Uz obljetnicu sedamdeset godina od osnivanja Muzeja grada Križevaca, postavljena je krajem 2022. izložba na temu umjetničkih djela žena umjetnica iz bogatog fundusa Muzeja, koju su autorski osmislili voditeljica likovne zbirke i ravnateljica muzeja Tea Hatadi i povjesničar umjetnosti Branko Franceschi. „Povijest muzejskog djelovanja jasno je određena u sloganu proslave ‘70 godina centralno mjesto umjetnosti, kulture i povijesti’, kojom se precizno izražavaju institucionalna samosvijest i nezamjenjiva uloga muzeja u životu i razvoju vlastite sredine“, ističe u tekstu predgovora izložbe Branko Franceschi.

Naziv izložbe „Revizija ‘Žena’“ doslovno opisuje pristup kojim su autori izložbe počeli istraživati fundus muzeja kako bi osmislili aktualnu i adekvatnu temu. „Ušli smo u spremište Likovne (umjetničke) zbirke Muzeja i među više od osam stotina djela izdvojili ona, jedva devedesetak njih, koja potpisuju pedeset i dvije umjetnice“, pojašnjava u tekstu kataloga Tea Hatadi.

Djela su u zbirku pristizala otkupom, a sedamdesetih godina 20. stoljeća najčešće kao poklon Republičkog fonda za unapređivanje kulturne djelatnosti SRH 7/20 1973., poklon Gradskog vijeća SO-a Križevci otkupljen na aukciji likovnih radova poklona za ceste SRH, poklon OKSKH Križevci na aukciji priloga za ceste u SRH 1974. Osamdesetih godina prošloga stoljeća otkupljena su djela s izložbe autora u Križevcima iz 1981. godine, održane u poslovnom prostoru Privredne banke Zagreb, a ostala djela pristigla su zahvaljujući otkupu od autorica ili kao poklon autorica nakon izložbe u Likovnoj galeriji ili prostorima u gradu Križevcima te pokloni ili otkupi od nasljednika ostavštine same autorice ili povijesne ličnosti vezane uz autoricu. Najviše djela mladih križevačkih autorica prikupljeno je u posljednje četiri godine kao poklon autorica, a potaknute su i motivirane nakon održane samostalne izložbe u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci ili u atriju Likovne galerije u sklopu manifestacije „Križevačko likovno ljeto 2“ koja se kontinuirano održava od 2019. godine.

Tako su autori i kustosi Hatadi i Franceschi otkrili da je pred njima solidan broj relevantnih radova umjetnica, u rasponu od stotinjak godina. Umjetnice koje su zastupljene na izložbi svojim djelima pokrivaju sve stilske pravce 20. stoljeća, a među njima su Maja Malešević-Dolenčić, Đurđica Balog, Dušica-Idis Đorđević, Vilma Sigetić, Nena Galon, Štefica Mirić-Katalenić, Katica Augustinović, Ivana Pavuna, Nevenka Arbanas, Grozdana Jarmek, Paula Kiepach-Nestoroff, Liselotte Schober, Jelka Struppi-Wolkensperg, Vesna Skledar, Marta Makanec-Filipčić, Vesna Šojat, Nasta Rojc, Nada Dombay, Cata Dujšin Ribar, Vesna Kajić, Pavica Pirc-Petrinjak, Ivana Haralampjeva, Goranka Gregorin, Ana Zorko, Mila Štrok, Dragica Lauš, Biserka Virius, Edit Posavec Kolić, Danica Vujčić-Zahradka, Ana Verbas, Slava Raškaj, Katarina Sinjeri, Grozdana (Boba Csik) Pavičić, Đurđa Požgaj, Dorica Matjan, Marija Puzak, Nada Žiljak, Vesna Martinjak, Sunčanica Tuk, Zorica Majnarić, Tea Hatadi, Kristina Vuković, Dalia Katavić, Marija Konfic, Marta Katavić, Ana Marija Smoljanec, Estera Balog, Ana Petek, Zrinka Zagorec, Irena Jukić Pranjić, Mateja Raguž i Mirjana Balog.

