2018. na 10.000 metara bio je peti, godinu ranije polumaraton je istrčao za 1:00:01 a maraton za 2:08:26.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.