Iz navedenih imena jasno je da se radi o vrlo širokom dijapazonu likovnih poetika i tendencija, kao i umjetnicama koje pripadaju realizmu, intimističkom slikarstvu između dvaju svjetskih ratova, nadrealizmu, naivi, lirskoj apstrakciji, geometrijskoj apstrakciji, kombinacijama stilova, odnosno, od slike do instalacija, skulptura, kao i crteža i ilustracija.

Najznačajnija su djela križevačke gluhonijeme slikarice Jelke Struppi-Wolkensperg koja su u muzej stigla otkupom autoričine ostavštine od Branka Plaznika iz Zagreba 1982. godine. Tako je u fundus stiglo deset djela, od kojih su četiri crteža, studije i šest slika, ulja na platnu impresivnih dimenzija s portretima autoričinih bliskih osoba. Djela Križevčanke Paule Kiepach-Nestoroff, rođene u križevačkoj vlastelinskoj obitelji Kiepach, dopisnice i fotoreporterke i svestrane umjetnice kiparice, stigla su u fundus kao poklon same autorice i kao poklon nasljednika Paule Kiepach obitelji Korb-Weidenheim iz Austrije. Na izložbi su izložene dvije biste i jedna skulptura u bronci i gipsu.

„Isprepletenost života suvremenica i suvremenika u Muzej je dopremila i jedno djelo slavne hrvatske slikarice Naste Rojc, rođene Bjelovarčanke, kao i jedno djelo najznačajnije gluhonijeme slikarice, akvarelistice Slave Raškaj. Tako je Nastin ‘Portret dječaka’, portret drugog supruga Paule Kiepach-Nestoroff, Krista Nestoroffa, koji je bio u Paulinu vlasništvu, otkupljen sredstvima RSIZ-a od obitelji Korb-Weidenheim iz Austrije nakon Pauline smrti“, pojašnjava Tea Hatadi.

Ova izložba ima svoju posebnu priču jer je obogaćena iznimno zanimljivim, ponekad i teškim biografijama umjetnica, koje su često svoje zanimanje ili strast za umjetničkim stvaranjem morale kroz život stavljati u drugi ili treći plan.

No djela umjetnica u Likovnoj (umjetničkoj) zbirci najčešće datiraju iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća i značajno se razlikuju po motivima i temama od djela spomenutih umjetnica koje su živjele i stvarale krajem 19. i početkom 20. stoljeća, gdje se radi o portretima i studijama članova obitelji i bliskih osoba, osim skulpture „Plesačice“ Paule Kiepach-Nestoroff, gdje forma i pokret prelaze u apstrakciju. Najčešći su motivi pejzaži i vedute, mrtva priroda, prizori iz svakodnevnog života… Mnoge umjetnice zastupljene na izložbi rođenjem ili životom (bile) vezane za križevački kraj.

Branko Franceschi ističe kako se za žene „legitimnost profesionalnog bavljenja umjetnošću u zapadnom kulturnom krugu, koji danas smatramo civilizacijski najotvorenijim u ljudskoj povijesti, počela ostvarivati na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće s pojavom moderne umjetnosti, nakon četiri stoljeća borbe s društvenim predrasudama i administrativnim preprekama. École des Beux-Arts u Parizu 1897. upisuje prve studentice, a više od stoljeća kasnije programi najprestižnijih svjetskih umjetničkih manifestacija postižu rodnu jednakost“. Zato je ovakav projekt i koncept izvan tobožnjeg likovnog središta metropole iznimno važan za jačanje samosvijesti umjetnica i u današnje vrijeme koje također nije idealno niti su sve bitke još dobivene, ma koliko mi živjeli u oblacima feminističkih pregnuća. Naime, svi znamo barem pet ili šest izvanserijski talentiranih umjetnica koje su se udajom i rođenjem djece gotovo potpuno ugasile kao stvarateljice.

„Ovom izložbom smo možda zatvorili i zaokružili obilježavanje 70. obljetnice Gradskog muzeja Križevci, ali nismo zatvorili zbirke za nadogradnje. Naprotiv, ovom izložbom otvaramo se kao kulturna institucija još više publici i umjetnicima, potičemo rad i razvoj budućih generacija, ne samo u području stvaralaštva već i doprinosa koji mogu pružiti gradu i zajednici svojim sudjelovanjem u prikupljanju, promociji i zaštiti umjetnosti, kulture i kulturne baštine“, smatra Tea Hatadi.a